- 1 -              Revd 1841/2020-2

Broj: Revd 1841/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. U. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. C., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Imotskom, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1314/2019-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj Pn-232/19 od 18. travnja 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja i tuženice se odbacuju.

Obrazloženje

Tužitelj i tuženica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1314/2019-2 od 27. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj Pn-232/19 od 18. travnja 2019.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg podnositelj predlaže da mu se dopusti revizija.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja riješiti kao u izreci.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP u odnosu na reviziju tuženice, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su postavljena pravna pitanja u suprotnosti s utvrđenjima u postupku te stoga od odgovora na postavljena pravna pitanja ne ovisi odluka u ovome sporu.

Naime, u odnosu na prvopostavljeno postupovnopravno pitanje tuženica polazi od suprotnog onome što je utvrđeno u postupku jer su nižestupanjski sudovi kod određivanja tuđe pomoći i njege tužitelju za razdoblje za koje isti nije priložio račune o plaćanju usluga tuđe pomoći i njege koristili podatke nadležnih ustanova i nalaz i mišljenje vještaka, dok su samo u odnosu na razdoblje kada je tužitelj vršio plaćanja izvršenih mu usluga tuđe pomoći i njege prihvatili te račune iz razloga što tuženik nije dokazao da bi isti bili neprimjereni.

U odnosu na drugopostavljeno materijalnopravno pitanje nižestupanjski sudovi su u postupku utvrdili da tuženik nema pravo na primanja po osnovi socijalne skrbi, slijedom čega postavljeno pravno pitanje polazi od utvrđenja koje je suprotno utvrđenju u postupku i slijedom toga ne ovisi odluka u sporu o tom pitanju.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tuženici, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice riješeno kao u izreci.

Zagreb, 9.  veljače 2021.