1               Poslovni broj 11 PU P-1724/2018-34

                                                                                                 

               

 

 

Poslovni broj 11 PU P-1724/2018-34

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Ivi Kancijanić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz P., OIB …, kojega zastupa punomoćnica D. A., odvjetnica u P., protiv tuženih 1. G. Č. iz P., OIB …, kojega zastupa punomoćnica T. V. R., odvjetnica u P., i 2. E. R. iz P., OIB …, kojega zastupa punomoćnik L. R. iz B., sin tuženoga, radi utvrđenja ugovora ništetnim i drugo, nakon zaključene javne glavne rasprave 13. siječnja 2021. u prisutnosti tužitelja i prvotuženoga G. Č. te punomoćnika parničnih stranaka, 5. veljače 2021. objavio i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.   Djelomično se prihvaća prvi od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti, sklopljen između A. R. i G. Č. 30. listopada 2017., ovjeren od javnog bilježnika M. P. iz P. pod poslovni broj OU-349/17 djelomično ništetan i ne proizvodi pravne učinke u dijelu u kojem je osnovana služnost „prava zadržavanja (parkiranja) osobnih vozila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji“ iz članka 2. Ugovora.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola izvršiti upis brisanja „prava zadržavanja (parkiranja) osobnih vozila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji“ iz članka 2. Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti iz stavka prvog ove točke presude, upisano pod brojem Z-32751/2017, na k.č.br. 501/527 i k.č.br. 501/523 k.o. G., u roku od 15 dana.“

 

2. Djelomično se odbija prvi od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti, sklopljen između A. R. i G. Č. 30. listopada 2017., ovjeren od javnog bilježnika M. P. iz P. pod poslovnom brojem OU-349/17, u cijelosti ništetan i ne proizvodi pravne učinke te da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola izvršiti upis brisanja prava služnosti na temelju Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti, upisanoga pod brojem Z-32751/2017 odnosno uspostaviti zemljišnoknjižno stanje na k.č.br. 501/527 i k.č.br. 501/523 k.o. G., kakvo je bilo prije navedenog upisa, u roku od 15 dana.

 

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi od 30. listopada 2018. navodi da je vlasnik nekretnina k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525 i k.č.br. 524/528, sve upisane u zk.ul. 4285 k.o. G. U korist navedenih nekretnina osnovano je pravo služnosti staze i kolnika te pravo služnosti polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture na teret nekretnine k.č.br. 501/527 k.o. G. u vlasništvu drugotuženoga E. R., u cijeloj širini poslužne nekretnine. Navedena služnost upisana je u zemljišnim knjigama 28. svibnja 2013. Tužitelj je od G. P., Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za gradnju zatražio izdavanje Građevinske dozvole za gradnju građevine stambene i pomoćne namjene na navedenim nekretninama u njegovom vlasništvu, kojom prilikom je i prvotuženi G. Č. kao vlasnik susjedne nekretnine k.č.br. 501/523 k.o. G. pozvan na uvid u spis koji se pred nadležnim tijelom vodi pod klasom: UP/I-361-03/17-01/000073, urbroj: 2168/01-03-05-0410-18-0007. Prvi uvid u spis kojem je prisustvovao prvotuženi G. Č. održan je u prostorijama G. P. 25. listopada 2017., kada je prvotuženik na uvid dobio relevantnu dokumentaciju. On se tada protivio izdavanju građevinske dozvole tužitelju iz razloga „što u vrijeme kada je on htio kupiti k.č.br. 501/524 i k.č.br. 501/528 obje u k.o. G. iz G. P. mu je rečeno da se na navedenim česticama ne može graditi“, a vezano za pristup navedenih nekretnina javnoj prometnici. Dana 30. listopada 2017., samo pet dana nakon uvida u spis G. P., kada je prigovorio da nekretnine u vlasništvu tužitelja nemaju osiguran pristup na javno-prometnu površinu, prvotuženi G. Č. je s A. R. sklopio Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti na teret k.č.br. 501/527 k.o. G., dakle na istoj poslužnoj nekretnini na kojoj je već postojalo pravo stvarne služnosti staze i kolnika te pravo stvarne služnosti polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture u cijeloj širini navedene katastarske čestice u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525 i k.č.br. 524/528 sve k.o. G. Na temelju toga Ugovora prvotuženi G. Č. je uknjižio služnost puta „koje daje pravo prolaza pješke i vozilima svake vrste te pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji“. Potom je činjenicu postojanja služnosti puta pješke i vozilima te služnosti zadržavanja (parkiranja) u korist njegove nekretnine prvotuženi G. Č. koristio kao žalbeni razlog za osporavanje građevinske dozvole, a nakon što je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja odbilo žalbu kao neosnovanu isti činjenicu postojanja navedene služnosti koristi i kao tužbeni razlog u sporu koji se vodi pred Upravnim sudom u Rijeci protiv rješenja Ministarstva kojim se žalba odbija. Tužitelj se poziva na članak 180. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojemu jedna nekretnina može biti opterećena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti izvršavanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu. Ističe da su služnosti  numerus clausus i služnost zadržavanja (parkiranja) vozila Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne poznaje. Činidba služnosti parkiranja nije moguća pored ranije osnovane služnosti prolaza i provoza u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525 i k.č.br. 524/528, sve k.o. G., u cijeloj širini poslužne nekretnine i poštivanja članka 180. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj smatra da je već radi navedenog Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti između tuženika i A. R. ništetan, jer je suprotan prisilnom propisu odnosno izravno je suprotan članku 269. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima koji normira da činidba „mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva“. Tužitelj ističe da je prvotuženi G. Č. vlasnik nekretnine koja cijelom svojom duljinom graniči s javnom prometnicom (gradskom ulicom) k.č.br. 501/374 k.o. G., čime je ugovorena služnost puta nepotrebna. Pored toga, prvotuženik ima i dovoljno prostora za parkiranje osobnih vozila unutar svoje nekretnine, a i zakonska je obveza investitora, ovdje prvotuženika, osigurati parkirna mjesta na svojoj nekretnini kao uvjet za ishodovanje građevinske dozvole, čime je i nepotrebna služnost parkiranja i zadržavanja vozila na nekretnini koja u naravi predstavlja prolaz u vlasništvu drugotuženoga E. R.

Prema stajalištu tužitelja, Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti sklopljen između prvotuženoga G. Č. i A. R. 30. listopada 2017. ništetan je i iz razloga jer je protivan moralu. Naime, isti je sklopio Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti pet dana nakon uvida u spis postupka izdavanja građevinske dozvole tužitelja. Prvotuženik je ugovor sklopio u domu osobe visoke životne dobi (tada u dobi od 88 godina), koja je preminula svega pet mjeseci nakon potpisivanja Ugovora. Činjenicu postojanja stvarne služnosti u korist njegove nekretnine prvotuženik je koristio da bi osporavao tužitelju mogućnost ishodovanja građevinske dozvole. Po stajalištu tužitelja, to ukazuje na pobudu za sklapanjem takvog ugovora s ciljem korištenja navedene činjenice na štetu tužitelja i ishodovanja njegove građevinske dozvole, a ne stvarnog osnivanja služnosti. Tužitelj ističe da sve navedeno potječe od prve izjave prvotuženika na uvidu za izdavanje građevinske dozvole u G. P. da „u vrijeme kada je on htio kupiti k.č.br. 501/524 i k.č.br. 501/528 obje u k.o. G. iz G. P. mu je rečeno da se na navedenim česticama ne može graditi“. Tužitelj ističe da prvotuženik time vlastitim izborom iskorištava upravo ono pravo koje u postupku izdavanja građevinske dozvole osporava tužitelju, koji nema drugačijeg pristupa javnoj prometnici osim preko poslužne nekretnine.

Slijedom navedenoga, tužitelj je u tužbi postavio tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva:

              - prvim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje da je Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti sklopljen između A. R. i G. Č. 30. listopada 2017., ovjeren od javnog bilježnika M. P. iz P. pod poslovnom brojem OU-349/17, ništetan i ne proizvodi pravne učinke, uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši upis brisanja toga prava služnosti na temelju Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti upisanoga pod brojem Z-32751/2017 odnosno da uspostavi zemljišnoknjižno stanje na k.č.br. 501/527 i k.č.br. 501/523 k.o. G. kakvo je bilo prije navedenog upisa, u roku od 15 dana,

- drugim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje da je Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti sklopljen između A. R. i G. Č. 30. listopada 2017., ovjeren od javnog bilježnika M. P. iz P. pod poslovni broj OU-349/17, djelomično ništetan i ne proizvodi pravne učinke u dijelu u kojem je osnovana služnost „prava zadržavanja (parkiranja) osobnih vozila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji“ iz članka 2. Ugovora, uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da izvrši upis brisanja „prava zadržavanja (parkiranja) osobnih vozila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji“ iz članka 2. Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti, upisanoga pod brojem Z-32751/2017, na k.č.br. 501/527 k.o. G. i k.č.br. 501/523 k.o. G., u roku od 15 dana,

- trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva naložiti prvotuženomu G. Č. da prizna i trpi izvršavanje prava služnosti staze i kolnika te polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture osnovane u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525 i k.č.br. 501/528, sve k.o. G. u cijeloj širini poslužne nekretnine k.č.br. 501/527 k.o. G.

 

Prvotuženi G. Č. u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava da  je 30. listopada 2017. s A. R. sklopio Ugovor o osnivanju stvarne služnosti koji daje pravo prolaza pješke i vozilima svake vrste te pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji na teret k.č.br. 501/527 k.o. G., a u korist k.č.br. 501/523 k.o. G. Međutim, osporava da bi navedeno pravo služnosti bilo suprotno prisilnom propisu odnosno članku 269. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, jer je činjenica mogućnosti izvršavanja služnosti u slučaju postojanja više služnosti na jednoj nekretnini jasno uređena člankom 180. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Osporava da bi stvarne služnosti bile „numerus clausus“. Ističe da služnost puta koja daje pravo prolaza pješke i vozilima svake vrste te pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji nije suprotna prisilnim propisima. Prvotuženi G. Č. posebno ističe da je u Ugovoru o osnivanju prava služnosti čije se utvrđenje ništetnosti u ovom postupku traži izričito navedeno: „Vlasnik povlasne nekretnine ovlašten je svoje pravo služnosti koje uključuje i pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila izvršavati na način da ne priječi izvršavanje stvarne služnosti staze i kolnika niti prava stvarne služnosti polaganja i održavanja instalacije i komunalne infrastrukture u cijeloj širini, upisanih u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525, k.č.br. 501/528 i k.č.br. 501/526 k.o. G. pod brojem Z-5897/13 od 28. svibnja 2013.“ Smatra da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da se pri sklapanju osporavanog Ugovora itekako vodilo računa o služnostima koje su na navedenoj katastarskoj čestici već upisane. Prvotuženik osporava da bi pobuda sklapanja osporavanog Ugovora, a što proizlazi i iz prethodno citirane odredbe Ugovora, bila korištenje navedene činjenice na štetu tužitelja i ishodovanja njegove građevinske dozvole, a ne stvarnog osnivanja služnosti. Ističe da je pobuda sklapanja navedenog Ugovora nakon uvida u predmet izdavanja građevinske dozvole bila zaštita stečenih prava na navedenoj nekretnini i to upravo prava prolaza pješke i vozilima svake vrste te prava zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji, a koje je kao takvo ustanovljeno u korist 501/523 k.o. G. u trenutku kada je prvotuženi G. Č. kupio predmetnu nekretninu od pok. A. R. Navedena služnost izvršavala se od samog stjecanja predmetne katastarske čestice, a intenzivno od 2009. pa nadalje kada je započela izgradnja obiteljske kuće na navedenoj nekretnini. To proizlazi i iz rješenja G. P. od 2. studenoga 2012. o prilagođavanju javno prometne površine - nogostupa u … ulici u P., a u svrhu osiguranja kolnog prilaza do garaže smještene unutar slobodno stojeće stambene zgrade koja se gradi na građevnoj parceli k.č.br. 501/523 k.o. G. Pristup s javno-prometne prometnice do garaže smještene na k.č.br. 501/523 k.o. G. moguć je jedino putem preko k.č.br. 501/527 k.o. G. pa je nedvojbeno da se služnost koja se u ovom postupku pokušava osporiti postojala i izvršavala se i prije osnivanja prava služnosti u korist nekretnina sada u vlasništvu tužitelja. Do pokretanja postupka ishodovanja građevinske dozvole tuženik je navedenu služnost nesmetano izvršavao od stjecanja svoje nekretnine pa nadalje. To mu pravo nitko nije osporavao ni ugrožavao i to kako do 2013. pa tako i nakon 2013., jer jednostavno sporne nekretnine nitko nije ni koristio. Po saznanju postojanja prava trećih osoba te pokretanja upravnog postupka radi ishodovanja građevinske dozvole na susjednoj nekretnini, tuženik je svoje pravo formalizirao i upisao u zemljišne knjige s jedne strane u svrhu zaštite svoga prava, a s druge strane u svrhu publiciteta odnosno upoznavanja trećih osoba s postojanjem istoga. No, neovisno o činjenici osnivanja svoga prava stvarne služnosti još 2003., prvotuženik je svjesno ugovorio i predvidio da se ovo njegovo pravo, s obzirom na odredbu članka 180. ZVDSP-a, smije izvršavati samo na način da ne priječi izvršavanje onih služnosti koje su u zemljišnim knjigama upisane u prvenstvenom redu prije predmetne. U vezi tvrdnji tužitelja da navedenu služnost koristi kao žalbene navode, prvotuženik navodi da su pravni lijekovi u upravnom postupku Ustavom zajamčena prava te je pravo tuženika svoja prava i legitimne interese štititi na način kako to smatra pogodnim. Osim navedenog, iz samih navoda tužbe vidljivo je da prvotuženi G. Č. građevinsku dozvolu osporava prije svega na temelju obavijesti samog izdavatelja Građevinske dozvole od 7. svibnja 2013. odnosno činjenice da navedeni put preko k.č.br. 501/527 k.o. G. 2013. nije udovoljavao uvjetima za izdavanje građevinske dozvole kao takav odnosno bez izdavanja lokacijskih dozvola i sl., a što se naknadno očito promijenilo čime su mu, kako to smatra prvotuženi G. Č., oštećena njegova prava i legitimni interesi. Prvotuženik ističe da je ova tužba podnesena iz nemoralne pobude sprječavanja prvotuženika u zaštiti svojih prava u upravnom postupku, jer do sada nije ničim spriječio niti osporavao izvršavanje tužiteljeve služnosti pa je očito jedini interes koji tužitelj ima za podnošenje ove tužbe osporavanje tuženikovih žalbenih navoda u upravnom postupku kao i pritisak na istoga kako bi od istoga odustao. Da je to tako proizlazi i iz činjenice da je tužitelj tijekom upravnog postupka na razne načine pokušao onemogućiti prvotuženoga G. Č. u ostvarivanju svojeg prava na pravni lijek pa ga je tako prvo sasvim neosnovano pozvao na podmirenje troškova odgovora na žalbu u upravnom postupku (s prijetnjom sudske tužbe), a nakon čega je podnio ovu tužbu. U svezi navoda da je prvotuženi Goran Čupić iskoristio visoku životnu dob pokojne A. R., prvotuženik je predložio saslušanje javnog bilježnika M. P. kao i drugotuženoga E. R. Zbog svih navedenih razloga, tužbeni zahtjev smatra neosnovanim te predlaže da ga sud odbije.

 

Drugotuženi E. R. nije podnio odgovor na tužbu.

 

U tijeku postupka pročitani su izvadci iz zemljišne knjige, građevinska dozvola od 17. siječnja 2018., Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti od 30. listopada 2017., žalba iz upravnog postupka, rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 27. travnja 2018., tužba od 8. lipnja 2018., Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. veljače 2002., Kupoprodajni ugovor od 25. travnja 2003., obavijest o početku izgradnje zgrade od 10. ožujka 2009., rješenje G. P.-P. od 2. studenoga 2012., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. prosinca 2005., Ugovor o reguliranju odnosa od 22. studenoga 2018., izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana i fotografije, izveden je dokaz uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku V. d.o.o., koji je i dopunio nalaz i mišljenje te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka, tužitelja D. M. i prvotuženoga G. Č., s obzirom na to da se drugotuženi E. R. nije odazvao pozivu za saslušanje.

 

Ostali predloženi dokazi nisu izvedeni, jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.

 

Tužitelj je postavio u tužbi tri tužbena zahtjeva po pravilima o eventualnoj kumulaciji sukladno članku 188. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) prema kojemu tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Međutim, po stajalištu ovoga suda drugi od postavljenih tužbenih zahtjeva kojim se traži utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti od 30. listopada 2017. sadržan je u prvom tužbenom zahtjevu kojim se zahtijeva da se Ugovor utvrdi ništetnim u cijelosti. Isto vrijedi za zahtjeve za brisanje upisa na temelju ništetnog, odnosno djelomično ništetnog Ugovora. Stoga je sud odlučivao samo o prvom od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva kojim je time odlučio i o zahtjevu kojega je tužitelj postavio kao drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. S obzirom na to da je prvi tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, nije bilo pretpostavki za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojega je tužitelj postavio kao treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

 

Prvi od tužbenih zahtjeva je djelomično osnovan.

 

Predmet spora po prvom od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti kojega su 30. listopada 2017. sklopili A. R., u svojstvu vlasnice poslužne nekretnine, i G. Č., u svojstvu vlasnika povlasne nekretnine, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. pod poslovnim brojem OU-349/17. Navedenim Ugovorom stranke utvrđuju da je G. Č. vlasnik k.č.br. 501/523, pašnjak, površine 794 m2, a A. R. vlasnica je poslužne nekretnine k.č.br. 501/527, poljski put, površine 842 m2, obje k.o. G. Člankom 2. Ugovora vlasnica poslužne nekretnine A. R. je na teret nekretnine k.č.br. 501/527, odnosno svagdašnjeg vlasnika te nekretnine, a u korist nekretnine k.č.br. 501/523, odnosno svagdašnjeg vlasnika te nekretnine, osnovala pravo stvarne služnosti puta koje daje pravo prolaza pješke i vozila svake vrste te pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji isključivo na dijelu poslužne nekretnine koji se proteže uz povlasnu nekretninu. Vlasnik povlasne nekretnine ovlašten je svoje pravo služnosti koje uključuje i pravo zadržavanja (parkiranja osobnih automobila) izvršavati na način da ne priječi izvršavanja prava stvarne služnosti staze i kolnika niti prava stvarne služnosti polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture u cijeloj širini upisanih u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525, k.č.br. 501/528 i k.č.br. 501/526 iste k.o. pod brojem Z-5897/13 od 28. svibnja 2013.

 

Iz zemljišnoknjižnih izvadaka i ostalih isprava u spisu utvrđene su sljedeće činjenice:

 

-  u trenutku podnošenja tužbe tužitelj D. M. bio je vlasnik k.č.br. 501/524, pašnjak, površine 606 m2, k.č.br. 501/525, pašnjak, površine 764 m2, i k.č.br. 501/528, pašnjak, površine 152 m2, sve upisane u zk.ul. 4285 k.o. G., s time što je u tijeku postupka na temelju mjerničnog vještačenja utvrđeno da su k.č.br. 501/525 i k.č.br. 501/528 pripojene k.č.br. 501/524,

 

-  na prethodno navedenim nekretninama je pod brojem Z-4913/08 od 15. travnja 2008. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. prosinca 2005. uknjiženo „pravo služnosti nesmetano i trajno u korist tih nekretnina, a na teret k.č.br. 501/527 iste k.o.“, a pod brojem Z-5897/13 od 28. svibnja 2013. je na temelju Ugovora o osnivanju prava služnosti od 17. svibnja 2013. uknjiženo pravo stvarne služnosti staze i kolnika i pravo stvarne služnosti polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture u korist tih nekretnina, a na teret k.č.br. 501/527 u cijeloj širini,

 

-  prvotuženi G. Č. je zemljišnoknjižni vlasnik k.č.br. 501/523, pašnjak, površine 794 m2, upisan u zk.ul. 3463 k.o. G., na kojoj je pod brojem Z-32751/2017 od 31. listopada 2017. na temelju Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti od 30. listopada 2017. upisano pravo stvarne služnosti puta u korist k.č.br. 501/523, pašnjak sa 794 m2, a na teret k.č.br. 501/527 iste k.o. koje daje pravo prolaska pješke i vozilima svake vrste te pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji isključivo na dijelu poslužne nekretnine koji se proteže uz povlasnu nekretninu,

 

-  drugotuženi E. R. je u trenutku podnošenja tužbe bio vlasnik k.č.br. 501/527, poljski put, površine 842 m2, upisan u zk.ul. 18026 k.o. G., na kojoj je pod brojem Z-4913/08 od 15. travnja 2008. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. prosinca 2005. koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z-13180/06 uknjiženo „pravo služnosti nesmetano i trajno na teret k.č.br. 501/527, u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525, k.č.br. 501/526, k.č.br. 501/528“; pod brojem Z-5897/13 od 28. svibnja 2013. je na temelju Ugovora o osnivanju prava služnosti od 17. svibnja 2013. uknjiženo pravo stvarne služnosti staze i kolnika i pravo stvarne služnosti polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture u cijeloj širini na teret k.č.br. 501/527, a u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525, k.č.br. 501/528, k.č.br. 501/526; pod brojem Z-32751/2017 od 31. listopada 2017. na temelju Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti od 30. listopada 2017. uknjiženo je pravo stvarne služnosti puta na teret k.č.br. 501/527 a u korist k.č.br. k.č.br. 501/523, iste k.o., koje daje pravo prolaska pješke i vozilima svake vrste te pravo zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji isključivo na dijelu poslužne nekretnine koji se proteže uz povlasnu nekretninu,

-  tužitelj D. M. je u upravnom postupku ishodio građevinsku dozvolu od 17. siječnja 2018. za građenje na građevnoj čestici k.č.br. 501/524 u k.o. G. koja će nastati spajanjem k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525 i k.č.br. 501/528, protiv koje je prvotuženi G. Č. podnio žalbu; žalba je odbijena rješenjem Ministarstva graditeljska i prostornog uređenja od 27. travnja 2018.; G. Č. je protiv tog rješenja podnio tužbu koja je pravomoćno odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-823/20-2 od 1. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-786/2018-12 od 25. studenoga 2019., osim u dijelu koji se odnosi na troškove upravnog spora,

 

-  prvotuženi G. Č. je ishodio rješenje G. P.-P., Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za promet, izgradnju i održavanje, Pododsjeka za održavanje komunalne infrastrukture od 2. studenoga 2012. kojim mu je odobreno prilagođavanje javno-prometne površine (nogostupa) u … ulici u P. koji se sastoji u zamjeni postojećih rubnjaka specijalnim rubnjacima za kolni ulaz, a u svrhu osiguranja kolnog prilaza do garaže smještene unutar slobodnostojeće stambene zgrade koja se gradi na građevnoj parceli k.č.br. 501/523 k.o. G.

 

Uviđajem i mjerničnim vještačenjem po sudskom vještaku T. V. iz društva V. d.o.o. identificirane su nekretnine u k.o. G. koje su predmet postupka. K.č.br. 501/523 upisana  kao pašnjak površine 794 m2 u naravi predstavlja kuću na adresi … i dvorište u posjedu prvotuženoga G. Č. Parcela je definirana ogradnim zidovima. Ima kolni ulaz širine 4,1 metra i ulaz za pješake od 1,3 metra sa k.č.br. 501/527. K.č.br. 501/524 upisana kao pašnjak površine 1523 m2 u naravi predstavlja gradilište, odnosno kuću u roh bau fazi. K.č.br. 501/527 upisana je kao poljski put površine 842 m2, u naravi predstavlja makadam put do granice s k.č.br. 501/526, a uz k.č.br. 501/526 u naravi je pašnjak. K.č.br. 501/374 upisana je kao gradska ulica površine 922 m2, a u naravi predstavlja dio … ulice. Katastarske čestice br. 501/525 i 501/528 ne dolaze upisane u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi iz razloga što su poništene i pripojene k.č.br. 501/524. Na dan uviđaja je utvrđeno da je makadam put po k.č.br. 501/527 uz k.č.br. 501/523 širine 6 metara. Na k.č.br. 501/527 uz k.č.br. 501/523 na udaljenosti 0,50 metara bilo je vozilo širine 2,1 metra. Kolnim ulazom s k.č.br. 501/527 pristupa se do garažnih vrata na kući k.č.br. 501/523 u kojoj se nalazi bravarska radionica. Utvrđeno je postojanje ulegnuća - prilagođenog trotoara za prilaz s … ulice k.č.br. 501/375 na makadam put k.č.br. 501/527. Utvrđeno je i da je postavljena infrastruktura po k.č.br. 501/527 do ormarića za vodu i struju na ogradi s k.č.br. 501/524.

U dopuni nalaza i mišljenja, a povodom pitanja i primjedbi tužitelja, sudski vještak T. V. iz društva V. d.o.o. očitovao se da je na dan uviđaja 23. lipnja 2020. izvršeno mjerenje izvedenog stanja uređenog makadam puta od ogradnog zida prema k.č.br. 501/523 do vidljivog nasipavanja puta prema k.č.br. 501/120 u širini od 6 metara. Prema skici izmjere parcelacije arhivski broj 5248R vidljivo je da su novonastale parcele obilježene propisanim međnim oznakama te nije bilo ograda. Formirana širina k.č.br. 501/527 iznosi 5,50 metara. Na dan uviđaja k.č.br. 501/527 je prema k.č.br. 501/523 bila ograđena betonskim zidom, prema k.č.br. 501/524 žičanom ogradom, a prema k.č.br. 501/120 nisu pokazane međne oznake. Stanje topografije međnih oznaka i granica parcela na skici izmjere parcelacije ne odgovara topografiji izvedenog stanja u naravi.

 

Iz iskaza tužitelja D. M. utvrđeno je da su 2015. on i supruga počeli tražiti terene gdje bi izgraditi kuću. Nakon otprilike godinu dana razmišljanja i razgledavanja odlučili su se za kupnju predmetne parcele od društva T. f. d.o.o. Nakon što su se upisali kao vlasnici, zvao ga je  G. Č., kojega je poznavao od ranije, raspitivao se je li kupio tu parcelu, bi li je htio prodati i što misli tamo raditi. Nakon što mu je rekao da mu je namjera tamo graditi kuću, G. Č. mu je rekao da tamo kuću ne može graditi, što je znao da nije točno, jer je prethodno u razdoblju razmišljanja o kupnji parcele provjerio sve papire i dobio je informaciju da tamo može graditi. Kada je trebalo započeti s realizacijom projekta pojavio se problem, jer su G. Č. i njegova supruga dali primjedbe na građevinsku dozvolu. Primjedbe su se u osnovi svodile na to da nemaju pristupnog puta, ali je G. Č. isticao da se i on ranije informirao oko kupnje te parcele, no da mu je bilo rečeno da neće moći graditi. Primjedbe G. Č. na njihovu građevinsku dozvolu odgodile su početak gradnje za nekih šest do osam mjeseci. S gradnjom su započeli krajem 2019., nakon što je donesena odluka nadležnog tijela, iako građevinska dozvola još nije bila pravomoćna. Kada je kupio nekretninu bilo je već upisano pravo služnosti prolaza i provoza te polaganja komunalne infrastrukture, još od 2013. Cilj je bio da mogu nesmetano prolaziti od javnog puta do njihove parcele. Nakon određenog vremena vidio je u zemljišnim knjigama da je u korist nekretnine G. Č. također osnovano pravo služnosti, koje je uključivalo i pravo parkiranja na predmetnom putu. To im nije odgovaralo, jer je ukazivalo na to da će imati problema s prolazom. S obzirom na osnovano i upisano pravo služnosti parkiranja vozila, nikada nisu sigurni hoće li se putem moći proći. Tamo je nemoguće normalno prolaziti ako se parkiraju vozila, a s vremenom se očekuje da će po tom putu prolaziti i više vozila, jer tamo namjeravaju stanovati. Osim toga, vlasnica susjedne parcele uz predmetni put, gospođa J., prigovorila mu je da joj je uslijed prolaženja vozila uništena travnata površina koja je sastavni dio njenog maslinika te je najavila da će ograditi svoju parcelu. Tamo ne odlazi često, ali na tom putu su redovno parkirana vozila. Kada je kupovao svoju parcelu nije imao nikakvih saznanja da bi G. Č. eventualno imao pravo služnosti parkiranja na predmetnom putu. Jedino je od 2013. bilo osnovano pravo služnosti, kako za njegovu tako i za okolne parcele vezano za prolaženje i polaganje komunalne infrastrukture. Ne sjeća se jesu li prilikom razgledavanja parcele prije kupnje na spornom putu bila parkirana vozila. U to vrijeme dio od javnog puta do njihove parcele bio je donekle očišćen i uredan, a iza toga, tamo gdje je njihova parcela, bila je šikara. Kuća koju su gradili je sada u roh bau fazi, dignuta je pod krov. Radnicima je rekao da ako ikako mogu prođu bez da stvaraju ikakvu dramu, jer je shvatio da im G. Č. želi na svaki način otežati. Zato pretpostavlja da ga nisu ni pitali  da makne vozila. Radnici mu se nisu požalili da G. Č. ne želi micati vozilo, ali su mi rekli da im parkirana vozila smetaju. Moguće je da je dijelom prolazio preko susjedne parcele gospođe J. kada je prolazio spornim putem. Naime, ako su vozila parkirana uz ogradni zid nekretnine prvotuženika, i to nosom prema njegovoj parceli, treba ostaviti barem pola metra za otvaranje vrata. Stoga preostala širina puta ne omogućuje normalno prolaženje bez da se zahvati i dio susjede parcele od gospođe J. Ako gospođa J., kako je najavila, ogradi svoju parcelu, tada se u slučaju parkiranja vozila na putu bliže javnoj cesti neće moći ni skrenuti s javne ceste na predmetni put. Ako bi pak vozila na putu bila parkirana niže prema njegovoj parceli, to će otežavati ulaženje na njegovu parcelu. Tamo obično budu parkirana do tri vozila obitelji Č. Kada se po tome putu polagao kabel za struju intervenirala je i policija. Policija je došla dok  je s radnicima dogovarao gdje će staviti ormarić za struju. Rekli su mu da su došli po pozivu G. Č., koji je valjda pokušavao spriječiti kopanje kanala za struju. Planirani radovi su izvršeni. Susjed B. P. i on odlučili su da će put dovesti u stanje da po njemu mogu normalno prolaziti teretna vozila za potrebe izgradnje. Stoga su morali maknuti gornji sloj zemlje i nasipati tampon. S G. Č. nije razgovarao o uređenju toga puta, već su se B. P. i on dogovorili s E. R. Smatrao je da bi bilo dobro uključiti i G. Č., ali da to mora učiniti E. R. kao vlasnik, što misli da je i učinio. Građevinar V. P. obavijestio ga je da mu je G. Č. zabranio da u širini njegove parcele izvodi radove po predmetnom putu, ali je nakon dva ili tri mjeseca dopustio da se put nasipa.

 

Iz iskaza prvotuženoga G. Č. utvrđeno je da je parcelu na kojoj je izgradio kuću kupio od A. R. 2003. Godine 2009. započeo je s izgradnjom kuće, kuća je bila izgrađena do pod krov do 2012. kada su započeli s uređenjem, a uselili su 15. kolovoza 2015. U razdoblju od 2003. do 2009. je tamo povremeno odlazio, a kada je 2009. započela gradnja, odlazio je vrlo često. Za pristup do parcele koristio je sporni put, kojim se prolazilo vozilima, kamionima i pješice. Među ostalim, ponekad se tamo i parkiralo. Budući da je zbog tada postojećeg nogostupa između javne ceste i spornog puta postojala opasnost oštećenja vozila, tražio je od G. P.-P. da mu omoguće spuštanje razine nogostupa na razinu puta, što je po dopuštenju učinio 2012. U to je vrijeme ne parceli koja je sada u vlasništvu tužitelja bila šikara. Parcela je najprije bila u vlasništvu A. R., koja ju je prodala društvu T. f. d.o.o. Interesirao se za kupnju te parcele, ali je društvo T. f. d.o.o. htjelo prodati sve tri parcele, za što nije bio zainteresiran. Godine 2013. je ponovno pokazao interes za kupnju sada tužiteljeve parcele od T. f. d.o.o. te je od G. P.-P. tražio informaciju o tome što se na toj parceli smije zidati. Odgovoreno mu je da se ne može zidati jer nema pristupa na prometnu površinu, da prethodno treba srediti sve papire odnosno napraviti elaborat za formiranje puta. S obzirom na takav odgovor G. P.-P. više nije razmišljao o kupnji te parcele. Godine 2017. on i supruga dobili su od G. P.-P. poziv radi uvida u građevinsku dozvolu tužitelja. Tražio je od osobe koja je vodila postupak da mu pokaže da tužitelj ispunjava sve one uvjete koje su od njega tražili nekoliko godina ranije, ali elaborat nije dobio na uvid. Tada je shvatio da će se očito tužitelju omogućiti da gradi na toj parceli i da mora na neki način dati do znanja da i on ima prava na predmetnom putu, i to pravo prolaziti i parkirati. Nazvao je A. R., objasnio joj situaciju, rekla mu je da je kraj nje sin E., kojem je također sve objasnio. On mu je rekao da nema nikakvog problema vezano za sklapanje ugovora, ali da njegova majka zbog zdravstvenog stanja ne može otići javnom bilježniku pa da neka on pripremi ugovor, što je i učinio. Prilikom sklapanja tog ugovora namjera mu je bila isključivo da može parkirati svoja vozila ispred svoje kuće. Nije bilo situacija da tužitelj ili netko od njegovih radnika traže od njega da makne vozila za prolaženje do tužiteljeve parcele, a da to nije učinio. Godine 2015. je k njemu došao tužitelj s gospodinom P. i tražio da makne vozila jer da moraju proći malčerom na tužiteljevu parcelu, što je i učinio. Ne zna bi li se moglo proći da nije maknuo vozilo. Vlasnica parcele s druge strane spornoga puta, nasuprot njegove kuće je gospođa J. B. ili B. Jednom ili dvaput je vidio da po njenoj parceli prolaze vozila radi pristupa na tužiteljevu. Smatra da unatoč parkiranim vozilima osobna vozila putem mogu normalno proći. Uostalom, on je tamo, tamo živi, a i u ugovoru stoji da ne smije sprječavati izvršavanje starije služnosti. Kad god ga se pitalo, maknuo je vozila. To je bilo u fazi izgradnje tužiteljeve kuće kada je došao veliki mikser s pumpom te kada se polagala infrastruktura, firma R. polagala je struju, a firma Z. vodu. Radnici obiju tih firmi su ga pitali da makne auto jer moraju kopati kanale bagerom, što je i učinio. Njegovo domaćinstvo ima ukupno četiri vozila. Na tom put parkiraju dva vozila, on svoje Volvo XC90 te supruga svoj Nissan Qashqai. Preostala dva vozila, i to Mini moris i teretni kamion parkiraju na nogostupu uz javnu prometnicu. Kada odlazi na godišnji vozila ostavlja na putu. Kamion zna ostaviti tek sat ili dva ako nešto iskrcava. Vozila su tamo redovito parkirana od kada su uselili 15. kolovoza 2015. Prije toga bila su povremeno parkirana, kada su dolazili na objekt. U ožujku 2018. došao je k njemu B. P. s bratom i tražio da makne vozila jer da će oni uređivati put, odnosno nasuti ga tamponom. Na to mu je odgovorio da se prije svega trebaju dogovoriti o uređenju puta uz odnosno ispred njegove kuće, jer je uostalom tamo prvi došao i uselio i smatrao je da nije u redu da oni sebi nasipavaju put radi lakšeg prolaženja, a da se istovremeno ne vodi računa o tome kako će se takvo uređenje puta reflektirati na pristup do njegove parcele odnosno da mu se podiže razina puta u odnosu na njegovu parcelu. Na to mu je P. rekao da se on nema što s njim dogovarati, jer da se dogovorio s L. R. oko uređenja puta. P. mu je govorio da što misli da će ga on prevariti, a već je u ruci imao ugovor kojega su sklopili on, tužitelj i E. R. vezano za uređenje puta, pri čemu su njega izostavili. U konačnici ti radovi nisu izvedeni. Nakon par mjeseci je na njegovo traženje put donekle izravnat odnosno doveden u prijašnje stanje, jer je uslijed prolaženja velikog broja kamiona bio razrovan. Do intervencije policije došlo je kada je zatekao djelatnike HEP-a da nešto rade oko njegovog ormarića za struju. Na traženje objašnjenja rekli su mu da će spojiti na struju donju parcelu. Rekao im je da ga nisu ništa prethodno pitali, na što su mu rekli da ga nemaju što pitati jer da je potpisao. Kada je tražio da mu pokažu što je potpisao, odbili su. Zato je zvao policiju. Tužiteljevi djelatnici su pozvali tužitelja nakon što je policija došla na lice mjesta. U konačnici je utvrđeno da je opravdano intervenirao odnosno da su djelatnici HEP-a postupili protivno ugovoru kojega su sklopili.

 

Iskazi parničnih stranaka su prihvaćeni, jer su u bitnome, u pogledu relevantnih činjenica, i suglasni.

 

Tužitelj tvrdi da je Ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti od 30. listopada 2017. ništetan jer je činidba iz toga Ugovora neodređena i neodrediva te jer je protivan moralu, s obzirom na to da ga je prvotuženi G. Č. sklopio s isključivom namjerom da tužitelja onemogući u ishođenju pravomoćne građevne dozvole za izgradnju na svojoj k.č.br. 501/524, a u koju svrhu da je iskoristio starost i nemoć vlasnice poslužne nekretnine A. R. k.č.br. 501/527 k.o. G.

 

U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora, pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz činjenice što je prvotuženi G. Č. bio ugovorna strana toga Ugovora, a drugotuženi E. R. je nasljednik druge ugovorne strane A. R., iza koje je na temelju rješenja o nasljeđivanju i stekao poslužnu nekretninu k.č.br. 501/527 k.o. G., kako proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige.

 

Na temelju izvedenih dokaza sud nije našao osnove za zaključak da je predmetni Ugovor u cijelosti ništetan. Suprotno tvrdnjama tužitelja, činidba iz toga Ugovora – osnivanje prava služnosti staze, kolnika i zadržavanja (parkiranja) je moguća i dopuštena. Nema osnove za zaključak da bi Ugovor bio protivan javnom moralu i kao takav nedopušten. Naime, iz iskaza prvotuženoga G. Č., kojemu sud pridaje vjeru, jasno proizlazi da se na sklapanje pisanog Ugovora s A. R. odlučio kada je uvidom u spis građevinske dozvole za tužitelja utvrdio da će se tužitelju omogućiti izgradnja na parceli do njegove, za koje potrebe će se tužitelj očito služiti prolazom po k.č.br. 501/527 k.o. G., a koju i on koristi kao jedini pristup do ulaza u svoje dvorište, što je i utvrđeno uviđajem, pa je osjetio potrebu zaštiti svoja prava. Ovakav postupak je sasvim razumljiv te ni na koji način ne ukazuje na nemoralno postupanje prvotuženika. Nadalje, prvotuženi G. Č. je detaljno pojasnio iz kojeg je razloga do sklapanja Ugovora došlo vanjskim uredovanjem javnog bilježnika, odnosno da je razlog takvom postupanju starost A. R. zbog koje nije mogla otići javnom bilježniku, a da je sa svime bio upoznat i njen sin E. R., koji je naslijedio majku. 

 

Međutim, sud nalazi da je predmetni Ugovor djelomično ništetan s obzirom na svoj sadržaj, i to u dijelu članka 2. u kojem je osnovana služnost prava zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji. Naime, člankom 180. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) propisano je da jedna nekretnina može biti opterećena s više služnosti, ali novija služnost ne može ograničiti izvršavanje onih prava koje su prije nje u prvenstvenom redu.

 

Nekretnina u vlasništvu E. R. je prije osnivanja prava stvarne služnosti u korist k.č.br. 501/523 bila opterećena pravom stvarne služnosti staze i kolnika te polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastukture u cijeloj širini, a u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525, k.č.br. 501/528 i k.č.br. 501/526. Osnivanjem novog prava služnosti zadržavanja (parkiranja) osobnih automobila na istoj nekretnini nesporno se ograničava izvršavanje prava služnosti staze i kolnika u cijeloj širini te nekretnine, jer je jasno da ako ovlaštenik služnosti ima pravo prolaziti pješice i vozilima po cijeloj širini k.č.br. 501/527, onda mu parkirana vozila na toj nekretnini to pravo ograničavaju. Budući da je takvo ugovaranje protivno kogentnoj zakonskoj odredbi, ugovorna odredba je u tom dijelu ništetna.

 

Prvotuženi je u tijeku postupka isticao da unatoč parkiranju njegovih vozila druga vozila imaju dovoljno prostora za prolaženje po poslužnoj nekretnini. Prije svega valja reći da je po stajalištu ovoga suda ta činjenica nebitna kada ovlaštenik služnosti ima pravo prolaziti po čitavoj širini poslužne nekretnine. No, ta činjenica nije ni točna, jer je uviđajem i mjerničnim vještačenjem utvrđeno da je ukupna širina poslužne nekretnine k.č.br. 501/527 5,50 metara, iako se posjed izvršava u nešto većoj širini zbog činjenice što susjedna nekretnina nije ograđena, a da parkirano vozilo prvotuženoga G. Č. uzimajući i širinu koju je potrebno ostaviti od zida (0,5 metara) zauzima 2,60 metara, slijedom čega za prolaženje vozila svih kategorija ostaje manje od 3 metra, što je nedostatno za izvršavanje služnosti. Nebitna je i činjenica na kojoj je također inzistirao prvotuženi G. Č. da on stanuje u susjedstvu pa da, po potrebi, može maknuti vozila, što da nikada niti nije odbio učiniti. Naime, ovlaštenika služnosti ne može se dovoditi u poziciju da mogućnost prolaženja ovisi o trenutnoj dostupnosti G. Č. kao ovlaštenika (osporenog) prava na zadržavanje (parkiranje) osobnih vozila.

 

Činjenica što se prvotuženi G. Č. spornim ugovorom sklopljenim s A. R. obvezao da će služnost izvršavati na način da ne priječi izvršavanja prava stvarne služnosti staze i kolnika niti prava stvarne služnosti polaganja i održavanja instalacije komunalne infrastrukture u cijeloj širini upisanih u korist k.č.br. 501/524, k.č.br. 501/525, k.č.br. 501/528 i k.č.br. 501/526 iste isti k.o. pod brojem Z-5897/13 od 28. svibnja 2013. nije ni od kakvog značaja u odnosu na pravnu poziciju tužitelja, jer on nije stranka toga ugovora, a služnost zadržavanja (parkiranja) nemoguće je izvršavati bez da se priječi izvršavanje prava služnosti staze i kolnika u cijeloj širini poslužne nekretnine.

 

Tužitelj je u tijeku postupka predlagao i da sud utvrdi činjenice vezao za mogućnost pristupa na nekretninu prvotuženika s javne prometnice, dakle mimo spornog puta, i mogućnost parkiranja vozila unutar dvorišta prvotuženoga G. Č., a radi dokazivanja tvrdnje da je služnost nepotrebna. Dokazivanje ovih činjenica moglo bi biti opravdano samo radi dokazivanja nemoralnosti ugovora na koju tužitelj ukazuje, dok tužitelj nije legitimiran tražiti ukidanje služnosti ugovorene između tuženika odnosno njihovih prednika, čak i da je postala nepotrebna. Međutim, uviđajem je utvrđeno da i kolni i pješački ulaz na nekretninu prvotuženoga postoje upravo sa spornoga puta, a ne s javne prometnice, pa nema osnove za zaključak da bi služnost bila nepotrebna i da bi to upućivalo na zaključak da se radi o nemoralnom ugovoru.

 

Prvotuženi G. Č. se tijekom postupka pozivao na činjenicu da je pravo služnosti koje je upisano na temelju osporenog ugovora stekao izvršavanjem kroz dulje vremensko razdoblje na temelju samog zakona. Iz izvedenih dokaza to ne proizlazi, jer je iz iskaza G. Č. i ugovora utvrđeno da je povlasnu nekretninu k.č.br. 501/523 k.o. G. stekao 2003., a prema članku 229. stavku 1. ZVDSP-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. S obzirom na to da se posjed nije izvršavao dvadeset godina, nema osnove za zaključak o stečenom pravu služnosti na temelju zakona.

 

Osim navedenoga, kada bi se prvotuženomu G. Č. eventualno i mogao pribrojiti posjed njegovog prednika (na što u tijeku postupka nije ukazivao) to ga u odnosu na tužitelja ne bi dovelo u povoljniju pravnu poziciju, jer prema članku 230. ZVDSP-a pravo stvarne služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona. Prvotuženi G. Č. nije uspio osporiti presumpciju o dobroj vjeri (poštenju) tužitelja odnosno dokazati da je on već prilikom stjecanja svoje nekretnine u čiju je korist bila upisana stvarna služnost koja je opterećivala čitavu širinu poslužne nekretnine znao za postojanje prava zadržavanja (parkiranja) prvotuženoga G. Č. Činjenica što je tamo eventualno i zaticao parkirana vozila svakako ne upućuje na zaključak postojanja samog prava tim više što pravo služnosti zadržavanja (parkiranja) i nije baš uobičajeno.

 

Slijedom navedenoga, valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti u dijelu u kojem je osnovana služnost zadržavanja (parkiranja) vozila.

 

Posljedica djelomične ništetnosti ugovora je uspostava ranijega zemljišnoknjižnog stanja, slijedom čega je prihvaćen i zahtjev za brisanje upisa prava služnosti izvršenog pod brojem Z-32751/17 na teret k.č.br. 501/527 a u korist k.č.br. 501/523 k.o. G. i to prava zadržavanja (parkiranja) osobnih vozila vlasnika povlasne nekretnine i članova njegove obitelji.

 

U tom je dijelu prvotuženi G. Č. pasivo legitimiran kao vlasnik poslužne nekretnine k.č.br. 501/523 k.o. G. Što se tiče k.č.br. 501/527 k.o. G., na posljednjem ročištu za glavnu raspravu punomoćnik drugotuženoga E. R. naveo je da je za trajanja parnice on stekao vlasništvo te nekretnine. S time u vezi nisu priloženi dokazi, ali stranke tu činjenicu nisu osporile. Međutim, u tom dijelu valja primijeniti odredbu članka 195. stavka 1. ZPP-a prema kojoj ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. E. R. je na početku parnice bio vlasnik poslužne nekretnine pa unatoč činjenici što je za trajanja parnice došlo do promjene vlasništva i što tužitelj nije zabilježio spor u zemljišnoj knjizi, isti je pasivno legitimiran. Pretpostavke za upis na temelju ove presude ispitat će zemljišnoknjižni sud, a relevantno će biti stanje u trenutku podnošenja prijedloga (s obzirom na nepostojanje zabilježbe spora).

 

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 4. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškova ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ZPP-a. Omjer uspjeha stranaka u postupku je podjednak, slijedom čega je odlučeno da svaka od stranaka snosi svoje troškove postupka.

 

U Puli 5. veljače 2021.

                                                                                                                S u d a c

                                                                                                                                         Iva Kancijanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka  presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

 

 

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici
2. prvotuženomu G. Č. po punomoćnici
3. drugotuženomu E. R. po punomoćniku