- 1 -              I Kž 47/2021-4

Broj: I Kž 47/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika J. D. T., zbog kaznenog djela pokušaja iznude iz članka 2., članka 3., članka 26. i članka 323. Kaznenog zakona Kneževine Monako, odlučujući o žalbi izručenika J. D. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 31. prosinca 2020. broj Kv II-143/2020. (Kir-391/2020.), u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se žalba J. D. T., ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Kneževini Monako izručenika J. D. T., na temelju naloga istražnog suca na prvostupanjskom sudu u Monaku radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela pokušaja iznude iz članka 2., članka 3., članka 26. i članka 323. Kaznenog zakona Kneževine Monako. Pod točkom II. je odlučeno da se izručenik ne može progoniti, kazniti ni biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također izručenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem niti može biti izveden pred izvanredni sud.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio izručenik J. D. T. po braniteljima, S. J., V. G. i N. J., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J., G. i P. sa sjedištem u D. U žalbi je navedeno da se podnosi iz svih žalbenih razloga, a predlaže se da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odbije zamolbu za izručenje stranca, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; - dalje: ZKP/08.) i člankom 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (“Narodne novine” broj 178/04. - dalje: ZOMP), spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Premda u žalbi ne navodi izričito da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke. 11. ZKP/08., izričajem da je prvostupanjski sud propustio navesti sve odlučne okolnosti, izručenik upire upravo na navedenu bitnu postupovnu povredu. Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju jasno naveo da se radi o izručenju radi vođenja kaznenog postupka, dajući pritom i razloge koji se tiču, kako pozitivnih, tako i negativnih pretpostavki za izručenje propisanih odredbama ZOMP. Također, s obzirom na to da je Europska konvencija o izručenju („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 14/1994.) po pravnoj snazi iznad ZOMP, činjenica da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi u odnosu na postojanje osnovane sumnje ne čine to rješenje nerazumljivim jer odredbama Europske konvencije o izručenju niti nije propisana obveza dostavljanja dokaza o postojanju osnovane sumnje na strani izručenika. S tim u vezi potpuno je pogrešno pozivanje u žalbi na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 19. lipnja 2018. broj U-III-512/2018., s obzirom na to da se ta Odluka odnosi na Republiku Panamu.

Međutim, u pravu je izručenik kada u žalbi dovodi u pitanje razloge zbog kojih je zatraženo njegovo izručenje.

Naime, člankom 33. ZOMP-a određeno je da stranac može biti izručen radi kaznenog progona ili izvršenja sankcije koja uključuje oduzimanje slobode, ako je, između ostalog, ta država zatražila izručenje. Također je člankom 1. Europske konvencije o izručenju propisano da se ugovorne strane obvezuju izručiti jedna drugoj, u skladu s odredbama i uvjetima postavljenim u toj Konvenciji, osobe protiv kojih se vodi postupak zbog kaznenog djela ili koje se traže zbog izdržavanja kazne ili sigurnosne mjere na temelju odluke sudskih vlasti strane koja izručenje traži.

Pobijanim je rješenjem utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Kneževini Monako izručenika radi vođenja postupka zbog kaznenog djela pokušaja iznude iz članka 2., članka 3., članka 26. i članka 323. Kaznenog zakona Kneževine Monako.

Međutim, spisu predmeta prileži podnesak s prijevodom (listovi 219-220) kojim vlasti Kneževine Monako, uz jamstva da će izručeniku u Kneževini Monako, ako ga se izruči, biti zajamčena sva prava sukladno članku 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članku 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, naglašavaju da „zahtjev za izručenjem gospodina J. T., a kojeg je uputila Kneževina Monako temeljem uhidbenog naloga kojeg je 14. veljače 2020.godine izdao gospodin L. L., istražni sudac na Prvostupanjskom sudu u Monaku, nije izdan zbog kaznenog progona okrivljenika ili izvršenja sudske kazne. Naime, budući da okrivljenik nikada nije bio ni doveden pred gore navedenog suca, zahtjev za izručenjem je izdan kako bi istražni sudac saslušao istog a glede kaznenog djela pokušaja iznude za kojeg ga se tereti“.

S obzirom na sadržaj navedenog podneska, s pravom u žalbi izručenik ističe, da je za sada upitno jesu li doista ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje J. D. T. Kneževini Monako radi vođenja kaznenog postupka.

Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je, nakon što je Generalno tužilaštvo Kneževine Monako dostavilo konačnu optužnicu za upućivanje kaznenom sudu, po saznanju da je izručenik uhićen u Republici Hrvatskoj, zatražilo da istražni sudac nastavi s istragom ispitivanjem J. D. T., doista je upitno je li protiv izručenika u Kneževini Monako u tijeku kazneni postupak ili je u pitanju loš prijevod podneska u kojem se izričito navodi da se izručenikovo izručenje ne traži radi vođenja kaznenog postupka, tim više što iz podneska na listu 210 s prijevodom na listu 266 proizlazi da je istražni sudac zatražio od Interpola poništenje difuzije naloga za uhićenje izručenika.

Slijedom svega navedenog, trebalo je prvostupanjsko rješenje prihvaćanjem izručenikove žalbe, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., ukinuti te uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi traži li se izručenje J. D. T. zbog vođenja postupka, odnosno je li protiv njega u Kneževini Monako, prema njihovim propisima, u tijeku kazneni postupak te će nakon tog utvrđenja ponovno provjeriti postojanje zakonskih uvjeta za izručenje, kako prema odredbama Europske konvencije o izručenju, tako i prema domaćem pravu. Nakon toga će, vodeći računa da je prema izručeniku određeno jamstvo uz mjere opreza kao zamjena za ekstradicijski pritvor, žurno donijeti novu odluku koju će potom i valjano obrazložiti.

Zagreb, 9. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.