1              Poslovni broj: II Kž-19/2021-5             

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-19/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Peto Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. B., zbog kaznenih djela iz članka 111. točaka 1. i 4. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog T. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-3/2021-5. od 28. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog T. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-3/2021-5. od 28. siječnja 2021. nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 26. siječnja 2021. broj KO-DO-3/2021. zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točaka 1. i 4. u vezi sa člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. kolovoza 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljenik po branitelju, odvjetniku H. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08. te je predložio da se preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukine i okrivljenik pusti na slobodu ili da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza zabrane približavanja oštećeniku.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iako okrivljenik u žalbi kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. navodi činjenicu da mu je, zbog provođenja mjera zaštite od pandemije COVID-19, prilikom izrade psihijatrijskog nalaza i mišljenja povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje, iz sadržaja žalbe proizlazi da zapravo osporava vjerodostojnost psihijatrijskog nalaza i mišljenja kao jedne od okolnosti na kojima prvostupanjski sud temelji zaključak o potrebi daljnjeg produljenja istražnog zatvora. Ujedno, osporava i druge okolnosti koje upućuju na postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za produljenje istražnog zatvora. Dakle, radi se o navodima kojima se argumentira žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za to iznio jasne i valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost  zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. Dakle, nema govora o bitnoj postupovnoj povredi iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08.

 

Nasuprot žalbenim navodima okrivljenog T. B., prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora s pravom temelji u činjenici da je okrivljenik do sada dva puta kazneno osuđivan, zbog kaznenih djela oštećenja tuđe stvari i teške krađe, da je šest puta prekršajno kažnjavan, od toga tri puta zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu majke i tri puta zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da mu je tijekom boravka u istražnom zatvoru izrečena stegovna mjera zbog fizičkog napada na drugog zatvorenika te da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke prof.dr. P. F. proizlazi da  je okrivljenik osoba s teškim poremećajem ličnosti, ovisnik o teškim drogama, da konzumira različite vrste droga i lijekova s psihoaktivnim učinkom, da je trenutno opasan za okolinu te da postoji mogućnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slična kaznena djela.

 

Takav zaključak suda nije doveden u sumnju  žalbenim navodima okrivljenika da je trenutno u dobrim odnosima s majkom i da ranije nije osuđivan zbog fizičkog već samo verbalnog sukobljavanja s majkom, da je bez svoje krivnje sudjelovao u sukobu sa zatvorenikom za kojeg nisu nastale zdravstvene posljedice te da je zbog provođenja mjera zaštite od pandemije COVID-19, u kojim uvjetima psihijatrijski vještak nije mogao potpuno i pravilno izraditi nalaz i mišljenje, psihijatrijski nalaz nepotpun i nevjerodostojan.

 

Prezentirani navodi okrivljenika predstavljaju u suštini vrijednosnu ocjenu pojedinih okolnosti i podataka na osnovu kojih je prvostupanjski sud zaključio o postojanju iteracijske opasnosti.

 

Međutim, ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud, u ovoj fazi postupka, nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu dokaza nego je to u nadležnosti raspravnog vijeća, a kada će okrivljenik imati priliku i mogućnost osporavati vjerodostojnost pojedinih dokaza.

 

Slijedom svega izloženog, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, dosadašnja osuđivanost je podatak koji upućuje na to da je okrivljenik osoba sklona nepoštivanju zakona, a ima li se na umu mišljenje psihijatrijskog vještaka te težina kaznenih djela za koja se tereti u ovome postupku kao i iskazani visok stupanj upornosti i kriminalne volje u načinu počinjenja predmetnih djela, sve izneseno doista predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani okrivljenog T. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela, za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.