- 1 -              Rev 3783/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3783/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB: …, iz P., koju zastupa punomoćnik Č. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice J. S., OIB: …, iz P., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4924/17-4 od 4. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-3288/15 od 27. lipnja 2017., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice M. K., OIB …, P. prema tuženoj J. S., OIB …, P., koji tužbeni zahtjev glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na 57/90 dijela k.č.br. 1769/zgr kuća, dvorište i sporedna zgrada sa 62 m2 upisane u zk. ul. 989 k.o. P. izvršena u korist tuženice J. S., OIB …, P. na temelju rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. Z-10568/15 od 29. listopada 2015. godine pravno nevaljana.

 

2. Nalaže se brisanje prava vlasništva na 57/90 dijela k.č.br. 1769/zgr kuća, dvorište i sporedna zgrada sa 62 m2 upisane u zk. ul. 989 k.o. P. sa imena tuženice J. S., OIB …, P. i uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na toj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. Z-10568/15 od 29. listopada 2015. godine upisom prava vlasništva u korist tužiteljice M. K. iz P., OIB: …, u cijelosti“, kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 19.926,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tužiteljica prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 28.328,00 kune, sa kamatom na isti od donošenja presude pa do isplate, kao neosnovan.“

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se ukine samo drugostupanjska presuda i da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Suprotno tvrdnji tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti pak relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP. Naime, odbijajući žalbu tužiteljice drugostupanjski sud je ocijenio da nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Iako se drugostupanjski sud nije očitovao na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. ZPP, budući da tužiteljica tvrdi da joj prvostupanjski sud nije omogućio da se očituje na navode odgovora na tužbu, navedeno predstavlja relativnu bitnu povredu koja nije utjecala na zakonitost pobijane presude. To iz razloga što nije točan navod tužiteljice da joj prvostupanjski sud nije omogućio da se očituje na navode odgovora na tužbu. Naime, na raspravi održanoj 1. ožujka 2016. prvostupanjski sud je izričito naveo da se „čita odgovor na tužbu“, pa je tadašnji punomoćnik tužiteljice imao mogućnost očitovati se navode odgovora na tužbu.

 

Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, budući je drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene navode.

 

Iz sadržaja revizije moglo bi se zaključiti da tužiteljica osporava i činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženica upisana kao suvlasnica u 57/90 dijela na kč.br. 1769/ zgr. upisana u zk. ul. 989 k.o. P.,

 

- da je uknjižba prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu izvršena na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda broj Z-10568/15 od 29. listopada 2015., a na temelju pravomoćne presude istoga suda broj P-839/12,

 

- da je prvostupanjski sud, u zemljišnoknjižnom postupku, odbio prigovor tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku rješenje zemljišnoknjižnog suda,

 

- da tužiteljica u ovom predmetu nije dokazala svoje navode da bi njezin suvlasnički omjer bio veći, odnosno da bi suvlasnički omjer tuženice bio manji nego što je to upisano u zemljišnoj knjizi.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog na temelju pravomoćne sudske presude, te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

U konkretnom slučaju podnesena je brisovna tužba u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - dalje ZZK). Prema st. 1. navedenog članka nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih mu i tako povrijeđeno zemljišnoknjižno pravo treba prestati.

 

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da je sporna uknjižba u korist tuženice izvršena na temelju pravomoćne sudske presude prvostupanjskog suda br. P-839/12. Prema odredbi čl. 108. st. 2. ZZK u slučaju kada je zemljišnoknjižni upis odredio drugi sud ili drugo tijelo u granicama svojih ovlasti, zemljišnoknjižni sud je ovlašten jedino ispitivati je li upis odredilo za to nadležno tijelo ili sud i je li upis provediv obzirom na stanje zemljišne knjige. Sve druge pretpostavke za upis ispituje sud ili tijelo koje je odredilo uknjižbu prava vlasništva ili suvlasništva u zemljišnu knjigu.

 

Stoga u slučaju kada je uknjižba prava suvlasništva u korist tuženice izvršena na temelju pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Pul -Pola broj 839/12-156 od 21. siječnja 2015., kojom presudom je u toč. II. izričito utvrđeno da je tuženica stekla pravo vlasništva na 57/90 dijela nekretnine k.č.br. 1769 zgr. kuća, dvorište i sporedna zgrada, 62 m2, upisana u zk. ul. 989 k.o. P., te da je na temelju te presude tuženica ovlaštena ishoditi upis u zemljišnu knjigu, te kada je to zaista i izvršeno rješenjem zemljišnoknjižnog suda br. Z-10568/15, tada se ne može raditi o nevaljanom upisu, kako to pogrešno smatra tužiteljica. To tim više što je prvostupanjska presuda bila predmet žalbenog postupka i da je Županijski sud u Puli-Pola presudom Gž-1150/15-5 od 21. rujna 2015. odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Stoga kada je zemljišnoknjižni sud provodio pravomoćnu presudu, isti nije imao ovlasti ocjenjivati pravilnost i zakonitost pravomoćne sudske odluke, jer se to moglo ispitivati jedino u postupku povodom pravnih lijekova izjavljenih protiv te sudske presude.

 

Iz tih razloga neosnovano tužiteljica ukazuje na revizijski razlog pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Osim toga, tužiteljica u konkretnom slučaju nije niti postavila zahtjev kojim bi tražila da se na spornoj nekretnini utvrde drugačiji suvlasnički dijelovi, pa sud o tome nije niti mogao odlučivati u ovom predmetu. Stoga su revizijski navodi tužiteljice koji govore o tome potpuno neosnovani.

 

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.