- 1 -              Revd 532/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 532/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M.-P. M., OIB ..., 2. L. V., OIB ..., 3. M. H., OIB ... i 4. K. K., OIB ..., svi iz L., ..., koje zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., protiv tuženika: 1. M. H., OIB ..., iz Republike Slovenija, I. B., ..., 2. K. H., OIB ..., iz Republike Slovenija, I. B., ..., 3. M. R., OIB ..., iz Republike Slovenije, L., ... i 4. J. R., OIB ..., iz Republike Slovenija, T., ..., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD M. i partneri d.o.o., u R., radi predaje u suposjed nekretnine i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-456/2019-3 od 13. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-725/2017 od 15. ožujka 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

2.Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-456/2019-3 od 13. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-725/2017 od 15. ožujka 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje o mogućnosti postojanja prava vlasništva na jednoj prostoriji koja ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i koja nije pripadak određenog posebnog dijela, te u svezi s tim i pitanje „tumačenja primjene odredbe čl. 370. ZV-a u konkretnoj činjeničnoj situaciji“, a kao razlog važnosti naveo je presudu revizijskog suda broj Rev-548/00 od 26. srpnja 2000. Tvrdi da izneseno shvaćanje u pobijanoj odluci protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenom u citiranoj presudi.

 

U odgovoru na prijedlog tužitelja tuženici prijedlog smatraju nedopuštenim te predlažu isti odbaciti i naloži tužiteljima da tuženicima naknade trošak odgovora na prijedlog.

 

Prema prvostupanjskoj odluci predmetna prostorija ne predstavlja zajednički dio nekretnine i time ni suvlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova nekretnine (tužitelja i drugih osoba), ona je fizički odvojena od posebnih dijelova nekretnine i po svojoj funkcionalnosti može predstavljati sporedni dio (pripadak) nekom posebnom dijelu, dok drugostupanjski sud takvo shvaćanje prvostupanjskog suda smatra pogrešnim i predmetnu prvostupanjsku odluku potvrđuje također zbog nedostatka aktivne legitimacije, ali uz obrazloženje da tužitelji nisu dokazali pravo vlasništva odnosno suvlasništva predmetne prostorije, koju posjeduju tuženici, a koji prema stanju spisa predmeta i činjenicama utvrđenim izvedenim dokazima ne bi bili vlasnici te prostorije, već treća osoba, po stavu toga suda najvjerojatnije Republika Hrvatska.

 

Slijedom navedenog, pitanje koje je u navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji usmjereno na mogućnosti postojanja prava vlasništva na jednoj prostoriji koja ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i koja nije pripadak određenog posebnog dijela, nije pitanje od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari već je odlučno jesu li tužitelji dokazali svoje pravo (su)vlasništva na predmetnoj prostoriji, a na tu činjenicu nije usmjereno pitanje, te iz tih razloga u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Tuženicima nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. veljače 2021.