- 1 -              Rev-x 1057/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1057/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz Švicarske, Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku iz P., protiv I. tuženika B. M. iz P., II. tuženice G. D. iz V., (OIB: ...), oboje zastupanih po punomoćniku S. F., odvjetniku iz P., III. tuženika V. M. iz Švedske, nepoznata boravišta, zastupanog po M. Z., diplomiranoj pravnici Centra za socijalnu skrb P., kao staratelju za poseban slučaj, IV. tuženice S. V. iz Francuske, nepoznata boravišta, zastupane po M. Z., diplomiranoj pravnici Centra za socijalnu skrb P., kao staratelju za poseban slučaj, V. tuženika L.-B. M. iz P., VI. tuženika D. M. iz M., VII. tuženika Grada Poreča-Parenzo, (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici I. B. K., odvjetnici iz P., VIII. tuženika S. L. iz P., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku iz P., IX. tuženice O. K. (Š.) iz Republike Srbije, B., nepoznata boravišta, zastupane po M. Z., diplomiranoj pravnici Centra za socijalnu skrb P., kao staratelju za poseban slučaj, i X. tuženika B. P. od D. iz Australije, nepoznata boravišta, zastupanog po M. Z., diplomiranoj pravnici Centra za socijalnu skrb P., kao staratelju za poseban slučaj, radi utvrđenja da je tužitelj kupio nekretninu, da je suvlasnik nekretnine i ovlašten upisati se kao vlasnik - te isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-4010/2014-2 od 23. ožujka 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. br. P-98/2013-149 od 11. kolovoza 2014., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. P-2166/2015-159 od 16. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda potvrđena u odlukama o novčanim zahtjevima tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda potvrđena u odlukama o nenovčanim zahtjevima tužitelja - tako da su ovi odbijeni kao neosnovani, te odluci o parničnom trošku, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kako (ispravljena) glasi:

 

"Utvrđuje se da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1976., zaključenog u P. između M. R. iz P., ..., kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, a kojim je tužitelj kupio 1/3 dijela k.č.br. 1015/1 u k.o. P., u površini od 600 m2, za kupovnu cijenu od 30.000 tada važećih Dinara i ugovora o izmjeni i dopuni gore navedenog kupoprodajnog ugovora zaključenog 08. srpnja 1983. u P. između M. R. iz P., ..., kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, kojim je tužitelj kupio od prodavatelja M. R. njezin suvlasnički dio od 10/33 dijela k.č.br.: 1015/1, 1015/4, 1015/5, 1015/6, 1015/7, 1015/8 i 1015/9 u k.o. P., prema staroj izmjeri, a prema novoj izmjeri k.č.br.: 3495/3, 3495/6, 3495/1, 3495/5, 3495/4, 3496, 3618/1 i 3502 u k.o. P., a koji dio površine od 600 m2 predstavlja realni dio - koji je tužitelj kupio od tih nekretnina, a koji dio tih nekretnina označen je u skici lica mjesta G. d.o.o. geodetski poslovi P., ..., od 30. travnja 2014., koju skicu lica mjesta je izradio E. K. dipl. ing. geodezije iz P., te koji dio je označen sa kvadratićima obojen sa plavom bojom, a koji kvadratići se nalaze unutar dijela označenog sa istaknutom debljom plavom bojom na skici lica mjesta, i koji dio je na skici lica mjesta naznačen južni dio k.č.br. 1015/1 površine cca 600 m2, prema staroj izmjeri, a koja skica lica mjesta je sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude od navedenog dijela formirati posebnu katastarsku česticu, te je uknjižiti na svoje ime i u svoju korist kao vlasništvo u zemljišnoj knjizi što su tuženi dužni trpjeti u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u 10/33 dijela u k.č.br. 3495/6 pašnjak, 3495/3 pašnjak, 3495/5 pašnjak i 3495/1 pašnjak u k.o. P.

 

Tuženi su dužni izdati ispravu sposobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava suvlasništva u 10/33 dijela u k.č.br. 3495/6 pašnjak, 3495/3 pašnjak, 3495/5 pašnjak i 3495/1 pašnjak u k.o. P., na ime i u korist tužitelja jer će inače takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

Tuženi su dužni solidarno tužitelju na ime naknade za zemljište platiti kunsku protuvrijednost iznosa od 40.800,00 Eura prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2006. po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata pa do isplate u roku od 15 dana.

 

Tuženi su dužni solidarno tužitelju na ime naknade za zemljište platiti iznos od 308.448,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2006. po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

Utvrđuje se da je između M. R. iz P., ... kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, zaključen kupoprodajni ugovor dana 12. kolovoza 1976. u P. i ugovor o izmjeni i dopuni navedenog kupoprodajnog ugovora dana 08. srpnja 1983. u P., kojim je preciziran predmet kupoprodaje, a kojim je tužitelj kupio od M. R. iz P., ..., njezin suvlasnički dio od 10/33 dijela u k.č.br. 1015/1, 1015/4, 1015/5, 1015/6, 1015/7, 1015/8 i 1015/9 upisanim u z.k.ul.br. 639 k.o. P., u površini od 600 m2, a koje su nastale cijepanjem k.č.br. 1015/1 u k.o. P., prema staroj izmjeri, a prema novoj izmjeri k.č.br.: 3495/3 pašnjak, 3495/6 pašnjak, 3495/1 pašnjak, 3495/5 pašnjak, 3495/4 pašnjak, 3496 u k.o. P. za kupovnu cijenu od 30.000 tada važećih dinara, a koja cijena je isplaćena prodavatelju, te da je tužitelj platio i porez na promet nekretnina, a otisak prsta prodavatelja na ugovoru ovjeren. Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude navedeni suvlasnički dio od 10/33 dijela u 3495/3 pašnjak, 3495/6 pašnjak, 3495/1 pašnjak, 3495/5 pašnjak, 3495/4 pašnjak, 3496 u k.o. P., dati uknjižiti na svoje ime i u svoju korist, u zemljišnim knjigama, a što su tuženi dužni trpjeti. Tuženi su dužni solidarno tužitelju naknaditi troškove spora, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“,

 

              dok je u odluci iz stavka II. izreke tužitelju naloženo „da nadoknadi parnični trošak i to I. i II. tuženiku solidarno iznos od 11.000,00 kn..., V. tuženiku iznos od 800,00 kn..., VI. tuženiku iznos od 800,00 kn..., VII. tuženiku iznos od 15.625,00 kn..., i VIII. tuženiku iznos od 6.250,00 kn"

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju jer je (kako drži) u postupku počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjevi usvoje, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija nije osnovana u dijelu u kojem se odnosi na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda potvrđena u odlukama o novčanim zahtjevima tužitelja, a nedopuštena je u dijelu u kojem se odnosi na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda potvrđena u odlukama o nenovčanim zahtjevima tužitelja i odluci o parničnom trošku.

 

A/ o dijelu revizije koji se odnosi na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda potvrđena u odlukama o nenovčanim zahtjevima tužitelja.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. ožujka 2015., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u sporu ovakve naravi (prema njegovom sadržaju) “ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.”

 

Predmetom spora tužbeni su nenovčani zahtjevi:

 

1. na utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora i ugovora o izmjeni i dopuni tog kupoprodajnog ugovora tužitelj kupio od prodavatelja nekretninu (ili suvlasnički dio nekretnina) - pa (da) je tužitelj ovlašten temeljem presude formirati posebnu katastarsku česticu i uknjižiti je na svoje ime i u svoju korist,

 

2. na utvrđenje „da je tužitelj suvlasnik u 10/33 dijela u k.č.br. 3495/6 pašnjak, 3495/3 pašnjak, 3495/5 pašnjak i 3495/1 pašnjak u k.o. P.“,

 

3. na obvezivanje tuženika izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava suvlasništva na ime i u korist tužitelja,

 

4. na utvrđenje da je između M. R. iz P. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca sklopljen kupoprodajni ugovor i ugovor o njegovoj izmjeni i dopuni „kojim je preciziran predmet kupoprodaje, a kojim je tužitelj kupio od M. R. iz P., ..., njezin suvlasnički dio od 10/33 dijela u k.č.br. 1015/1, 1015/4, 1015/5, 1015/6, 1015/7, 1015/8 i 1015/9 upisanim u z.k.ul.br. 639 k.o. P., u površini od 600 m2, a koje su nastale cijepanjem k.č.br. 1015/1 u k.o. P., prema staroj izmjeri, a prema novoj izmjeri k.č.br.: 3495/3 pašnjak, 3495/6 pašnjak, 3495/1 pašnjak, 3495/5 pašnjak, 3495/4 pašnjak, 3496 u k.o. P. za kupovnu cijenu od 30.000 tada važećih dinara, a koja cijena je isplaćena prodavatelju, te da je tužitelj platio i porez na promet nekretnina, a otisak prsta prodavatelja na ugovoru ovjeren.“,

 

te novčani zahtjevi postavljeni kao eventualno kumulirani na solidarnu isplatu naknade za zemljište (iz nenovčanih zahtjeva) u visini kunske protuvrijednosti 40.800,00 Eura, odnosno 1.308.448,00 kn (naznačeno uz očitu grešku u pisanju: riječ je o zahtjevu za isplatu 308.448,00 kn - u čemu je prvostupanjska presuda ispravljena) sa pripadajućim kamatama.

 

Radi se o objektivnoj kumulaciji više samostalnih tužbenih nenovčanih zahtjeva koji proizlaze iz različitih pravnih osnova (o svakom se moglo odlučiti zasebno i drugačije, samostalnom odlukom), te samostalnim (tužitelj traži prihvaćanje samo jednog) novčanim zahtjevima.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, u slučaju kakav je i ovdje, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije u odnosu na osporenu presudu o tužbenim zahtjevima koji se ne odnose na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi - ili tijekom postupka, kada je bio ovlašten izmijeniti u tužbi naznačenu vrijednost - kod preinačenja tužbenih zahtjeva.

 

Tužitelj je u tužbi podnesenoj 25. listopada 1988. vrijednost predmeta spora naznačio na 160.000 - tadašnjih dinara. Međutim tijekom postupka više je puta preinačio tužbu, postupajući u smislu odredaba čl. 191. ZPP-a: konačno je na ročištu od 13. svibnja 2002. tu vrijednost prema preinačenoj tužbi naznačio na 110.000,00 kn - i ta se vrijednost tijekom postupka (iako je tužitelj postavio i nove nenovčane i novčane zahtjeve i time preinačio tužbu, odnosno iako je na ročištu od 6. lipnja 2013. vrijednost predmeta spora predložio “smanjiti“ na 30.000,00 kn) nije mijenjala - pa je ona mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije u odnosu na odluku o nenovčanim zahtjevima po vrijednosnom kriteriju.

 

Revizijski sud kod toga samo primjećuje da to što je tužitelj tijekom postupka više puta preinačio tužbu ističući nove tužbene zahtjeve ili postojeće "uredio" - bez da je naznačio novu vrijednost predmeta spora, pa i to što je konačno u podnesku od 29. svibnja 2014. i na ročištu od 27. lipnja 2014. tužitelj uz prethodno postavljene (preinačene) nenovčane zahtjeve postavio (odredio) i zahtjev (eventualni) na isplatu navedenih iznosa s zateznim kamatama i time odredio vrijednost predmeta spora za novčane zahtjeve (u visini utuženih novčanih svota), ne može utjecati stvaranju drugačijeg shvaćanja o vrijednosti predmeta spora mjerodavnoj za ocjenu dopuštenosti revizije u odnosu na odluku o nenovčanim zahtjevima po vrijednosnom kriteriju: nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o preinačenoj tužbi, a u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, vrijednost predmeta spora u odnosu na nenovčane zahtjeve nije se niti mogla s pravno relevantnim učinkom (tako da bi to postala mjerodavna vrijednost) mijenjati niti po tužitelju niti rješenjem suda (tužitelj je imao ovlasti ovu mijenjati kod preinačenja tužbe i isticanja novih nenovčanih zahtjeva - ali kako to nije učinio, novčana svota iz novčanih zahtjeva ne može imati značaj naznake nove vrijednosti spora za nenovčane zahtjeve).

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Slijedom toga, kako se u konkretnom slučaju navedena vrijednost predmeta spora (označena na 110.000,00 kn) u odnosu na zahtjeve koji se ne odnose na novčanu svotu dijeli (u smislu navedene odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a) s brojem zahtjeva, dakle s četiri - tako da vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude po svakome nenovčanom zahtjevu pojedinačno ne prelazi niti 100.000,00 kn, revizija koju je tužitelj izjavio protiv osporene presude u tome dijelu po vrijednosnom kriteriju (kao redovna) nije dopuštena: u okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na odluku o nenovčanim zahtjevima nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. redovne revizije propisane odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

Budući da revident reviziju nije podnio i pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i nije u njoj određeno naznačio niti jedno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje (po kojemu se redovna revizija razlikuje od izvanredne) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a o rješenju kojeg bi pitanja ovisila odluka o predmetu spora, revizijski sud podnesenu reviziju protiv osporene presude kojom su odbijeni nenovčani tužbeni zahtjevi ne može razmatrati u smislu tih odredaba.

 

U takvoj situaciji revizijski sud nema ovlasti preispitivati je li drugostupanjski sud u tome dijelu svojih odluka pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Stoga je reviziju tužitelja u tome dijelu valjalo odbaciti izrekom ove odluke, u rješenju (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

 

B/ o dijelu revizije koji se odnosi na odluku o novčanim zahtjevima.

 

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude o novčanim (eventualno kumuliranim) zahtjevima na obvezivanje tuženika isplatiti mu solidarno 40.800,00 Eura ili 308.448,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama je dopuštena: u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a (obzirom da je i za ocjenu dopuštenosti revizije u odnosu na odluku o isplati novčane svote mjerodavna vrijednost predmeta spora - ali ovu čini visina novčane svote).

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na odluku o novčanim zahtjevima ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnjama revidenta, osporena presuda u tome dijelu sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je (prema obrazloženju osporene presude, donesene povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, čini određeno pravno jedinstvo):

 

- da je 12. kolovoza 1976. tužitelj sa sada pokojnom R. M. sklopio kupoprodajni ugovor („sa ovjerenim potpisom prodavateljice“), kojim je za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 tadašnjih dinara („u cijelosti isplaćenu“) od ove kupio 1/3 dijela k.č.br. 1015/1, oranicu sa 1978 m² iz k.o. P., inače u realnom dijelu nekretninu površine 600 m²: time da je u svezi kupoprodaje platio i porez na promet nekretnina,

 

- da tužitelj taj ugovor nije predao na provedbu u zemljišne knjige,

 

- da je tada u zemljišnim knjigama M. R. bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, s time da su u preostalom dijelu suvlasnicima bili upisani M. D. Č., S. V. i V. M. - svaki u 2/20 dijela, I. M. i L. M., B. M. i D. M. - svaki u 1/20 dijela,

 

- da je u izvanparničnom postupku diobe nekretnina (između ostalih i predmetne k.č.br. 1015/1 k.o. P.), pokrenutom kod prvostupanjskog suda 1. studenoga 1977. pod posl. br. R1-312/77, ukazano da je M. R. prodala ovdje prijepornih 600 m² - pa je u diobi rješenjem istoga suda posl. br. R-312/77 od 13. kolovoza 1981., nekretnina k.č.br. 1015/1 k.o. P. pripala R. M. u 10/33 dijela, M. D. - C. u 11/33 dijela, M. B. i M. D. - svakom u po 6/33 dijela: to je rješenje sa tim sadržajem i provedeno u zemljišnim knjigama rješenjem Z-1676/81 od 7. siječnja 1982.,

 

- da je potom, a osnovom prijavnog lista i kopije plana od 5. ožujka 1983., k.č.br. 1015/1 k.o. P. cijepana - tako da su formirane nove katastarske čestice: k.č. 1015/1, k.č. 1015/5, k.č. 1015/6, k.č. 1015/7, k.č. 1015/8 i k.č. 1015/9, na kojima je ostalo upisano suvlasništvo R. M. od 10/33 dijela,

 

- da je 8. srpnja 1983. tužitelj sklopio sa R. M. ugovor o izmjeni i dopuni kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1976. (sa ovjerenim potpisom prodavateljice od 29. prosinca 1983.): u njemu je konstatirano da je u ugovoru pogrešno označena prijeporna nekretnina kao predmet kupoprodaje - pa su stranke suglasnošću volja izmijenile točku 1. kupoprodajnog ugovora i kao predmet kupoprodaje naznačile „suvlasnički dio R. M. od 10/33 dijela k.č. 1015/1, k.č. 1015/4, k.č. 1015/5, k.č. 1015/6, k.č. 1015/7, k.č. 1015/8 i k.č. 1015/10 upisane u zk. ul. br. 639 k.o. P. u površini od 600 m²“,

 

- da je 2. travnja 1984. tužitelj zatražio uknjižbu tog po njemu kupljenog suvlasničkog dijela temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1976. i njegovih izmjena i dopuna od 8. srpnja 1983.: o tome njegovom zahtjevu nije odlučeno („taj predmet nije riješen“: „iako postoji nacrt zemljišnoknjižnog rješenja, isto nije doneseno, niti potpisano po ovlaštenom sucu, već je prekriženo“),

 

- da u katastarskim operatima „je iz predmetnih nekretnina izmjera novoformiranih nekretnina izvršena 1983., kada su nastale nove oznake koje su i sadašnje s time da su djelomično korigirane i površine, dok je zemljišna knjiga stavljena izvan snage 15. lipnja 1985. a nekretnine su dobile nove oznake“,

 

- da je „tako kč. br. 1015/1 sa 499 m² dobila novi broj 3495/3 sa 333 m² ali je ista poništena i pripojena nekretnini kč. br. 3618 - u naravi put, nekretnina kč. 1015/5 dobila je novi broj kč. 3495/6 površine istom od 68 m² koja sada predstavlja u naravi okućnicu kč. 3484, nekretnina kč. 1015/6 novi broj kč. 3495/1 s istom površinom od 1053 m², nekretnina kč. 1015/7 novi broj kč. 3495/5 sa 45 m² i spojena je sa nekretninom kč. 3495/2 a u naravi predstavlja obiteljsku kuću, kč. 1015/8 dobila je broj kč. 3495/4 sa 175 m² spojena sa trećom parcelom i dobila površinu od 649 m² u naravi izgrađena obiteljska kuća, nekretnina oznakom kč. 1015/9 dobila je novi broj kč. 3496 sa 114 m² koja je pridodana površinama trećih parcela“,

 

- da je „u postupku osnivanja zemljišne knjige temeljem rješenja raspravne točke t. 1656 i posjedovnog lista 1086 te raspravnog zapisnika uknjiženo društveno vlasništvo i t. 1656 istoga rješenja određen upis prava korištenja zemljišta u smislu čl. 29. Zakona o građevinskom zemljištu na nekretninama kč. br. 3495/3, 3495/4, 3495/5 i 3495/6 M. R. u 10/33 dijela, M. B. i M. D. svakoga u 6/33 dijela i D. G. u 11/33 dijela, dok je na kč. br. 3495/1 upisano pravo korištenja P. dr. B., a na kč. br. 3496 pravo korištenja P. U.“,

 

- da je „G. D. predala u posjed 11/33 dijela kč. 1015/1 izjavom od 14. prosinca 1984. kod odsjeka za Imovinsko pravne poslove i na ime naknade dobila građevinsko zemljište, dok je B. M. i D. M. deposedirano svakom po 6/33 dijela kč. 3495/3 za što im je prema sporazumu od 12. ožujka 1987. isplaćena naknada“,

 

- da „iz rješenja o uzimanju iz posjeda M. R. neizgrađenog građevinskog zemljišta društvenog vlasništva iz 12. ožujka 1987. proizlazi da je M. R. saslušana putem privremenog zastupnika Z. M. iz V. 10. veljače 1987. izjavila da se ne protivi deposjedaciji i zatražila pravičnu naknadu, te joj je istim rješenjem oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište u 10/33 dijela kč. 3495/3, 3495/4, 3495/5 sve k.o. P. radi pripreme za izgradnju za što je dobila novčanu naknadu položenu u depozit Općine Poreč“: s time da „je to rješenje o deposedaciji faktički provedeno“,

 

              - da je „M. R. umrla u lipnju ... i da u provedenom ostavinskom postupku nisu raspoređene nekretnine, niti je bilo imovine“,

 

- da je „temeljem sporazuma o naknadi od 29. srpnja 1987. na kč. 3495/4 uknjiženo pravo korištenja radi izgradnje porodične stambene zgrade u ½ dijela na tuženika S. L. i ½ dijela M. L. (pravnu prednicu S. L.), a na kč. 3495/5 osnovom sporazuma o naknadi od 29. srpnja 1987. i punomoći iz studenoga 1985. pravo korištenja u korist tužene K. O.“,

 

- da „se dio kupljenih nekretnina tužitelja, prema njegovom pokazivanju na licu mjesta, odnosi na dijelove nekretnina kč. 3618/1 i kč. 3502 sada u naravi put, kč.3495/5 sada u naravi obiteljska kuća kao i  kč. 3495/4, te kč. 3496 u naravi okućnica sve ko. P., koje su nekretnine privedene namjeni“.

 

Sporno je pripada li tužitelju utuženi iznos na ime tržišne protuvrijednosti dijela nekretnine k.č.br. 1015/1 iz k.o. P. realne površine 600 m² (od 1978 m², koliko je ta katastarska čestica imala u svojoj cjelini u trenutku kada je tužitelj kupio „svojih“ 600 m² određenog njezinog dijela), onog dijela kojeg je kupio 12. kolovoza 1976. od sada pokojne R. M. Tužitelj drži da je prijepornih 600 m² njemu oduzeto bez ikakve osnove ali i naknade - koja (da) je potom plaćena na ime R. M. iako ovoj nije pripadala (obzirom da je nekretninu otuđila: prodala njemu ugovorom koji je realiziran ali nije proveden kroz zemljišne knjige). To sve u postojećim (utvrđenim uvjetima) kada tužitelj više ne može ostvariti vlasništvo niti posjed onog što je kupio (obzirom i da su njegovi nenovčani zahtjevi postavljeni u tome smislu odbijeni kao neosnovani pravomoćnom odlukom, onom - koja se u ovome postupku više niti ne može preispitivati i u odnosu na koju je revizija tužitelja odbačena, odnosno obzirom i da je po njemu kupljena nekretnina u međuvremenu cijepana, tako da su dijelovi iste uključeni u više drugih katastarskih čestica - a izgubila je i svoju namjenu: sada predstavlja dijelove drugih nekretnina privedenih svojoj namjeni dijela obiteljskih kuća, okućnica ovih ili puta).

 

Tužitelj je da bi uspio u sporu sa jednim od novčanih zahtjeva trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu zahtjev temelji, prije svega:

 

- da je kupio od stvarne vlasnice prijeporni određeni dio nekretnine k.č.br. 1015/1 iz k.o. P. realne površine 600 m², da je ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela k.č.br. 1015/1 iz k.o. P. (koji bi odgovarao kupljenom realnom dijelu: obzirom da kupljenu katastarsku česticu nije cijepao u katastarskim operatima kako bi se formirala čestica koja bi odgovarala realno kupljenom) predao zemljišnoknjižnom odjelu suda na provedbu u zemljišne knjige, da je ovaj tu i zaprimljen - uz sačinjenje plombe za upis kupljenog (ugovora) pa (čak) i “nacrta” rješenja zemljišnoknjižnog suda o provedbi predloženog upisa,

 

- da do toga upisa ipak (i pored navedenog) nije došlo: da je u postupku obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga za k.o. P., u to vrijeme (1985., kada je predao navedeni ugovor na provedbu i sačinjen navedeni “nacrt”) otvorenom, navedena plomba sa “nacrtom rješenja” zanemarena, pa je prijeporna nekretnina u po njemu kupljenom suvlasničkom (u naravi: realnom) dijelu ponovno upisana na ime M. R. - sa čijeg je imena (iako je umrla prije toga) “deposedirana” i u daljnjem postupanju (cijepanjem podijeljena i tako u dijelovima sadržana u više novo formiranih katastarskih čestica) u zemljišnim knjigama upisana na sadašnje zemljišnoknjižne i (prema već navedenom: posljedično vezano uz činjenicu da je njegova revizija na odluku o njegovim nenovčanim zahtjevima odbačena kao nedopuštena) stvarne vlasnike,

 

- da je time sada (a za trajno) ostao bez mogućnosti ostvarenja suvlasništva (ili vlasništva) i posjeda kupljenog.

 

Tužitelj to ne samo da je dokazao već je sve to u biti u konačnom i neosporno: međutim, on pogrešno drži (i na tome ustraje u reviziji) da već i samo te okolnosti daju osnovu njegovim novčanim zahtjevima.

 

Naime, tužitelj je za ostvarenje navedenog uspjeha trebao, kumulativno potrebno sa prethodno navedenim (učinjenim i neospornim) - i u ničemu manje bitno od toga, dokazati i daljnje:

 

- da je i pored propusta ili pogrešnog postupanja zemljišnoknjižnog odjela suda u postupku obnove zemljišnih knjiga i potom ispravnom postupku, do zatvaranja starih zemljišnih knjiga i otvaranja novih (kako navodi: „t. 350. raspravnog zapisnika o osnivanju zemljišne knjige 25. listopada 1985.“), kada je zanemarena navedena plomba po ugovoru kojeg je predao na provedbu - sa čak i „nacrtom“ donesenog rješenja o dozvoli te provedbe (posljedično sa čime je kao suvlasnica odnosno nositeljica prava korištenja po njemu kupljenog dijela ponovno upisana M. R. - ali sada bez navedene plombe), pa i pored propusta kod deposjedacije prijeporne nekretnine sa imena M. R. (na temelju izjave dane u njezino ime iako je preminula prije toga), zadržao pravo sa uspjehom štititi ono što je kupio,

 

- odnosno da je odabrao pravilan ili adekvatan put pravne zaštite svoga povrijeđenog prava.

 

Tužitelj to nije dokazao (odnosno, nešto suprotno tome ne proizlazi iz njegovih navoda, pa ni revizijskih).

 

Tužitelj je, da bi zadržao pravo štititi ono što je stvarno kupio, odnosno ono što je predložio upisati u zemljišne knjige (a što je plombom učinjeno i vidljivim) - i potom, vezano uz to, ostvarivati utuženu naknadu jer to zadržano pravo više ne može ostvariti, prvo trebao zaštitu zatražiti u postupku obnove ili ispravka zemljišnih knjiga i postupiti u smislu paragrafa 36., 41. st. 1. i 48. st. 1. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama od 18. svibnja 1930., koji se temeljem članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) primjenjuje u ovom predmetu, a sve gledano u svijetlu shvaćanja (iz smisla tih paragrafa, koji su po sadržaju u suštini istovjetni i sada važećim odredbama čl. 180., 186., 187. i 188. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13):

 

- da se s danom otvaranja nove zemljišne knjige (ovdje za k.o. P.) zatvara dotadašnja zemljišna knjiga sa knjigom položenih ugovora i kartonima zemljišta, a ujedno otvara postupak ispravljanja upisa u novoj knjizi (ispravni postupak) - s time da se upisi iz zemljišne knjige, knjige položenih ugovora odnosno kartona zemljišta trebaju prenijet u zemljišnu knjigu koja se otvora, sve i sa plombama u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka (kakav je ovdje slučaj sa plombom po prijedlogu tužitelja za upis kupljenog: onom koja je, kako tužitelj navodi - i sada upisana u ranijim, zatvorenim zemljišnim knjigama),

 

- da onaj koji drži da je u osnovanu (ili obnovljenu) zemljišnu knjigu trebalo upisati nešto što u nju nije upisano ili da bi neki upis trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, mora radi zaštite pretendiranog prava u roku za ispravak određen javnim oglasom podnijeti prijedlog (prijavu) za ispravak ili prigovor na postojeći upis,

 

- da se istekom roka za ispravak ima smatrati da je zemljišna knjiga istinita i potpuna, pa osobe koje u dobroj vjeri postupaju s povjerenjem u to uživaju zaštitu,

 

- da tužbu za ispravak upisa u zemljišnu knjigu može podnijeti samo onaj koji je povrijeđen u ispravnom postupku.

 

Kako tužitelj niti ne tvrdi da je u otvorenim postupcima osnivanja i ispravka zemljišne knjige za k.o. P. (1985.) zatražio tu zaštitu (u svezi učinjene i tada postojeće plombe u zemljišnoj knjizi i već donesenog nacrta odluke o prijedlogu za provedbu upisa kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama, odnosno nacrta „rješenja o dozvoli uknjižbe, koje je prekriženo“), opravdanim je zaključiti da tu zaštitu nije tražio, pa je posljedično sa tim njegovim propustom jedino pravilnim za prihvatiti:

 

- da su sve postojeće evidencije nekretnine koju je kupio zatvorene s danom otvaranja nove zemljišne knjige: sa tim danom samo upisi u tu knjigu su proizvodili pravne učinke u vezi sa stjecanjem, promjenama, prijenosom i ukidanjem prava vlasništva i ostalih knjižnih prava glede te nekretnine,

 

- da su se (time) samo ti (u biti novi) upisi smatrali istinitim i potpunim: pa se on više ne može sa uspjehom pozivati na navedenu plombu i nacrt odluke o njegovom prijedlogu za upis kupoprodajnog ugovora - niti zahtijevati ono što je propustio zahtijevati (u svezi plombe i „nacrta“) u danim mu rokovima za ispravak zemljišnih knjiga,

 

- da se, nadalje, zbog toga (dakle: obzirom da se nije upisao u zemljišne knjige sa pravom kojeg je kupio, a više niti ne može sa pravnorelevantnim učinkom tvrditi da je zatražio provedbu upisa ugovora) ne može zaključiti, a da bi to bilo pravilno, niti da je nekretnina oduzeta od njega i da je prijeporna deposjedacija (u svezi koje postavlja zahtjev za isplatu) provedena sa njegova posjeda i vlasništva: ona je provedena u odnosu na u postupku osnivanja zemljišnih knjiga upisanu vlasnicu odnosno nositeljicu prava korištenja M. R.,

 

- da je, slijedom toga, njegov zahtjev za naknadu u visini protuvrijednosti nekretnine koju je kupio, kada ga temelji na shvaćanju suprotnom prethodno navedenom - i time pogrešnom, neosnovan.

 

Tužitelj u tome povoljniju poziciju ne može ostvariti tvrdnjom da je prijeporna deposjedacija nekretnine koju je kupio ostvarena sa imena M. R. i nekretnina za nju plaćena (polaganjem u polog, na njezino ime) sve u postupku provedenom nakon njezine smrti (kada nije mogla biti zastupana niti po staratelju ili „privremenom zastupniku“): zaštitu u odnosu na taj postupak, proveden nakon postupka osnivanja i ispravka upisa u zemljišnim knjigama - i propusta tužitelja da u njemu ostvaruje pravo u odnosu na ono što je kupio, ako nije bio pravilno i zakonito vođen, mogli su ostvarivati samo nasljednici M. R., kao u zemljišnim knjigama upisane suvlasnice odnosno nositeljice prava korištenja nekretnine ili nekretnina (sa svim posljedicama koje su uz takav upis vezane: prema načelu povjerenja u istinitost i potpunost upisa) - a ne i on.

 

Konačno, revizijski sud primjećuje i da svoje novčane zahtjeve tužitelj prema tuženicima ne može ostvariti niti pozivom na institute naknade štete ili stjecanja bez osnove:

 

- budući da nije dokazao (niti to proizlazi iz njegovih navoda i nastalih, utvrđenih, navedenih okolnosti) jednu od osnovnih pretpostavki za naknadu štete - protupravnost neke radnje ili propusta tuženika, kao niti pretpostavku za vraćanje nečeg što je stečeno bez osnove - da su tuženici prijepornu nekretninu ili drugo u svezi nje stekli bez osnove: to (ovdje odlučno: glede protupravnosti kod naknade štete i glede stjecanja bez osnove) sve prema njemu (dakle: ne i prema M. R. ili njezinim nasljednicima) - i nakon provedenog postupka osnivanja i ispravka zemljišne knjige (kao jedino mjerodavnog trenutka: obzirom na samo njegov propust da zaštitu ostvaruje u tome postupku - odnosno obzirom da je tim propustom ostvarena mogućnost deposjedacije nekretnine sa imena druge osobe, one upisane u zemljišnim knjigama),

 

- (kako to pravilno navodi i drugostupanjski sud) „obzirom na utvrđenje da je pravo vlasništva ostalih upisanih tuženika na predmetnim nekretninama stečeno temeljem odluke Komisije Skupštine Općine Poreč, kao i da su u okviru provedenog postupka predmetne nekretnine izuzete iz posjeda M. R., te se nadalje sa njima raspolagalo i to osnovom rješenja od 12. ožujka 1987. koje je postalo i pravomoćno i koje vezuje učincima svoje pravomoćnosti obzirom protiv njega nije bilo moguće podnijeti žalbu ali je moguće pokrenuti upravni postupak, koji tužitelj nije pokrenuo, niti se pisanim putem obraćao pravnom predniku tuženika Grada Poreča, a ta odluka nije pravomoćno ukinuta, preinačena ili na drugi način utvrđena bez učinka...tužitelj ne može samo na utvrđenim činjenicama osnivati zahtjev prava vlasništva, a ni isplate vrijednosti zemljišta“ (to „obzirom da takva odluka svojim učincima i veže stranke, a poglavito ostale kojima je osnovom te odluke i prenesen posjed predmetnih nekretnina i koji sa R. M., kao ni sa tužiteljem J. J., nisu bili u ugovornim odnosima“),

 

- jer tuženici koji bi došli u red nasljeđivanja M. R. ionako, sve i da je ona u nečemu povrijedila njegova prava (eventualno: u postupku obnove zemljišnih knjiga - kada je i pored učinjene plombe ponovno upisana suvlasnicom odnosno nositeljicom prava korištenja već otuđenog, onog čime je prethodno raspolagala u njegovu korist), ne bi mogli odgovarati za njezine propuste i dugove obzirom da od nje nisu ništa ni nasljedili („ovdje I. tuženik, II. tuženica, III. tuženik, IV. tuženica, V. tuženik i VI. tuženik ne mogu biti obveznici onog što tužitelj potražuje obzirom da sa njime nisu bili u ugovornom odnosu i nisu naslijedili imovinu pok. R. M. pa ne mogu odgovarati za njezine dugove: „prema odredbi čl. 145. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 47/78, 56/00, 48/03 - na snazi u vrijeme smrti pok. R. M.)“.

 

Revizijski sud primjećuje i da se u osporenoj presudi pravilno navodi i da tužitelj (čak i neovisno od prethodno navedenog: dakle - da i nije bilo njegovog propusta) ne bi mogao ostvariti povoljniji položaj niti pozivom na Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80, 42/86, 61/88 i 48/88 - pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90) i odredbe njegovog čl. 36. jer se povrat nekretnina, odnosno isplata za oduzete nekretnine sukladno tome Zakonu provodi u upravnom postupku sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), koji je postupak tijekom predmetno vođenog tužitelj i pokrenuo te je u istom tužitelj pravomoćno odbijen - pa tužitelju (sve i da je nekretnina oduzeta od njega i da i nije pritom bilo i njegovog propusta) ne bi pripadala osnova ostvarivati istovjetno potraživanje „u okviru predmetnog postupka u odnosu na preostale tuženike“.

 

Stoga, a budući da je osporena presuda u bitnome i utemeljena na takvome (pravilnom) shvaćanju i primjeni materijalnog prava - samo na utvrđeno i u biti neosporeno činjenično stanje, reviziju tužitelja valjalo je (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a) odbiti kao neosnovanu odlukom iz izreke ove presude.

 

Tužitelj je reviziju podnio i protiv drugostupanjske odluke o parničnom trošku.

 

Tu reviziju u tome dijelu valja razmotriti u svijetlu:

 

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",

 

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).",

 

- odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "U postupku o povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude".

 

Sukladno tim odredbama ZPP-a, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a: kojim je postupak pravomoćno završen.

 

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

 

- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

 

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), oni o kojima se samo odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP-a), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija.

 

Polazeći od prethodno navedenog, protiv osporene odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija.

 

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

 

Stoga je reviziju tužitelja protiv odluke o parničnom trošku valjalo odbaciti kao nedopuštenu odlukom kao u izreci, u rješenju.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.