- 1 -              Revd 491/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 491/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.-M. d.o.o. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. Z., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1333/2019-2 od 30. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-324/2017-17 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1333/2019-2 od 30. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-324/2017-17 od 26. travnja 2018.

 

Tužitelj je dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se prijedlog odbaci kao nedopušten.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u odnosu na prvopostavljeno pravno pitanje, revizijski sud je ocijenio da to pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer postavljeno pravno pitanje polazi od utvrđenja koje je suprotno onom u sudskom postupku. Naime, nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari ocijenili sve okolnosti slučaja i utvrdili pretpostavke za odgovornost tuženice sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, slijedom čega od odgovora na prvopostavljeno pravno pitanje ne ovisi odluka u ovome sporu.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP u odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje, revizijski sud je ocijenio da u odnosu na to pravno pitanje nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tuženica smatra da je to pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno navedeni razlog važnosti presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3466/2017 od 17. travnja 2019. ne odnosi se na razdoblje do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 19. listopada 2012. već na razdoblje iza donošenja tog Zakona. Stoga navedena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ne predstavlja razlog važnosti i nije usporediva sa ovom pravnom stvari.

 

Obzirom na navedeno, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvopostavljeno pravno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, a u odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.