- 1 -              Revd 3040/2020-2

Broj: Revd 3040/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz C., M. K. 29, OIB …, kojeg zastupa punomoćnika T. B. odvjetnik u P., protiv tužene R. H. OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-1670/2019-2 od 28. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Puli - Pola poslovnoga broja Pr-292/18-61 od 3. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

              Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

U pogledu prvoga pravnog pitanja je za obrazložiti da se  tužena, kao razloge važnosti (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), poziva na odluke drugostupanjskih sudova koje su pravna shvaćanja o nemogućnosti vrjednovanja sva 24 sata prisutnosti na poslu rada dana u okolnostima kada se radilo o višednevnim (dakle uzastopnim) dežurstvima, dok je činjenično utvrđenje u ovome sporu da se radilo o jednodnevnim dežurstvima. U tom smislu je i uputiti predlagatelja, a u pogledu problematike jednodnevnog dežurstva u trajanju od 24 sata, na odluku ovoga suda poslovnog broja Revr 1425/2014 od 3. svibnja 2017. Dakle, nije dokazana važnost prvog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

U pogledu drugog pravnog pitanja, tužena također nije dokazala takvu važnost, jer se u odukama na koje upućuje, kao na razloge važnosti, nije zauzelo pravno shvaćanje u pogledu dvojbe bi li tužena, za konkretno pravo koje je predmet tužbenog zahtjeva bila obvezna na isplatu nakade plaće za prekovremeni rad ili pravo na naknadu štete jer tužena nije donijela provedbeni propis, a koji je bila obvezna donijeti i to visini koju određuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 228/09).

Slijedom svega navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2021.