- 1 -              Rev-x 602/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 602/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. E. (OIB: ...) iz S., drugotužiteljice K. K. (OIB: ...) iz Z., obje zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., i trećetužitelja D. E. (OIB: ...) iz S., protiv tuženika J. D. (OIB: ...) iz S., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u S., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji prvotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-1274/2017-2 od 26. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-144/17 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija prvotužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 6. prosinca 200. u S. te ovjerenog kod Javnog bilježnika I. B. pod poslovnim brojem: OV-4413/01, između J. D. kao kupca i V. d.d. kao prodavatelja stana u S. na četvrtom katu zgrade anagrafske oznake D., sagrađene na čest.zgr. 5346 zk.ul. 13514 k.o. S., a koji je označen rednim brojem 11, površine 131,64 m2, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 17.250,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba prvo i drugotužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbe (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude prvotužiteljica je podnijela reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje trošak revizije.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji sadržajno ukazuje.

 

Navodima u reviziji kojima revidentica ukazuje da je indikativno prvostupanjski sud, iako je odbio provesti sve dokazne prijedloge tužitelja, zaključio da tužitelji nisu dokazali ništavost predmetnog ugovora i odbio tužbeni zahtjev, sadržajno se ukazuje na počinjenje bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju drugostupanjski sud nije sankcionirao.

 

Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP prema kojoj odredbi sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Tijekom postupka izvedeni su svi dokazi za koje je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, smatrao da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a to što sud nije priklopio presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-1785/12 od 10. ožujka 2014. i saslušao kao svjedoke stranke koje su prisustvovale sklapanju spornog Ugovora, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke s obzirom, a kako je to i drugostupanjski sud već naveo, da tužitelji nisu drugim dokazima dokazali osnovanost tužbenog zahtjev, pa bi izvođenje ovih dokaza bilo irelevantno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtijeva.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o kupoprodaji stana u S., zaključenog 6. prosinca 2001. između J. D., kao kupca i V. d.d., kao prodavatelja. Tužitelji svoj zahtjev za utvrđenje ništavosti temelje na navodima da je predmetni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva jer prodavatelj u vrijeme sklapanja navedenog ugovora nije bio vlasnik stana, pa je ugovor sklopljen počinjenjem kaznenog djela.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

 

- da su J. D. kao kupac i V. d.d. kao prodavatelj sklopili 6. prosinca 2001. ugovor o kupoprodaji stana u S.,

 

- da se J. D. upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana,

 

- da je presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj K-1785/12 od 10. ožujka 2014. odbijena optužba da su tuženik kao okrivljenik te T. T. pri kupoprodaji predmetnog stana počinili kazneno djelo,

 

- da je Republika Hrvatska pokrenula 27. ožujka 2017. parnicu radi utvrđenja da je ona isključivi vlasnik predmetne nekretnine te radi predaje iste u posjed.

 

Na temelju utvrđenih činjenica, sudovi zaključuju da tužitelji nisu dokazali da su nastupile okolnosti iz odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), odnosno da bi predmetni ugovor bio ništav iz nekih zakonom predviđenih razloga (da je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisu ili moralu društva) te odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužiteljičine navode da V. d.d. (prodavatelj) u trenutku prodaje nije bila vlasnik predmetnog stana, otklanjaju kao neodlučne jer ta činjenica ne daje trećoj osobi pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovora u kojem ona nije ugovorena strana.

 

Prvotužiteljica kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji u bitnom osporava zaključak nižestupanjskih sudova da nije dokazana ništavost predmetnog ugovora, odnosno osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO.

 

Odredbom čl. 103. st. 1. ZOO je propisano da je ništav ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Revizijom se kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava osporavaju i činjenična utvrđenja, što po čl. 385. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

 

Polazeći od sadržaja odredbe čl. 103. st. 1. ZOO i utvrđenog činjeničnog stanja i po shvaćanju ovog suda tužitelji nisu dokazali da je predmetni ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva. Stoga su nižestupanjski pravilno primijenili odredbu čl. 103. st. 1. ZOO kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju prvotužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.