- 1 -              Revd 3999/2020-2

Broj: Revd 3999/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. J. pok. I., OIB ..., iz S., ... i 2. I. P. iz Z., OIB ...., ..., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika l. I. J., OIB ..., iz B. na M., ...., kao nasljednice Š. J. pok. P. i 2. A. J. pok. A., OIB ..., iz B. na M., ..., koje zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa zakonski zastupnik kojeg zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B. na M., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-134/2020-2 od 26. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2792/2019 od 13. studenoga 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-134/2020-2 od 26. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2792/2019 od 13. studenoga 2019.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri određena pravna pitanja dok je samo za treće pitanje naznačen razlog važnosti zbog kojeg predlagatelji smatraju da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

U odnosu na prvo pitanje, za koje revident nije niti naznačio razlog važnosti, treba reći da se radi o činjeničnom pitanju, koje kao takvo i nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na drugo pitanje revident polazi od pogrešne pretpostavke da u postupku koji je prethodio prijedlogu za dopuštenje revizije, činjenica da predmetna nekretnina nije nekretnina obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju nije bila sporna zbog čega ni to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Osim toga drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je prihvativši žalbene razloge preinačio pobijanu presudu koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

U odnosu na treće naznačeno pitanje treba reći da odluka u sporu ne ovisi o tome je li prednik tuženika bio savjestan graditelj. Naime tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva je odbijen jer je drugostupanjski sud utvrdio da nekretnina koja je predniku tužitelja pripala rješenjem o nasljeđivanju nije predmetna nekretnina.

Stoga naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Tuženicima nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 9. veljače 2021.