- 1 -              Rev 3057/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3057/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, Ministarstvo branitelja, OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora – Centar za istraživanje ratnih zločina, V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici B. T., odvjetnici u V., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Javna ustanova "Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar", V., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K., M. K., D. A. i T. R. u O., radi predaje posjeda nekretnina i prigovora zadržanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4412/2017-2 od 27. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-224/16-40 od 29. svibnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4412/2017-2 od 27. ožujka 2019. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-224/16-40 od 29. svibnja 2017. kojom je naloženo tuženiku putem Javne ustanove "Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar" predati tužiteljici u posjed Spomen dom broj ... G., površine 319 m2, s dvorištem površine 652 m2, koji su dio kompleksa Spomen dom O., Spomen dom broj ... G., hangar i dvorište ukupne površine 1521 m2 na k.č.br. 18/1 k.o. G., a odbijen tuženikov prigovor zadržanja radi namirenja njegovog potraživanja prema tužiteljici u iznosu 3.734.026,91 kn, te je naloženo tuženiku na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos 35.000,00 kn, a umješaču na strani tužiteljice iznos 26.250,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, odnosno njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da ne sadrži razloge na temelju kojih je moguće ocijeniti zašto je potvrđena prvostupanjska presuda, posebno zašto su otklonjeni žalbeni navodi tuženika istaknuti u žalbi protiv prvostupanjske presude. Naime suprotno tome, u obrazloženju pobijane presude izneseni su jasni i razumljivi te uvjerljivi razlozi zašto je ocijenjeno da plaćanje vezano za uređenje i održavanje predmetnih nekretnina, a čija se predaja traži u ovom postupku je izvršila Hrvatska udruga logoraša srpskih koncentracijskih logora sa sjedištem u Z., ... sa svog tekućeg računa otvorenog kod Z. b. u Z., a ne tuženik Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora – Centar za istraživanje ratnih zločina, a koji je organizacijska jedinica prvo spomenute udruge, zbog čega je i istaknuti prigovor zadržanja tuženika ocijenjen neosnovanim.

 

Pritom su nižestupanjski sudovi, a polazeći od činjeničnih utvrđenja i stanja spisa ovog predmeta, a prema kojima:

 

- Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, Z. (dalje: HDLSKL) je osnovano 1. srpnja 1995., a upisano u registar udruga 23. veljače 1998., čiji predsjednik je D. R.,

 

- da je Centar za istraživanje ratnih zločina sa sjedištem u V., ..., Odlukom HDLSKL od 4. ožujka 2004. osnovan kao njegova deseta organizacijska jedinica, a

 

- da je tuženik Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora – Centar za istraživanje ratnih zločina V. (dalje: HDLSKL – Centar) osnovan 8. listopada 2008., a upisan u registar udruga 31. listopada 2008. čiji predsjednik je također D. R.,

 

- da je HDLSKL po registraciji otvorila žiro račun kod Z. b. u Z. broj ..., a kao osobe ovlaštene za raspolaganje sredstvima na tom računu naznačeni D. R. i Z. K., a s kojeg računa da su vršena plaćanja računa koji su se odnosili na uređenje i održavanje spornih nekretnina u razdoblju od 24. kolovoza 2005. do 25. kolovoza 2010.,

 

pravilna je ocjena iz pobijanih presuda da tuženik nije u postupku dokazao da bi plaćanje, a vezano za koje je istaknut prigovor zadržanja vršio on sredstvima sa svog žiro računa, a kod činjenice da je račun s kojeg je plaćanje vršeno otvoreno znatno prije nego je tuženik uopće osnovan odnosno registriran kao udruga, pa je razumljivo da on taj račun i nije mogao otvoriti niti u svoje ime raspolagati sredstvima koja su na njemu bila položena. Vjerojatno zabunu u svemu u ovome stvara činjenica da D. R. određen kao osoba ovlaštena za raspolaganje sredstvima po računu HDLSKL je ujedno bio i predsjednik tuženika (HDLSKL – Centar), a nakon što je ovaj registriran kao udruga 31. listopada 2008., zbog čega tuženik pogrešno smatra da su raspolaganje sredstvima sa računa HDLSKL bila raspolaganja sredstvima tuženika (HDLSKL – Centar).

 

U skladu s prednjim, a kako tuženik dakle nije dokazao osnovanost prigovora zadržanja, a među strankama je nesporno da tuženik drži u posjedu sporne nekretnine čiji vlasnik je Republika Hrvatska, koja je osnivač Javne ustanove "Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar", a da osnivačka prava vrši Ministarstvo branitelja, te da su ukupne nekretnine i objekti pod nazivom Spomen dom O. dani na upravljanje i održavanje navedenoj javnoj ustanovi, zbog čega da su ostvarene pretpostavke iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 52/14), za predaju tih nekretnina tužiteljici, to je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz odbijanje tuženikovog prigovora zadržanja radi namirenja njegovog potraživanja, pravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je reviziju tuženika trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.