Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 4008/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: ..., iz Nj., koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., protiv tuženika B. K. d.d. u stečaju, K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-619/16-4 od 10. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2036/14 od 2. ožujka 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,
r i j e š i o j e:
II. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-619/16-4 od 10. prosinca 2019., a u smislu odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten te je postavio zahtjev za naknadu troška sastava toga podneska.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten iz sljedećih razloga.
O pravnom pitanju pod I) ne ovisi odluka u ovom sporu budući da tužitelj postavljajući to pitanje, a suprotno sadržaju obrazloženja pobijane presude, polazi od pretpostavke da je drugostupanjski sud propustio obrazložiti razloge na kojima temelji svoju odluku.
O ostalim naznačenim pravnim pitanjima ne ovisi odluka u sporu budući da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da se odrekao tražbina koje nisu dospjele odnosno pretpostavke da se radi o tražbinama kojih se radnik ne može odreći prije prestanka radnog odnosa. Naime, dospijeće tražbina na koje se odnosi tužbeni zahtjev (razlika plaće i naknada štete zbog povrede prava osobnosti) ne ovisi o prestanku radnog odnosa kao što je to slučaj kod otpremnine, a u postupku je utvrđeno da se tužitelj odrekao tražbina koje su dospjele. Osim toga, odluke revizijskog suda na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti nisu donesene u usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, jer su u tim odlukama izražena pravna shvaćanja glede dospijeća isplate otpremnine i odricanja prava na otpremninu.
Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).
Zagreb, 9. veljače 2021.
|
Predsjednik vijeća: Ivan Vučemil, v.r. |
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.