- 1 -              Revd 499/2021-2

Broj: Revd 499/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž. iz P., S. brajde 28., OIB …, zastupane po punomoćniku S. J. odvjetniku u R., protiv tuženika P. Ž. iz P., N. T. 7, OIB …, zastupanog po punomoćnici I. G. odvjetnici u R., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-387/2020-2 od 1. listopada 2020. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P Ob-8/2019-17 od 19. ožujka 2020., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.

r i j e š i o   j e:

              I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

              Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-387/2020-2 od 1. listopada 2020. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P Ob-8/2019-17 od 19. ožujka 2020., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

              1. Čini li drugostupanjski žalbeni parnični sud, in cumulo povredu ustavnog i konvencijskog prava na obrazloženu odluku kao dijela prava na pravično suđenje, relativno bitnu procesnu povredu normiranu odredbom čl. 354. st. 1. u  vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i apsolutno bitnu procesnu povredu normiranu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukoliko se u obrazloženju drugostupanjske presude ne referira na žalbene navode od odlučnog značaja?,

              2. Mora li parnični sud, u situaciji parcijalnog stranačkog uspjeha u sporu, parcijalan uspjeh sagledati kao kvantitativno takvo i kvalitativno na način da prvo mora utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te, u konačnici, toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici s tim da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva?.

              Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 1, nije pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odredba čl. 385. st. 1. ZPP je u potpunosti jasna u pogledu obveze drugostupanjskog suda da u obrazloženju drugostupanjske presude ocijeni žalbene navode koji su od odlučnog značaja kao i da ocijeni razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Stoga u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 1 niti ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

              Glede u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačenog pravnog pitanja pod rednim brojem 2 revizijski sud je ocijenio da pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka ne ovisi o rješenju tog pitanja. To pravno pitanje odnosi se na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. No u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi odluku o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška su donijeli primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP jer su ocijenili da su stranke u ovom postupku djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Valjanost ocijene suda da bi stranke u određenoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Iz tih dakle razloga niti u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 2 nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387 st. 3. ZPP, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. st. 6. u vezi čl. 387.  st. 5. i u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, riješeno kao pod st. I izreke ovog rješenja.

Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. II izreke ovog rješenja).

Zagreb, 9. veljače 2021.