- 1 -              Rev 1399/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1399/2016-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz S., D. r. 17, OIB …, zastupane po punomoćniku D. P. odvjetniku u S., protiv tuženika Grada S. iz S., O. k. B. 17, OIB …, zastupanog po punomoćniku H. P., zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1326/15 od 20. siječnja 2016. kojom je dijelom potvrđena a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-996/14 od 22. svibnja 2015., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-996/14 od 22. svibnja 2015. i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1326/13 od 20. siječnja 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je :

 

"I.              Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime ulaganja u poslovni prostor smješten u S., ispod mosta – stepeništa na spoju ulice B.J. D. i R.B., anagrafske oznake R. B. 23, ukupne površine 26m2, smješten na djelu čest. zem. … K.O. Split iznos od 468.120,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče  počevši od 25. studenog 2009.g. do 30.lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011.g. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za petpostotnih poena, dok se za više zatraženi iznos od 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, kao i zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 468.120,00 kuna u razdoblju od 23.04.2007 do 24. studenog 2009., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.              Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I.Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika, pa se potvrđuje presuda općinskog suda u Splitu broj Pi-996/14 od 22. svibnja 2015. godine, u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici na ime ulaganja u poslovni prostor, smješten u S., ispod mosta – stepenica, na spoju ulice B. J. D. i R. B., anagrafske oznake R.B. 23, ukupne površine 26m2, smješten na dijelu čest. zem. … KO Split, iznos od 468.120,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. studenoga 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje.

 

II.Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika, pa se preinačuje odluka o zateznoj kamati sadržanoj u točki I. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-996/14 od 22. svibnja 2015. godine koja je dosuđena na iznos od 468.120,00 kuna, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, na način da ista u tom dijelu glasi:

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici, na iznose od 468.120,00 kuna, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, isplati zateznu kamatu koja je propisana odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbija."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, a izneseni razlozi su znatnim dijelom proturječni.

 

Iako nižestupanjski sudovi, između ostaloga, utvrđuju da je tužiteljica sa tuženikom imala sklopljen ugovor o zakupu za predmetnu nekretninu, sporni odnos stranaka povodom tužbenog zahtjeva tužiteljice za povrat uloženog u tu nekretninu promatraju isključivo u svijetlu odredbe 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO) te odredaba čl. 38. i 39. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje ZOVO), odnosno odredaba čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje ZVDSP). To je samo po sebi proturječno.

 

Navedene odredbe ZOVO-a odnosno ZVDSP-a odnose se na izvanugovorni odnos gdje vlasnik neposjednik zahtjeva od posjednika koji nema pravo na posjed povrat stvari. U konkretnom slučaju tužiteljica kao zakupac je u vrijeme vršenja ulaganja u nekretninu tuženika imala pravo na posjed te nekretnine. Stoga navedene odredbe ZOVO-a i ZVDSP-a ne mogu se primijeniti na konkretan slučaj.

 

I odredba čl. 210. st. 1. ZOO-a koja glasi "Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.", odnosi se dakle, na izvanugovorni odnos. Iako nižestupanjski sudovi utvrđuju da su stranke sklopile pravni posao – ugovor o zakupu predmetne nekretnine, tvrdnju tužiteljice da je tuženik bio suglasan sa njezinim ulaganjem, propuštaju potpuno ispitati i ocijeniti. Tako ne daju razloge o tome da li bi takav sporazum bio u okviru sklopljenog ugovora o zakupu (dodatak tom ugovoru) ili bi to bio samostalni pravni posao. Stoga ostaje nejasno da li je takav sporazum o ulaganju bio od utjecaja na visinu zakupnine, odnosno ostaje nejasno da li bi se tuženik i na koji način obvezao tužiteljici naknaditi trošak ulaganja. Naime, kada neka osoba po sporazumu sa vlasnikom ulaže u nekretninu vlasnika, onda bi ona imala pravo na povrat uloženog tek ako bi se tim sporazumom vlasnik na to obvezao. Tuženik je upravo tvrdio da takvu obvezu nije preuzeo, a o toj odlučujućoj činjenici nižestupanjski sudove ne daju razloge.

 

K tome, a sve i kada bi bilo mjesta primjeni odredbe čl. 210. st. 1. ZOO-a, ovdje je za ukazati da se naknada za postignutu korist uvećanjem prometne vrijednosti određuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Stoga ostaje nejasno zbog čega nižestupanjski sudovi zaključuju da bi korist tuženika ostvarena ulaganjem tužiteljice bila upravo u visini troškova tih ulaganja. Ova nejasnoća postaje tim više izraženija jer iz dosadašnjih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica nakon izvršenih ulaganja duži niz godina koristila predmetnu nekretninu (gdje su ulaganja tužiteljice već po samoj prirodi stvari bila jednim dijelom amortizirana - posebno imajući u vidu ulaganje u opremu i uređaje).

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.