- 1 -              Revr 600/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 600/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. L., OIB: ...., iz S., koju zastupa punomoćnik Ž. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženika Klinički bolnički centar S., OIB: ..., S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-506/18-2 od 24. travnja 2018., kojim je odbačena žalba tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1208/15 od 21. veljače 2018., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-506/18-2 od 24. travnja 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno rješavanje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 15.818,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravovremena žalba tužiteljice od 2. ožujka 2018. protiv navedene prvostupanjske presude.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. u svezi sa čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud prihvati reviziju tužiteljice, ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude prema odredbi čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U revizijskom postupku je sporno je li drugostupanjski sud donoseći pobijano rješenje, kojim je odbacio žalbu tužiteljice protiv prvostupanjske presude kao nepravovremenu, pravilno primijenio odredbu čl. 335. st. 9. ZPP.

 

Iz zapisnika sastavljenog na ročištu 9. siječnja 2018. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, zaključena je glavna rasprava i istovremeno zakazano ročište za objavu presude za 21. veljače 2018. Na ročište za objavu presude tužiteljica nije pristupila. Nadalje, iz zapisnika s ročišta za objavu presude održanog 21. veljače 2018. proizlazi da će se pisani otpravak presude sa obrazloženjem dostaviti strankama pisanim putem.

 

Drugostupanjski sud je odbacio žalbu tužiteljice koja je neposredno podnesena 2. ožujka 2018. kao nepravovremenu, pri čemu je zauzeo pravno shvaćanje da iz odredbe čl. 335. st. 9. ZPP proizlazi da ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a ujedno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je presuda dostavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stoga smatra da je tužiteljica zaprimila presudu 21. veljače 2018., a da je rok za žalbu od osam dana (čl. 437. st. 1. ZPP) istekao u četvrtak 1. ožujka 2018., pa kako je žalba podnesena neposredno 2. ožujka 2018., to je takvu žalbu ocijenio nepravovremenom.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je žalba protiv presude podnesena neposredno 2. ožujka 2018.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom glavna rasprava je zaključena 9. prosinca 2014., prvostupanjska presuda je objavljena na raspravi 15. siječnja 2015. Pri tome valja imati na umu da su 1. travnja 2013. stupile na snagu odredbe ZID ZPP/2013, čijom odredbom čl. 73. je promijenjena odredba čl. 335. ZPP, a ta promjena se odnosi i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP/2013.

 

Odredbom čl. 335. st. 9. ZPP propisano je da će se smatrati da je stranci dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu presude.

 

Iz samog spisa jasno proizlazi da je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava bio prisutan punomoćnik tužiteljice, a da na određeno ročište za objavu presude, tužiteljica odnosno njezin punomoćnik nije pristupio. Tužiteljica je žalbu podnijela 2. ožujka 2018., nakon što je primila pisani otpravak presude (1. ožujka 2018.).

 

Naime, odredbom čl. 335. st. 7. ZPP zakonodavac je izričito propisao da sud stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U st. 9. istog članka je dalje određeno da postoji presumpcija dostave prvostupanjske presude za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, a bila je uredno obaviještena o tom ročištu. Tom odredbom zakonodavac je jasno propisao da se u slučaju dostave presude stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a koja je bila uredno obaviještena o ročištu, da se smatra da joj je dostava prvostupanjske presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je presuda bila objavljena te da stranka ovjereni prijepis presude može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

Prema odredbi čl. 335. st. 10. ZPP sud će istaknuti presudu, koju je objavio na ročištu na koje je uredno pozvana stranka koja nije pristupila na to ročište, na internetskoj stranci e-oglasna ploča sudova te da presuda na toj stranici mora biti istaknuta osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu presude.

 

Međutim, imajući u vidu da je sud na ročištu za objavu presude, a na koje nisu pristupile stranke niti njihovi punomoćnici, donio rješenje kojim je odredio da će se pisani otpravak presude s obrazloženjem dostaviti strankama pisanim putem, a što je suprotno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, to je ovaj sud reviziju tužiteljice ocijenio osnovanom.

 

Naime, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, takav propust suda ne smije ići na štetu stranke koja je žalbu podnijela prvostupanjskom sudu u zadanom roku računajući od dana uručenja pisanog otpravka sukladno odredbama ZPP o dostavi pismena. Zato se takva žalba ima smatrati pravovremenom.

 

Budući se žalba tužiteljice protiv prvostupanjske presude ima smatrati pravovremenom, to je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao izreci ovog rješenja, time da će drugostupanjski sud ponovno odlučiti o osnovanosti žalbe tužiteljice u ovom predmetu.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.