- 1 -              Rev-x 1084/2016-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1084/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Likvidacijska masa R. – E. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika N., Poljoprivredna zadruga, V. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik mr. A. Š., odvjetnik u V. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-147/16-2 od 9. lipnja 2016., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-677/14 od 18. lipnja 2015., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačuju presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-147/16-2 od 9. lipnja 2016. u dijelu toč. I. st. 2. izreke kojim je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda za iznos od 154.757,28 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu zahtjeva stranaka za nadoknadu troškova parničnog postupka i sudi:

 

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-677/14 od 18. lipnja 2015. u dijelu toč. I. st. 1. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 154.757,28 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2000. te u toč. II. izreke u odnosu na naknadu parničnog troška.“

 

II. Djelomično se odbija revizija tužitelja kao neosnovana u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.087,00 kn s pripadajućom kamatom.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 277.461,55 kn sa zakonskim kamatama tekućim na iznos od 265.374,55 kn od 12. listopada 2000. te na iznos od 12.087,00 kn od 13. prosinca 2000. do isplate kako je to opisano pod toč. I. izreke, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 222.847,09 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2015. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom žalba tuženika djelomično je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu isplate iznosa od 84.169,27 kn sa zateznim kamatama od 12. listopada 2000. do isplate, dok je žalba tuženika djelomično uvažena te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu isplate iznosa od 193.292,28 kn sa zateznim kamatama na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen u cijelosti, te u odluci o trošku postupka na način da je naloženo tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 87.359,13 kn, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu odgovora na žalbu odbijen.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude i rješenja kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 166.844,28 kn tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se ukine odnosno preinači pobijani  dio drugostupanjske presude i rješenja uz nadoknadu parničnog troška. Potražuje trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Budući da je drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom. Pritom tužitelj navedene povrede konkretno ne obrazlaže, pa sukladno odredbi čl. 386. ZPP ovaj revizijski razlog nije uzet u obzir.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP). Revident je djelomično u pravu kada u reviziji prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen, a kojim je tužitelj tražio isplatu iznosa od 154.757,28 kn s pripadajućim kamatama na ime vrijednosti ulaganja u izgradnju nadstrešnice, dok nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na isplatu iznosa od 12.087,00 kn s pripadajućom  kamatom koji predstavlja srazmjerni dio od 14,94% iznosa osigurnine isplaćenog tuženiku na ime naknade štete za stari objekat koji je uništen u požaru.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je isplata naknade na ime vrijednosti uloženih sredstava u adaptaciju i nadogradnju poslovnog objekta (za izgrađenu nadstrešnicu u iznosu od 154.757,28 kn, te naknadu iznosa od 12.087,00 kn na ime isplate postotka osigurnine za koji tužitelj smatra da odgovara vrijednosti njegovih ulaganja u stari objekt.

 

Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

 

- da je tužitelj iznajmio poslovni prostor prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 26. studenoga 1993. te Aneksa ugovora o zakupu od 11. siječnja 1994., od 13. studenoga 1994. i od 15. prosinca 1995., prema kojima je tužitelj stupio u zakup prodavaonice s kancelarijom, WC-om i skladišnim prostorom,

 

- da je 12. listopada 2000. tuženik otkazao tužitelju ugovor o zakupu prije isteka ugovorenog roka na vrijeme od dvadeset godina (zaključno do 31. prosinca 2013.), jer je rješenjem građevinskog inspektorata od 15. rujna 2000. naloženo uklanjanje predmeta zakupa - poslovnog prostora zbog oštećenja koja su nastala u požaru od 8. svibnja 2000.,

 

- da je tužitelj kao zakupac u vrijeme ulaganja bio pošten posjednik, te su stranke  ugovorom i ugovorile da tužitelj može vršiti ulaganja,

 

- da je tijekom trajanja zakupa tužitelj izvršio određene građevinske radove radi poboljšanja poslovnog prostora te radi izgradnje nadstrešnice u dvorištu koja je služila kao skladišni prostor,

 

- da je čl. 13. Ugovora o zakupu poslovnog prostora te Aneksom ugovora od 15. prosinca 1995. ugovoreno da je u slučaju raskida ugovora o zakupu od strane zakupodavca prije isteka roka na koji je zaključen, zakupodavac obvezan isplatiti zakupcu vrijednost uloženih sredstava u adaptaciju i nadogradnju poslovnog objekta prema procjeni vještaka,

 

- da je tuženiku kao vlasniku građevine naloženo rješenjem građevinskog inspektorata da u cijelosti ukloni u požaru oštećenu građevinu, koju je tuženik uklonio i kasnije sagradio novi objekat,

 

- da je tuženiku s osnove osiguranja na ime naknade štete nastale u požaru isplaćeno 80.903,65 kn od strane A. Z. d.d. kao osigurnina za građevinski objekt uništen u požaru,

 

- da je građevinskim vještačenjem prometna vrijednost ulaganja u poslovni objekt neposredno prije požara (7. svibnja 2000.) procijenjena i to za: izgradnju 1995. godine skladišnog objekta – nadstrešnice u iznosu od 154.757,28 kn, za metalna vrata uskladištena na dvorištu, očuvana i u upotrebljivom stanju u iznosu od 26.448,00 kn, za izgradnju 1994. godine betonskih kolnika i pločnika s pripadajućom kanalizacijom u iznosu od 84.169,27 kn, da je ukupna vrijednost starog objekta prije požara utvrđena u iznosu od 280.851,77 kn, dok udio ulaganja tužitelja u stari objekt iznosi 14,94%  odnosno 41.950,15 kn.

 

Prvostupanjski sud polazeći od navedenih utvrđenja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (za nadstrešnicu, metalna vrata, za izgradnju betonskih kolnika i pločnika s kanalizacijom, te srazmjerni dio osigurnine u visini od 14,49% ) zaključujući pritom da tužitelj ima pravo na povrat troškova sukladno odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), a što da proizlazi iz ugovornih odredbi parničnih stranaka da tužitelj može vršiti ulaganja te da se u slučaju raskida ugovora o zakupu zakupodavac obvezuje isplatiti vrijednost uloženih ulaganja. Što se tiče osigurnine koja je tuženiku isplaćena za stari objekt uništen u požaru, prvostupanjski sud je utvrdio da  je tužitelj izvršio ulaganja u taj objekt koja predstavljaju 14,94% vrijednosti objekta pa da stoga tužitelj ima pravo na srazmjeran dio naknade u iznosu od 12.087,00 kn s pripadajućom kamatom od ukupno isplaćenog iznosa 80.930,65 kn koji je tuženiku isplatilo osiguranje.

 

Drugostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 84.169,27 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (na ime naknade troškova za izgradnju betonskih kolnika i pločnika s kanalizacijom) pozivom na odredbu čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZVDSP) smatrajući tužitelja poštenim posjednikom u vrijeme ulaganja koji stoga ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove (uvažavajući činjenicu postojanja i ugovorne odredbe stranaka da tužitelj ima pravo vršiti ulaganja). Primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na  isplatu iznosa od 193.292,28 kn sa zateznim kamatama (a što predstavlja iznos od 154.757,28 kn na ime naknade za izgrađenu nadstrešnicu, iznos od 26.448,00 kn za metalna vrata, te iznos od 12.087,00 kn na ime dijela osigurnine koju je tuženiku isplatilo osiguravajuće društvo). Pritom je drugostupanjski sud, zaključio da je predmetna nadstrešnica izgrađena bez građevinske dozvole te da kao nelegalan objekt ne predstavlja korisni trošak za tuženika, jer nadležno upravno tijelo u bilo kojem trenutku može narediti uklanjanje nadstrešnice; da su metalna vrata nakon rušenja ograde (po nalogu građevinske inspekcije, a izgrađene od strane tužitelja bez građevinske dozvole) postala pokretnina, pa da tužitelj nema pravo tražiti naknadu vrijednosti vrata već ih ima pravo uzeti, dok u odnosu na dio osigurnine u iznosu od 12.087,00 kn zaključuje da je tuženiku osigurnina isplaćena na temelju ugovora o osiguranju kojeg je tuženik sklopio s osiguravajućim društvom bez učešća tužitelja te da stoga ne postoji pravna osnova koja bi tužitelja ovlašćivala da od tuženika traži isplatu postotka osigurnine koji odgovara vrijednosti tužiteljevih ulaganja u stari objekt.

 

Zaključak drugostupanjskog suda u odnosu na naknadu za izgrađenu nadstrešnicu ne može se prihvatiti, dok je pravilno drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nema pravnu osnovu tražiti isplatu postotka osigurnine koja je tuženiku isplaćena od osiguravatelja s obzirom da tuženik nije bio ugovorna stranka ugovora o osiguranju na temelju kojeg je tuženiku isplaćena osigurnina.

 

Predmetni ugovor o zakupu i aneksi tog ugovora  zaključeni su u vrijeme važenja Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine" broj 52/71 – dalje: ZPZP).

 

Prema ocjeni ovog suda, cijeneći nespornu činjenicu da je tužitelj kao zakupac bio pošten posjednik te da su stranke ugovorile da tužitelj može vršiti ulaganja u predmet zakupa, tužitelj ima pravo na povrat ulaganja izvršenih za izgradnju nadstrešnicu kao skladišnog prostora u dvorištu neovisno o tome je li ista nelegalna, kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud. To stoga što se ugovornim odredbama tuženik kao zakupodavac obvezao u slučaju raskida ugovora o zakupu platiti procijenjenu vrijednost ulaganja koja je tužitelj izvršio za vrijeme trajanja zakupa neovisno o tome jesu li troškovi nužni ili korisni odnosno neovisno o tome ima li nadograđeni objekat građevinsku dozvolu.

 

Stoga se obveza tužitelja prema tuženiku temelji na obveznopravnom odnosu odnosno na zahtjevu za ispunjenje ugovorne obveze iz ugovora o zakupu, a ne na odredbama ZVDSP kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud.

 

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivom na odredbe Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 14. prosinca 1993. i aneksa navedenog ugovora i na istima utemeljio svoju odluku da tužitelj ima pravo i na povrat ulaganja za izgrađenu nadstrešnicu u dvorištu.

 

S obzirom da je drugostupanjski sud preinačivši prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na naknadu za izgrađenu nadstrešnicu, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio, valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu u navedenom dijelu, a djelomično odbiti reviziju za isplatu postotka osigurnine kao neosnovanu, sve kao u izreci, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

 

Budući da tužitelj nije uspio s revizijom samo u razmjerno neznatnom dijelu tuženik mu je dužan na temelju čl. 154. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP naknaditi trošak sastava revizije, imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela revizije (166.844,28 kn), u iznosu od 5.000,00 kn (porez na dodanu vrijednost nije tražio niti iznos po osnovi sudske pristojbe za reviziju), u skladu sa Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

              Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.