- 1 -              I Kž 728/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 728/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika J. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenoga 2020. broj Kv-I-64/2020. (K-3/2016.), u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika J. K.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenika J. K. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2017. broj K-3/2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. lipnja 2019. broj I Kž 23/2018-9, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik po branitelju F. R., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. neosnovan te ga je kao takvog pravilno i odbio, jer nisu ispunjene pretpostavke navedene u spomenutom članku.

 

Člankom 498. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08. propisano je da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude, a to u konkretnoj situaciji nije slučaj.

 

Prije svega treba napomenuti da je osuđenik u žalbi protiv prvostupanjske presude isticao da je u tijeku specijalističke obuke zadobio ozljede opasne po život (pritom ih ne specificirajući i ne dokumentirajući) i o toj je okolnosti drugostupanjski sud vodio računa prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, ocijenivši da iste nemaju značaj olakotnih okolnosti. Stoga osuđenikovo ozljeđivanje prilikom pada u tijeku padobranskog skoka s visine od … do kojeg je došlo u tijeku specijalističke obuke nije okolnost koja nije bila poznata sudovima kad se izricala presuda.

 

Premda je sada došlo do pogoršanja osuđenikovog zdravstvenog stanja koje je od ranije narušeno i to upravo uslijed od ranije poznatog njegovog ozljeđivanja prilikom pada u tijeku specijalističke obuke, a do kojeg pogoršanja je došlo prilikom sudjelovanja u prometnoj nesreći … u kojoj je također zadobio ozljede, što jest okolnost koja sudovima nije bila poznata prilikom izricanja presude jer je ta okolnost nastala nakon izricanja pravomoćne presude, ta okolnost, ni prema ocjeni ovog suda, nema takav značaj i kvalitetu, da bi niti sama za sebe, a niti povezana s ostalim ranije cijenjenim olakotnim okolnostima koje se sada u zahtjevu za obnovu postupka ponovno ističu, opravdavala izricanje osuđeniku blaže kazne od kazne u trajanju jedne godine na koju je pravomoćno osuđen, bilo primjenom odredbi o ublažavanju, bilo izricanjem uvjetne osude ili rada za opće dobro, kako se to predlaže u osuđenikovom zahtjevu.

 

Pritom je u pravu osuđenik kada u žalbi navodi da za odlučivanje o zahtjevu za obnovu postupka sukladno članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08. nije od značaja činjenica da je iste okolnosti već isticao i u tijeku postupka izvršenja kazne, zbog čega mu je i odgađan početak izvršenja kazne, a što se ističe u pobijanom rješenju. No, taj pogrešan navod prvostupanjskog nije od utjecaja pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Jednako tako nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ni činjenica da je u drugim predmetima ovog suda, na koje se poziva u žalbi, zdravstveno stanje uzeto kao okolnost koja opravdava blažu osudu. Naime, odluka o kazni je individualna i okolnosti odlučne za kaznu se ocjenjuju u svakom konkretnom slučaju i to s obzirom na konkretnu osobu kojoj se izriče kazna. Stoga je ocjena i ovog suda da okolnosti istaknute u zahtjevu za obnovu postupka, a tiču se pogoršanja osuđenikovog zdravstvenog stanja, nisu takvog značaja ni kvalitete da bi opravdavale njegovo blaže kažnjavanje.

 

Budući da osuđenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.