- 1 -              Rev 75/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 75/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-224/20-2 od 27. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-43/19-23 od 28. siječnja 2020., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-224/20-2 od 27. travnja 2020. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-43/19-23 od 28. siječnja 2020. u točki I. izreke i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-43/19-23 od 28. siječnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke i u tom dijelu odbacuje se tužba.

 

II. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-224/20-2 od 27. travnja 2020. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-43/19-23 od 28. siječnja 2020. u točki V. izreke i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-43/19-23 od 28. siječnja 2020. u dijelu pod točkom V. izreke (odluka o troškovima postupka) i u tom dijelu rješava:

 

Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da tužitelj ima pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 196.447,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.rujna 2011. do isplate (toč. I.), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da tužitelj ima pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 3.552,42 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 27. rujna 2011. (toč. II.). Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 64.286,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2019. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, (toč. III.), a odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na glavnični iznos od 64.286,00 kn za razdoblje od 4. studenog 2015. do 25. veljače 2019. (toč. IV.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 25.187,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2020. do isplate, po stopi navedenoj u izreci presude suda prvog stupnja (toč. V.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim točkama I., III., IV. i V. izreke (toč. I.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.).

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1504/20-2 od 21. listopada 2020., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-224/20-2 od 27. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-43/19-23 od 28. siječnja 2020., zbog pravnog pitanja:

 

„Ima li tužitelj sukladno odredbi čl. 187. Zakona o parničnom postupku pravni interes tužbom tražiti utvrđenje postojanja novčane tražbine nakon što je ona dospjela?“

 

Na temelju navedenog dopuštenja, tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog gore navedenog pitanja, te je predložio preinačiti nižestupanjske odluke na način da se odbaci tužba u dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, kao i preinačiti odluku o parničnom trošku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

U reviziji koja se podnosi nakon dopuštenja Vrhovnog suda, prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih podnosi reviziju, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je osiguranik tuženika M. N. presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-685/10-4 od 10. studenog 2011. proglašen krivim da je izazvao prometnu nesreću dana … u P.,

 

- da je u toj prometnoj nesreći tužitelj zadobio teške posljedice na tjelesnom i duševnom planu,

 

- da je liječenje tužitelja završeno 26. rujna 2011.,

 

- da je prekoračenje brzine tužitelja od 47 km/h u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode,

 

- da je doprinos tužitelja nastanku štete 50%,

 

- da je tuženik isplatio na ime nespornog dijela štete iznos od 250.000,00 kn, u četiri navrata,

 

- da je Općinski sud u Slavonskom Brodu ranije donio presudu pod brojem P-1396/10 od 17. travnja 2015. kojom je tužitelju dosuđena neimovinska šteta s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 200.000,00 kuna, imovinska šteta u iznosu od 47.560,00 kuna i to s osnova tuđe pomoći i njege od 46.560,00 kuna, te na ime uništene odjeće iznos od 1.000,00 kuna, sve sa zateznom kamatom, dok je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 266.094,00 kuna, te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 67.081,75 kuna sa zateznom kamatom,

 

- da je presuda suda prvoga stupnja u cijelosti potvrđena odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1204/15 od 16. srpnja 2015.,

 

- da je odlukom revizijskog suda broj Rev-3258/15-2 od 12. rujna 2018. djelomično prihvaćena revizija tuženika, te je ukinuta presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1204/15 od 16. srpnja 2015. i presuda Općinskog sud u Slavonskom Brodu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos od 200.000,00 kuna sa zateznom kamatom, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke, i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

 

- da je tuženik po presudi Općinskog sud u Slavonskom Brodu broj P-1396/10 od 17. travnja 2015. isplatio na ime neimovinske štete 200.000,00 kuna i zateznu kamatu,

 

- da je tužitelj nakon revizijske odluke broj Rev-3258/15-2 od 12. rujna 2018. u ponovljenom postupku preinačio tužbeni zahtjev u deklaratorni zahtjev, kojim traži da se utvrdi da tužitelju pripada pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 200.000,00 kuna sa zateznom kamatom, te je postavio tužbeni zahtjev za isplatu preostalog dijela zateznih kamata koje teku na iznos od 200.000,00 kuna u iznos od 64.286,00 kuna.

 

U revizijskoj fazi postupka sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podizanje tužbe na utvrđenje obzirom na prethodna utvrđenja.

 

Sud prvog stupnja pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje polazi od pravnog shvaćanja da tužitelj ima pravni interes podnijeti deklaratornu tužbu na utvrđenje da ima pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 200.000,00 kuna sa zateznom kamatom, jer ga tuženik u odnosu na primljeni iznos smatra nepoštenim stjecateljem, a što je isticao u drugom postupku koji se vodi povodom zahtjeva tužitelja za isplatu izgubljene zarade, te da se tek u ovom postupku utvrđuje nesporna visina neimovinske štete na koju tužitelj ima pravo.

 

Nadalje sud prvog stupnja smatra da bi pitanje prava na neimovinsku štetu i visinu te štete predstavljalo prethodno pitanje u eventualnom postupku povodom zahtjeva tuženika s osnova stjecanja bez osnove, kao i u prethodno navedenom postupku u kojem je tuženik istaknuo prigovor prijeboja za iznos isplaćen s osnova neimovinske štete.

 

Sud drugog stupnja smatra da po pitanju postojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje sud nije ovlašten ispitivati u postupku po žalbi, pozivajući se pri tome na čl. 187. ZPP.

 

Tužitelj promjenom kondemnatornog zahtjeva za isplatu iznosa štete u deklaratorni zahtjev na utvrđenje da tužitelju ima pravo na neimovinsku štetu u iznosu koji je tuženik isplatio tužitelju prema ranijoj pravomoćnoj presudi, tužitelj zapravo ističe da više nema potraživanje prema tuženiku u iznosu od 200.000,00 kuna, obzirom je tuženik prema ranijoj prvostupanjskoj presudi broj P-1396/10 od 17. travnja 2015., koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1204/15 od 16. srpnja 2015., isplatio tužiteljevo potraživanje na ime neimovinske štete, ali da ima pravni interes da sud utvrdi pravnu osnovu za naprijed navedenu isplatu.

 

Navedena drugostupanjska i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja na ime neimovinske štete ukinute su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3258/15 od 12. rujna 2018., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj u nastavku postupka traži utvrđenje postojanja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 kuna na ime neimovinske štete podneskom od 15. studenog 2019. Međutim tužitelj navedeno utvrđenje postojanja novčane tražbine na ime neimovinske štete, traži u odnosu na tražbinu koja je već dospjela u trenutku isticanja zahtjeva.

 

Sukladno čl. 187. st. 1. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog čl. takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

Imajući na umu da prema gore navedenoj odredbi zakona tužitelj nema mogućnost tražiti utvrđenje postojanja novčane tražbine, nakon što je ona dospjela, počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 187. st. 1. ZPP, pa je valjalo ukinuti u tom dijelu obje nižestupanjske presude i tužbu tužitelja u tom dijelu primjenom odredbe čl. 394. st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Treba reći da su donošenjem ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3258/15 od 12. rujna 2018., kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda u dijelu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete te predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ukinute i sve posljedice koje su navedene presude proizvele.

 

Navedenom presudom revizijskog suda otpala je i pravna osnova po kojoj je tužitelju isplaćen dosuđeni iznos, no pružanje pravne zaštite u odnosu na zahtjev koji predstavlja prejudicijalno pitanje u eventualnom postupku po tužbi tuženika za stjecanje bez osnove ne može se tražiti tužbom kojom tužitelj traži utvrđenje da ima pravo na neimovinsku štetu u iznosu od 196.447,58 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2011. pa do isplate.

 

S obzirom da su po reviziji tuženika preinačene nižestupanjske presude na način da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužba odbačena kao nedopuštena, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP.

 

Uzimajući u obzir uspjeh stranaka nakon donesene predmetne odluke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak sukladno čl. 154. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.