- 1 -              Revd 4008/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4008/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: ..., iz Nj., koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., protiv tuženika B. K. d.d. u stečaju, K., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-619/16-4 od 10. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2036/14 od 2. ožujka 2016., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II.              Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-619/16-4 od 10. prosinca 2019., a u smislu odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten te je postavio zahtjev za naknadu troška sastava toga podneska.

 

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten iz sljedećih razloga.

 

              O pravnom pitanju pod I) ne ovisi odluka u ovom sporu budući da tužitelj postavljajući to pitanje, a suprotno sadržaju obrazloženja pobijane presude, polazi od pretpostavke da je drugostupanjski sud propustio obrazložiti razloge na kojima temelji svoju odluku.

 

O ostalim naznačenim pravnim pitanjima ne ovisi odluka u sporu budući da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da se odrekao tražbina koje nisu dospjele odnosno pretpostavke da se radi o tražbinama kojih se radnik ne može odreći prije prestanka radnog odnosa. Naime, dospijeće tražbina na koje se odnosi tužbeni zahtjev (razlika plaće i naknada štete zbog povrede prava osobnosti) ne ovisi o prestanku radnog odnosa kao što je to slučaj kod otpremnine, a u postupku je utvrđeno da se tužitelj odrekao tražbina koje su dospjele. Osim toga, odluke revizijskog suda na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti nisu donesene u usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, jer su u tim odlukama izražena pravna shvaćanja glede dospijeća isplate otpremnine i odricanja prava na otpremninu.

 

Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).

 

 

Zagreb, 9. veljače 2021.