- 1 -              Rev 116/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 116/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz G., U. G. 10, OIB …, protiv tuženika K. F. iz S. R. Nj., W. 72218, S. 7, zastupanog po punomoćniku G. M. odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-592/2019-2 od 5. lipnja 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1175/09 od 5. rujna 2018., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o  j e :

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka u predmetu poslovni broj P-1175/09.

 

              Pobijanim drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

              Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st.1. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U ovom dijelu postupka predmet je postupka prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-2099/11-13 od 22. listopada 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1175/09, od 14. prosinca 2010. Ovdje je za ukazati da je revizijski sud presudom broj Rev-1269/13-2 od 03. veljače 2015. odbio kao neosnovanu reviziju tužiteljice protiv prije navedene drugostupanjske presude.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku povodom prijedloga tužiteljice za ponavljanjem postupka nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjsko, a niti pobijano drugostupanjsko rješenje nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke tih rješenja su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za donošenje odluke povodom prijedloga tužiteljice za ponavljanje postupka.

 

Isto tako nije u pravu tužiteljica kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP.

 

Naime, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da za tužiteljicu, koja je u postupku koji je prethodio donošenju prije navedenih presuda gdje je tužiteljica zahtijevala nagradu za obavljene odvjetničke usluge tuženiku, ne bi bila donesena povoljnija odluka niti u situaciji da je tužiteljica u tom postupku mogla koristiti presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4834/15 od 20. svibnja 2015. Tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu nagrade za obavljene odvjetničke usluge odbijen je iz razloga što je tuženik tužiteljici zahtijevanu nagradu isplatio, a ne iz razloga (kako to pogrešno smatra tužiteljica) što tužiteljica odvjetničke usluge tuženiku ne bi obavila stručno i savjesno. U prijedlogu za ponavljanje postupka kao i tijekom cijelog postupka tužiteljica se poziva na navedenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kao dokaz da je ona stručno i savjesno pružila tuženiku odvjetničke usluge. No ta okolnost iz prije navedenih razloga nije niti bila od utjecaja na odluku povodom njezinog zahtjeva za isplatu nagrade.

 

S obzirom da se tužiteljica i u reviziji poziva na akt priložen uz žalbu na njemačkom jeziku, za ukazati je da je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da taj akt nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda o predmetnom prijedlogu tužiteljice za ponavljanjem postupka. Naime tužiteljica iz tog razloga nije niti predlagala ponavljanje postupka, a k tome riječ je i o iznošenju u žalbi nove činjenice i predlaganje novog dokaza, a što nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).

 

Kako tužiteljica sadržajem revizije pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica ovdje je za ukazati da je riječ o pokušaju tužiteljice da pobija drugostupanjsko rješenje iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska odluka ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

Obzirom da tužiteljica u reviziji naznačuje da drugostupanjsko rješenje pobija i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, za ukazati je da ona taj revizijski razlog nije određeno navela, a niti obrazložila. Stoga taj revizijski razlog nije niti uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 09. veljače 2021.