- 1 -              Revd 580/2021-2

Broj: Revd 580/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja R. L. iz B., S. R. 3, OIB …, II tužiteljice V. J. iz O., R. 8, OIB … i III tužitelja D. P. iz Z., N. c. 65, OIB …, zastupani po punomoćniku H. Č.-B. odvjetniku u Z., protiv tužene K. L. iz Z., H. c. 17 a, OIB …, zastupane po punomoćniku R. B. odvjetniku u Z., radi utvrđenja ostavinske imovine i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu I-III tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1290/2019-2 od 4. svibnja 2020. kojim je djelom potvrđeno, a dijelom preinačeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-143/2019-30 od 25. travnja 2019. godine, u sjednici održanoj 9. veljače 2021.

r i j e š i o   j e:

              I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

              II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

              Protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1290/2019-2 od 4. svibnja 2020. kojim je djelom potvrđeno, a dijelom preinačeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-143/2019-30 od 25. travnja 2019. godine I-III tužitelji podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije, naznačivši slijedeća pravna pitanja:

              1. Da li rok za podnošenje tužbe čiji je pravni učinak de facto izjednačen sa prijedlogom za ponavljanje postupka temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP počinje teći prije nego što je iskazana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na tu presudu koja daje osnovu za podnošenje takve tužbe, te prije nego što se takva pravomoćna i ovršna presuda dostavi tužitelju sa iskazanim klauzulama njene pravomoćnosti i ovršnosti?,

              2. Da li tužitelj može propustiti rok za podnošenje tužbe čiji je pravni učinak de facto izjednačen sa prijedlogom za ponavljanje postupka temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP ako mu usprkos njegovom zahtjevu nije pravodobno unutar toga roka iskazana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na tu presudu koja daje osnovu za podnošenje takve tužbe, te mu takva pravomoćna i ovršna presuda nije dostavljena sa iskazanim klauzulama njene pravomoćnosti i ovršnosti?.

              Kao razlog važnosti navedenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu tužitelji navode da je o tim pravnim pitanjima revizijski sud izrazio shvaćanja u rješenju broj Rev-x 583/17 od 30. kolovoza 2017. i rješenju broj Revd 312/2020-2 od 11. ožujka 2020., a da je pobijano drugostupanjsko rješenje utemeljeno na pravnom shvaćanju glede tih pravnih pitanja koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da ne postoje razlozi važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iz pobijanog drugostupanjskog rješenja nisu nepodudarna sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda izražena u navedenim rješenjima. Ovo stoga što su navedena rješenja revizijskog suda donesena u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije koja je u konkretnom slučaju. Tako revizijski sud u navedenim rješenjima nije niti imao potrebu zauzimati pravna shvaćanja vezana za početak roka za utuženje odnosno podnošenje prijedloga za ovrhu u situaciji kada je tužitelju odnosno ovrhovoditelju dostavljena pravomoćna sudska odluka bez izdane klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a tek mu je naknadno dostavljena ista odluka sa iskazanim klauzulama pravomoćnosti i ovršnosti (što je u konkretnom slučaju riječ).

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. i u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, riješeno kao pod st. I izreke ovog rješenja.

Zahtjev tužene za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (st. II izreke ovog rješenja).

Zagreb, 9. veljače 2021.