Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                

                                                                                           Poslovni broj: 10 Gž-631/2020-2.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                              Poslovni broj: 10 -631/2020-2.             

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Z., i to: S. P.-D., OIB: , zastupana po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Z., OIB: , a ono zastupano po O. D. H. i partneri iz Z., protiv tuženice V. U. iz Z., OIB: , zastupane po O. D. M.-G. i partneri j. t. d. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 20. siječnja 2020., poslovni broj: 14 Povrv-194/2019-9., 8. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

                              I. Odbija se žalba tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Z., i to: S. P.-D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 20. siječnja 2020., poslovni broj: 14 Povrv-194/2019-9.

 

                            II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

                              Presudom suda prvog stupnja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J., poslovni broj: Ovrv-61414/2016. od 11. listopada 2016., održan je na snazi u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati na ime zajedničke pričuve iznos od 371,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, a u preostalom dijelu za iznos od 557,04 kn na ime zajedničke pričuve i 762,50 kn na ime troškova ovršnog postupka je ukinut i tužbeni zahtjev u tom dijelu je odbijen (točka 1. izreke); odbijen je i tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 367,14 kn sa zakonskim kamatama koje teku od 13. rujna 2018. pa do isplate" (točka 2. izreke); svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 3. izreke).

 

                            Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Tuženica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjesečne pričuve za poslovni prostor, vlasništvo tuženice u stambenoj zgradi u Z., za siječanj 2015., te listopad, studeni i prosinac 2015 u iznosu od 232,10 kn mjesečno, te za isplatu kamate u iznosu od 367,14 kn na uplaćeni iznos glavnice zajedničke pričuve nakon pokretanja sudskog postupka (za razdoblje od veljače do rujna 2015.).

 

                            Radi se o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavka 1. ZPP-a.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama su jasni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, na koje se u ovoj pravnoj stvari pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a, u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

                           

                            Prvostupanjski sud je utvrdio da zgrada na adresi Z., u kojoj se nalazi poslovni prostor tuženice, nije etažirana i nije utvrđena vrijednost posebnih dijelova u smislu odredbe članka 66. stavka 1. u vezi članka 72. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17– dalje: ZV); da je Međuvlasničkim ugovorom iz 2004. i Anexom iz 2011., te Odlukom suvlasnika o prihvaćanju programa upravljanja ugovorena pričuva u iznosu od 2,00 kn/m2, te da je visina pričuve određena člankom 13. stavkom 1. Međuvlasničkog ugovora, prema zbroju svih korisnih površina posebnih dijelova u zgradi korigirana koeficijentom iz članka 15. Međuvlasničkg ugovora.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je način obračuna pričuve, po kojem vlasnici poslovnih prostora plaćaju zajedničku pričuvu uz veći korekcijski koeficijent nego vlasnici stanova, nezakonita jer zgrada nije etažirana, pa se imaju primijeniti odredbe članka 374. do 381. ZV.

 

                            Kako je odredbom članka 374. stavka 2. ZV isključena primjena, između ostalih, i odredbe članka 89. ZV, prema kojoj suvlasnici mogu odrediti drugačiji ključ raspodjele troškova zajedničke pričuve, a suvlasnici predmetne zgrade su visinu pričuve utvrdili primjenjujući korekcijski koeficijent sukladno namjeni posebnog dijela nekretnine, utvrđujući da su ništetne odredbe Međuvlasničkog ugovora kojima se na navedeni način utvrđuje visina udjela suvlasnika u troškovima upravljanja zgradom, računajući visinu pričuve od 2,00 kn/m2, prvostupanjski sud je pobijanom presudom obvezao tuženicu na plaćanje pričuve u iznosu od 185,68 kn mjesečno, umjesto zatraženih 232,10 kn mjesečno.

 

                            Tužitelj u žalbi iznosi da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom uredili svoje uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, pa tako i veći korekcijski koeficijent za vlasnike poslovnih prostora u odnosu na vlasnike stanova, pa smatra da u tom dijelu Međuvlasnički ugovor nije ništetan.

 

                            Suprotno tim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je način obračuna pričuve nezakonit obzirom da je predmetna zgrada neetažirana i nije utvrđena vrijednost posebnih dijelova zgrade, pa je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženicu da plati zajedničku pričuvu uz primjenu korekcijskog koeficijenta kao i vlasnici stanova, sukladno članku 381. ZV.

 

                            Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev za isplatu iznosa od 367,14 kn na ime kamate od dospijeća zajedničke pričuve do isplate iz razloga jer tužitelj nije dokazao visinu potraživanja uglavničenih kamata, obzirom da je iste obračunavala na mjesečni iznos pričuve od 232,10 kn, umjesto od 185,68 kn.

 

                            Stoga se neosnovano iznosi u žalbi da tužitelju pripada iznos od 367,14 kn na ime kamate na pričuvu koju je tuženica platila.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 2. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženim troškovnicima i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), obzirom da je uspjeh stranaka u postupku podjednak.

                           

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer s njom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1.   ZPP-a.             

 

                                         

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

                                                                                                               

Slavonski Brod, 8. veljače 2021.

 

                                                                                                                               Sutkinja

 

                                                                                                                    Dubravka Šimić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu