1              Poslovni broj: 12 UsI-794/2020-7

 

 

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

                                                                                                                   Poslovni broj: 12 UsI-794/2020-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice M. Ž. iz O., S. P…, koju zastupa opunomoćenik V. J., odvjetnik u O., S. c…, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalne službe za drugostupanjski postupak (ranije: Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 8. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, KLASA: UP/II-551-07/9-01/569, URBROJ: 519-08/2-20-5 od 20. svibnja 2020. i rješenja Centra za socijalnu skrb Ogulin, KLASA: UP/I-551-07/18-01/684, URBROJ: 2133-74-04-05-19-8 od 14. svibnja 2019.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/9-01/569, URBROJ: 519-08/2-20-5 od 20. svibnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Ogulin, KLASA: UP/I-551-07/18-01/684, URBROJ: 2133-74-04-05-19-8 od 14. svibnja 2019. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da tužiteljici prestaje pravo na doplatak za pomoć i njegu priznato prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-551-07/06-01/174, URBROJ: 2133-26-04-2 od 11. rujna 2006.

 

              Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika podnijela pravodobno tužbu ovome Sudu, a u kojoj se poziva na povredu stečenog prava koje joj je priznato prvostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2006., zbog čega da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije pravodobno pokrenulo postupak u skladu s odredbom članka 264. Zakona o socijalnoj skrbi, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka preispitivanja stečenog prava. Poziva se i na protek rokova iz članka 131. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP). Navodi da su javnopravna tijela trebala utvrditi pod kojim uvjetima i u kojim okolnostima je tužiteljici priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u trenutku donošenja, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja od 11. rujna 2006., a ne preispitivati zdravstveno stanje tužiteljice. Smatra da ako se nisu promijenile okolnosti nije bilo mjesta ukidanju već stečenih prava, poziva se na presudu ovog Suda poslovnog broja UsI-1073/2018-9 od 9. travnja 2018., navodeći da je stekla prava na temelju prvostupanjskog rješenja od 11. rujna 2006., a za koje ne postoje zakonske pretpostavke za poništenje, izmjenu ili ukidanje. Upire na manjkavost obrazloženja, navodeći da iz obrazloženja proizlazi da je mjesečni prihod njezinog kućanstva manji od iznosa osnovice od 250%. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila u tužbenom zahtjevu da Sud poništi osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje. Također, postavila je i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

              Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

              U ovom upravnom sporu 1. veljače 2021. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika pa je zamjenici opunomoćenika tužiteljice sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su odlučna za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužiteljice je ostala u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

              Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 4. listopada 2018. po službenoj dužnosti pokrenulo postupak preispitivanja priznatog prava tužiteljice na doplatak za pomoć i njegu, da tužiteljica živi u kućanstvu sama, da prosječni mjesečni prihodi po članu kućanstva u razdoblju od tri mjeseca prije pokretanja postupka po službenoj dužnosti (od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2018.) iznose 1.469,53 kuna, da navedeni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb, Izdvojenog mjesta rada Karlovac, KLASA: 551-01/18-03/23674, URBROJ: 426-04-08-03/2-19-3 od 5. veljače 2019. proizlazi da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje i privremena promjena u zdravstvenom stanju, da ne postoji teški ili teži invaliditet, da postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege u smanjenom opsegu, uz potrebu kontrolnog vještačenja. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 551-01/18-03/23674, URBROJ: 426-04-01/1-19-6 od 17. srpnja 2019. proizlazi da tužiteljica ima kroničnu bolest/odrasli stupanj 2, da je tužiteljici ustanovljena kronična bolest s komplikacijama na ciljanim organima i zahtjeva stalnu terapiju, da može samostalno funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima, da joj je potrebna povremena skrb druge osobe (2-3 puta tjedno za aktivnosti izvan kuće), da je utvrđeno tjelesno oštećenje, da ne postoji teži ni teški invaliditet, da postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju, trajna potreba pomoći i njege u smanjenom opsegu zbog potrebne pomoći u zahtjevnijim aktivnostima svakodnevnog života te kod kretanja izvan kuće radi korištenja zdravstvene zaštite i nabavke namirnica.

 

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

              Sukladno članku 112. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13, 152/14,99/15, 52/16, 16/17 i 130/17) Centar za socijalnu skrb će po potrebi, a najmanje jedanput godišnje, preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za donošenje rješenja o priznavanju prava iz članka 100. stavaka 1. ovoga Zakona te donijeti novo rješenje ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava.

 

              Prema članku 57. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi  pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može se priznati osobi ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

 

              Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe javnopravno tijelo je bilo ovlašteno po službenoj dužnosti pokrenuti postupak preispitivanja priznatog prava tužiteljice na doplatak za pomoć i njegu. Naime, ovlaštenje javnopravnog tijela slijedi iz odredbe članka 112. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi. Navedena odredba jasno, nedvosmisleno i izričito propisuje ovlasti javnopravnog tijela u postupku preispitivanja priznatog prava, koje će po potrebi, a najmanje jednom godišnje preispitati postojanje činjenica i okolnosti na temelju kojih je korisniku priznato određeno pravo iz sustava socijalne skrbi, uključujući i pravo na doplatak za pomoć i njegu.

 

              Nastavno, odredbom članka 57. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisani su uvjeti pod kojima se pojedinom korisniku ne može priznati pravo na doplatak za pomoć i njegu. Iz sveza spisa razvidno je da prosječni mjesečni prihodi tužiteljice u razdoblju od tri mjeseca prije pokretanja postupka po službenoj dužnosti (od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2018.) iznose 1.469,53 kuna, slijedom čega prelaze iznos od 1.250,00 kuna. Kako tužiteljica ne ispunjava uvjete u pogledu cenzusa propisanog citiranom odredbom, odnosno njezin prihod prelazi iznos od 250% osnovice (1.250,00 kuna), to je pravilno javnopravno tijelo utvrdilo prestanak prava.

 

              Dakle, u konkretnom predmetu je javnopravno tijelo sukladno svom ovlaštenju iz članka 112. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi pokrenulo po službenoj dužnosti postupak preispitivanja priznatog prava tužiteljice te je na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja utvrdilo da su nastupili uvjeti iz odredbe članka 57. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi, slijedom čega je tužiteljici prestalo pravo priznato rješenjem od 11. rujna 2006.

 

              Slijedom navedenog, a imajući u vidu citirane odredbe Zakona o socijalnoj skrbi, navodi tužiteljice iz tužbe u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i propuštanja postupanja u roku nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

 

              Uzevši u obzir navedeno, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela su ocijenjeni zakonitima.

 

              Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a.

 

              Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci  8. veljače 2021.

 

                                                                                                                                       S u t k i n j a

 

                                                                                                                  Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.