Poslovni broj: II Kž-18/2021-5

Poslovni broj: II Kž-18/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Peto Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog mlađeg punoljetnika N. A., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kmp-6/20-33 od 19. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog mlađeg punoljetnika N. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kmp-6/20-33 od 19. siječnja 2021., nakon donesene nepravomoćne presude, kojom je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) utvrđeno da je optuženi mlađi punoljetnik N. A. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavak 3. ZKP/08. produljen istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 551. stavak 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi N. A., po braniteljici odvjetnici V. Š., zbog bitne povrede kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i „pusti optuženika na slobodu ili da isto preinači i odredi mjeru opreza liječenjem na slobodi.“

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, nerazumljivosti izreke pobijanog rješenja i suprotnosti izreke s obrazloženjem. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog N. A. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. te je izreka pobijanog rješenja u skladu s razlozima iznesenim u obrazloženju. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti zamjene blažom mjerom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Navodi žalitelja da je prema optuženiku trebalo primijeniti maloljetničko kazneno pravo ulaze u ocjenu okolnosti o potrebi primjene Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.), što je u nadležnosti raspravnog suda tijekom postupka i pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Pri tome primjena maloljetničkog kaznenog prava prema mlađem punoljetniku nije obvezna. Stoga, drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nije ovlašten ocjenjivati te okolnosti. S tim u vezi pobijanim rješenjem nije ostvarena povreda kaznenog zakona.

 

Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio «terećeno mu kazneno djelo" pa da je u tom smislu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu postojanja osnovane sumnje, proizlazi iz činjenice da je donesena nepravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., što po prirodi stvari podrazumijeva i znatno viši stupanj uvjerenja o počinjenju inkriminiranog protupravnog djela.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je utvrdio da je optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja iz članka 230. stavak 2. KZ/11. i na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08, odredio prisilni smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, trebao optuženiku produljiti istražni zatvor na temelju obligatorne osnove iz članka 554. stavak 2. ZKP/08., što je propustio učiniti, no to ne znači da nije prihvatljivo i osnovano produljenje istražnog zatvora protiv optuženika na osnovu članka 551. stavak 1. ZKP/08.

 

Naime, optuženiku je, kako to ispravno ističe sud prvog stupnja, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. I. P., dijagnosticiran psihotični poremećaj s obilježjima shizofrenog procesa i prisutnim znacima težeg poremećaja shizofrenije te postoji visoka razina vjerojatnosti počinjenja sličnih ili težih protupravnih djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je optuženiku odrediti psihijatrijsko liječenje u forenzično psihijatrijskoj ustanovi. Dakle, respektira li se podatak da je nepravomoćno utvrđeno da je optuženi N. A. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. KZ/11., da je to učinio u neubrojivom stanju i da prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra opasnost od ponavljanja djela i dalje postoji upravo zbog dijagnosticiranog psihotičnog poremećaja s obilježjima shizofrenog procesa, tada nema nikakve sumnje da su sve to okolnosti koje upućuju na vjerojatnost da bi optuženik mogao na slobodi počiniti teže kazneno djelo. Iz tih razloga nije prihvatljivo rezoniranje optuženika kako se takva opasnost može prevenirati mjerama opreza liječenja na slobodi, tim više što je psihijatrijski vještak sugerirao institucionalno liječenje, odnosno prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

 

Na pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, imajući u vidu izneseni sadržaj nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ne utječu žalbene tvrdnje o dijelu nalaza i mišljenja vještaka iznesenog na raspravi koji govori o trenutnom stanju optuženika, niti navodi žalitelja da postavljanjem skrbnika optuženiku u postupku lišavanja poslovne sposobnosti ne bi bilo potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi niti produljenje mjere istražnog zatvora.

 

Za naglasiti je da i prigovor žalitelja da iz analize provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno počinjenje kaznenog djela također ulazi u ocjenu dokaza, što je isto u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten.

 

Imajući na umu sadržaj članka 554. stavak 2. ZKP/08., kao obligatorne osnove te odredbe iz članka 133. u vezi s člankom 551. stavkom 2. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je optuženiku povrijeđeno «ustavno pravo na slobodu jer nema valjanog objašnjenja kojim bi se prema načelu razmjernosti ocijenila prikladnost, nužnost i primjerenost produljenja mjere istražnog zatvora».

 

U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, a niti mu je donošenjem pobijanog rješenja narušeno pravo na pošteno suđenje.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 9. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća za mladež:

Sanja Katušić Jergović, v.r.