REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-13/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., OIB: … zastupanog po punomoćnicima I.Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB:… zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate,rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-213/17 od 24. svibnja 2018., 9. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-213/17 od 24. svibnja 2018. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju s osnova naknade za stanovanje i to:

-za prosinac 2013. god. iznos od 670,96 kn,
-za siječanj 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za veljaču 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za ožujak 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za travanj 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za svibnja 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za lipanj 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za srpanj 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za kolovoz 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za rujan 2014. god. iznos od 1.600,00 kn,
-za listopad 2014. god. iznos od 1.600,00 kn

sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. god., a od 01.kolovoza 2015. god. po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog
iznosa pa do isplate, s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 10-i u mjesecu za protekli
mjesec sve u roku od 8 dana.

2

Poslovni broj Gž R-13/2019-2

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zakonskom zateznom koja teče od
presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.500,00 kn, u
roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija
kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove naknade
za stanovanje i to: za prosinac 2013. iznos od 670,96 kn, za siječanj 2014. iznos od 1.600,00
kn,za veljaču 2014. iznos od 1.600,00 kn,za ožujak 2014. iznos od 1.600,00 kn,za travanj

2014. iznos od 1.600,00 kn, za svibnja 2014. iznos od 1.600,00 kn,za lipanj 2014. iznos od

1.600,00 kn,za srpanj 2014. iznos od 1.600,00 kn,za kolovoz 2014. iznos od 1.600,00 kn,za
rujan 2014. iznos od 1.600,00 kn, te za listopad 2014. iznos od 1.600,00 kn, sa zakonskim
zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, s tim da se
kao prvi dan dospijeća uzima 10-i u mjesecu za protekli mjesec, u roku od 8 dana, pobliže
navedeno točkom I. izreke citirane presude.

Točkom II. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Protiv te presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 2. i 3. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) predlažući da se
presuda preinači, podredno ukine, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za stanovanje za razdoblje od 19. prosinca 2013. do 1. studenoga 2014.

I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za stanovanje.

U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba pri
Ministarstvu Republike Hrvatske raspoređen Odlukom o rasporedu Klasa: 805-03/14-
01/2, Urbroj: 6030-N1-14-22 od 27. siječnja 2014. u ustrojstvenu jedinicu Hrvatska ratna
mornarica, Obalna straža Republike Hrvatske, 2. divizijun obalne straže Republike Hrvatske,
Ophodni brod… , Pogonski brodski odred, brodski elektro-energetski odjeljak, na ustrojstveno mjesto voditelj odjeljka od 19. prosinca 2013. do 18. prosinca 2015., te Odlukom o rasporedu Klasa: 805-03/14-01/5, Urbroj: 6030-N1-14-205 od 2. lipnja 2014. u ustrojstvenu

3

Poslovni broj Gž R-13/2019-2

jedinicu Hrvatska ratna mornarica, Obalna straža Republike Hrvatske, 2. divizijun obalne
straže Republike Hrvatske, Pogonski brodski odred, Elektroenergetski odjeljak, na
ustrojstveno mjesto voditelj odjeljka, od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2016., te mu je po
navedenim odlukama mjesto službe bila P., koje je udaljeno od mjesta prebivališta tužitelja
više od 50 km.

Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelju u utuženom
razdoblju nije bio osiguran smještaj na brodu u smislu odredbe čl. 49. Pravilnika o službi na
brodovima u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 5/14).
Utvrđuje da je od strane zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice izostala zapovijed kojom se
određuje na kojem brodu će posada biti stalno smještena, a na kojem privremeno, te da se
odluke o rasporedu od 27. siječnja 2014. i 2. lipnja 2014. ne mogu smatrati odlukama u
smislu odredbe čl. 49. Pravilnika o službi na brodovima u Oružanim snagama Republike
Hrvatske, jer se ne temelje na tom Pravilniku, kao niti na odredbama čl. 2. st. 3. Pravilnika o
stambenom zbrinjavanju («Narodne novine» broj: 131/13) kojim o smještaju u vojnim
lokacijama odlučuje načelnik glavnog stožera ili osoba koju on ovlasti.

Obzirom da smještaj tužitelju na brodu u matičnoj luci P., udaljenom od mjesta
prebivališta tužitelja više od 50 km, nije bio adekvatan, niti se takav smještaj može smatrati
smještajem u vojnoj lokaciji, kao i da zapovjedništvo nije osiguralo tužitelju smještaj na
kopnu, to da je tužitelj bio primoran pronaći smještaj na kopnu zbog čega su mu nastali
troškovi najma i režijski troškovi, koje mu tuženik u utuženom razdoblju nije podmirio.

Zaključuje da je tuženik bio dužan, u skladu s odredbama čl. 49. st. 2. Pravilnika o
službi na brodovima u Oružanim snagama Republike Hrvatske, tužitelju osigurati smještaj na
kopnu ili mu naknaditi troškove stanovanja na kopnu, pa kako to nije učinio, donosi pobijanu
presudu.

Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni
zahtjev tužitelja.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio naknadu za stanovanje koja se isplaćuje
temeljem odredbi čl. 29. st. 1. Pravilnika o stambenom zbrinjavanju. Navedenim odredbama
propisano je da će se naknada za stanovanje isplatiti djelatnim vojnim osobama raspoređenim
po potrebi službe u drugo mjesto službe koje je najmanje 50 km udaljeno od mjesta stalnog
stanovanja ili se nalazi na otoku, kojima se u roku od 30 dana od dana rasporeda ne može dati
na korištenje službeni stan, a nisu smješteni u vojnim lokacijama.

Međutim, poseban propis koji uređuje pitanje prava i obveza na brodovima Oružanih
snaga Republike Hrvatske je Pravilnik o službi na brodovima u Oružanim snagama
Republike Hrvatske. Odredbom čl. 15. citiranog Pravilnika određeno je da su prava i obveze
časnika, dočasnika i mornara na brodovima i njihovi međusobni odnosi propisani Zakonom o
obrani, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o službi u
Oružanim snagama Republike Hrvatske i tim Pravilnikom. Glavom V citiranog Pravilnika
određen je i smještaj na brodu.

4

Poslovni broj Gž R-13/2019-2

Tako je odredbom čl. 49. Pravilnika o službi na brodovima u Oružanim snagama
Republike Hrvatske propisano da Zapovjednik Hrvatske ratne mornarice organizacijskom
zapovijedi određuje na kojim će brodovima posada biti stalno, a na kojima povremeno
smještena.

Na brodovima na kojima ne postoje prikladni uvjeti za smještaj posade,
zapovjedništvo plovne postrojbe osigurava smještaj na kopnu.

Stoga je u konkretnom slučaju neodlučno je li brod Oružanih snaga u smislu Zakona o
obrani vojna lokacija ili nije, budući da je smještaj na brodu izričito predviđen navedenim
Pravilnikom.

Prema citiranoj odredbi čl. 49. Pravilnika, odlučno je da li su na brodu postojali
prikladni uvjeti za smještaj posade. Ukoliko nisu postojali prikladni uvjeti na predmetnom
brodu za smještaj posade, tužitelj je, prema citiranoj odredbi čl. 49. st. 2. Pravilnika, imao
pravo da mu se osigura smještaj na kopnu.

Međutim, navedenom odredbom Pravilnika nije propisana naknada u novcu koju
propisuje Pravilnik o stambenom zbrinjavanju i na koji se poziva tužitelj. Prema shvaćanju
ovoga suda, u slučaju da zapovjedništvo plovne postrojbe ne osigura smještaj na kopnu,
tužitelju ne pripada pravo na novčanu naknadu, jer to nije propisano Pravilnikom o službi na
brodovima u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te bi u takvom slučaju tužitelj
eventualno imao pravo na naknadu štete koju bi u takvim okolnostima pretrpio.

Kako je nesporno tužitelju osiguran smještaj na brodu, priznanje naknade za
stanovanje djelatnicima koji su bili smješteni na brodu bilo bi u suprotnosti s ciljevima i
svrhom čl. 29. st. 1. Pravilnika o stambenom zbrinjavanju, koji uređuje naknadu za
stanovanje vojnim osobama kojima se ta naknada priznaje kao kompenzacija zbog troškova
koje djelatnik plaća za najam stana i režijske troškove, budući da isti s obzirom na osigurani
smještaj takve izdatke nemaju.

Stoga je uvaženjem žalbe tuženika pobijana presuda preinačena i tužbeni zahtjev
tužitelja odbijen kao neosnovan.

S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Tuženiku su na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dosuđeni troškovi
parničnog postupka, odmjereni prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika (" Narodne novine ", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), a
koji se odnose na troškove sastava odgovora na tužbu (100 bodova po Tbr. 8/1), troškove
zastupanja na ročištima 22. travnja 2015., 7. rujna 2015., 12. rujna 2017., 8. veljače 2018. i

27. ožujka 2018. (svako po 100 bodova po Tbr. 9/1 Tarife), sastava podnesaka od 9. lipnja

2015. i 8. prosinca 2017. ( svaki po 25 bodova po Tbr. 7./3. Tarife ), te sastava žalbe od 2.
studenoga 2015. i predmetne žalbe ( za svaku po 100 bodova prema Tbr. 10./1. Tarife ) što
čini ukupan parnični trošak u iznosu od 8.500,00 kn. U preostalom je dijelu zahtjev tuženika
za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

5

Poslovni broj Gž R-13/2019-2

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 9. veljače 2021.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić

.