- 1 -              Revt 530/2017-7

 

 

 

 

 

Broj: Revt 530/2017-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. F. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. P. R. R., Z., protiv tuženika FINA, Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5726/2014-2 od 6. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1657/12 od 13. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.

 

p r e s u d i o   j e :

 

1. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

             

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.253.198,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. studenoga 2011. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 169.525,00 kn, u roku od 8 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži razliku stope zakonske zatezne kamate na iznos od 4.253.198,48 kn od 23. studenoga 2011. do isplate iznad stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovan.«

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              »Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1657/12 od 13. veljače 2014. u točki I. izreke.«

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine u cijelosti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, podredno samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda, odnosno da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4.253.198,48 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos se odnosi na neplaćeni iznos tužiteljeve tražbine po pet zadužnica, za koje tužitelj tvrdi da nije naplaćen zbog tuženikovog propusta u primjeni propisa o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

 

              Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Revident se u reviziji poziva na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Prema odredbi istog članka  st. 2. toč. 11. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako izreka presude nije razumljiva, ako proturiječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

              Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbu Zakona koja glasi da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

              Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 6. ZPP revident ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom i to na način da je sud odbio tuženiku dati kraći rok da se izjasni o navodima tužitelja iznesenima na ročištu 22. siječnja 2014., čime je povrijeđeno pravo na raspravljanje pred sudom.

 

              Sudovi prvog i drugog stupnja dali su valjane razloge iz kojih je vidljivo da ne postoji navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud je naveo kako je odbijen prijedlog tuženika raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2014., kojim bi se dodijelio tuženiku kraći rok radi očitovanja na okolnost tužiteljevih navoda o vremenu izvršenja prve zadužnice i mjenice i radi očitovanja eventulno protupravnog postupanja tuženika, kao i tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka G. G., za kojeg je tuženik htio naknadno dostaviti adresu, a sve radi utvrđenja činjenice da je FINA postupila sukladno propisima.

 

              Sud prvog stupnja (što prihvaća i sud drugog stupnja), obrazlaže u svojoj presudi kako su raspravljene i utvrđene sve odlučne činjenice u sporu, također navodi kako je tuženik imao dovoljno vremena očitovati se o eventualnim protupravnim postupanjima tuženika, koje su iznesene već u tužbi, a što je i tuženik učinio u odgovoru na tužbu podneskom od 9. siječnja 2014., te na drugim održanim ročištima.

 

              S obzirom na naprijed navedeno neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

              Također je neosnovan i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ista je razumljiva i sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a također ni ne postoji proturječnost između između onog što se u razlozima pobijane odluke navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava koje prileže spisu.

 

              Obrazlažući navedeni razlog tuženik ustvari iznosi ocjenu provedenih dokaza i zapravo ističe razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti, a niti se zbog takvog razloga može ispitati pobijana odluka (čl. 385. ZPP).

 

              Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP budući je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, te je pravilno primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

 

              Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Prvostupanjski i drugostupanjski sud su prihvatili tužbeni zahtjev za naknadu štete smatrajući da je tuženik svojim postupanjem u konkretnom slučaju postupio suprotno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 – dalje: ZPONS), odredbama Pravilnika o načinu i postupku u provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 96/10, 99/11 – dalje: PNPPO), te odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 96/10, 130/10, 99/11 – dalje: PTUPP), te je odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u konkretnom slučaju.

 

              Pritom su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO), iz koje proizlazi da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046.  ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

              Izmakla korist je negativna, uzrokovana šteta u vidu onemogućavanja dobivanja određene imovinske koriste, koja se u oštećenikovoj imovini osnovano očekivala prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo one štetnikove radnje ili propuštanja koje mu je uzrokovalo onu početnu, običnu, pozitivnu štetu.

 

              Sudovi prvog i drugog stupnja su ispravno zaključili da eventualni organizacijski problemi ili teškoće u poslovanju tuženika ne mogu ići na štetu tužitelja kao vjerovnika, koji je 22. studenoga 2011. dostavio tuženiku predmetne zadužnice. Postupanje tuženika u drugim sličnim slučajevima ne znače da je tuženikovo postupanje u konkretnom slučaju u skladu s odredbama ZPONS-a, PNPPO-a, PTUPP-a.

 

              S obzirom na to da revizija ne dovodi u sumnju primjenu materijalnog prava od strane kako suda prvog stupnja, tako i suda drugog stupnja, te s obzirom na to da revizijski sud u potpunosti prihvaća razloge iz prvostupanjske i drugostupanjske presude, isti se umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude.

 

              Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Prema st. 2. istog članka, u slučaju iz st. 1. ovog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom na naprijed navedeno, ovaj revizijski sud se umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude, koje u cijelosti prihvaća.

 

Odluka prvog i drugog stupnja će se objaviti na internetskim stranicama u skladu s odredbom čl. 396.a st. 2. ZPP.

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.