Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4297/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, u upravnom sporu tužitelja D. B. iz V., i M. B. iz V., koje zastupa opunomoćenik S. I., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. G. iz M., koju zastupa opunomoćenik J. A., odvjetnik u R., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1433/14-48 od 8. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1433/14-48 od 8. svibnja 2019.
Obrazloženje
Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/14-26/569, URBROJ: 531-05-2-2-1-14-2 od 27. kolovoza 2014., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o izvedenom stanju P.-g. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u O., KLASA: UP/I-361-03/13-13/2361, URBROJ: 2170/1-03-06/6-14-17 od 17. ožujka 2014., kojim je, u povodu zahtjeva zainteresirane osobe, ozakonjena završena rekonstruirana poluugrađena manje zahtjevna zgrada stambene namjene, detaljno opisana tim rješenjem, sagrađena na k.č.br. 1241, dijelu k.č.br. 1243 i dijelu k.č.br. 1244 k.o. M. Upravni sud u Rijeci je rješenje tuženika ocijenio zakonitim pozivom na odredbu članka 6. stavka 3. točke 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13., dalje: ZoPNIZ), uz obrazloženje da se ozakonjena zgrada ne nalazi na međi. Nadalje je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te je naredio tužiteljima da zainteresiranoj osobi nadoknade troškove spora u iznosu od 15.625,00 kn u roku od 60 dana dostave pravomoćne odluke.
Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističu da je prvostupanjski sud utvrdio kako se ne radi o situaciji propisanoj odredbom članka 6. stavka 3. točke 1. ZoPNIZ–a, odnosno da se ne radi o situaciji da se pročelje zgrade zainteresirane osobe nalazi na međi. U tijeku postupka ukazivali su da je sjeverno pročelje zgrade u naravi zajednički zid koji dijeli dvije zgrade (stambeni objekt tužitelja i zainteresirane osobe) pa se mora primijeniti naprijed navedena odredba. Sporno je u osnovi je li sjeverno pročelje zgrade izgrađene na k.č.br. 1241 ujedno i katastarska međa ili ne, odnosno je li to međašni zid odnosno zid kuće zainteresirane osobe koji je ujedno zid od kuhinje tužitelja, budući da se kuće naslanjaju jedna na drugu. Naglašavaju gramatički izričaj i cilj ZoPNIZ–a, koji je zaštita prava vlasnika susjedne građevne čestice na građenje zgrade pod istim uvjetima. Zaključuju kako je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi položaj zgrada i fizičku granicu između stambenih objekata stranaka, koju čini zajednički zid. U tijeku spora je provedeno vještačenje po sudskom vještaku geodetske struke, koji je zaključio da prema novoj izmjeri sjeverno pročelje zgrade izgrađene na k.č.br. 1241 predstavlja katastarsku među, međutim prema staroj izmjeri pročelje te zgrade prelazi katastarsku među odnosno nalazi se na k.č.br. 1243, koja je vlasništvo tužitelja i to, prema podacima stare izmjere, 0,75 m unutar k.č.br. 1243 k.o. M. Nova izmjera je počela 12. srpnja 2015., a do tada je vrijedila stara izmjera. Prvostupanjski sud zaključuje kako se ne mogu uzeti u obzir podaci nove katastarske izmjere, iako se sada pročelje nalazi na međi. Smatraju da se podaci stare izmjere ne smiju uzeti u obzir jer se radi o nepreciznim podacima koji se temelje na izmjerama starim više od 50 godina. Smatraju da su njihova susjedska prava uskraćena odnosno ograničena, budući da će ozakonjenjem stambene zgrade zainteresirane osobe, biti u nemogućnosti graditi pod istim uvjetima kao vlasnici susjedne građevine (naslonjene na građevinu zainteresirane osobe). Ukazuju da je zainteresirana osoba znala da se radi o novoj izmjeri te je u podnesku od 15. siječnja 2014. jasno ukazala da kuća na sjevernoj strani ima prozore i linde te je kuća na k.č.br. 1243 sagrađena naknadno i u jednom dijelu sjeverne fasade prislonjena na kuću zainteresirane osobe. Zaključuju da je zainteresiranoj osobi poznato gdje je međa između njezine k.č.br. 1241 i k.č.br. 1243 koja je u vlasništvu tužitelja. Međa nije sporna, što potvrđuje nova izmjera. Ponavlja da se ozakonjenjem nekretnine ukidaju prava vlasnika susjedne građevne čestice na građenje zgrade pod istim uvjetima. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi održanoj 29. studenoga 2017. predložio očevid na licu mjesta, o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije odlučio čime je počinjena povreda zakona na štetu tužitelja. Predlažu Sudu da poništi pobijanu presudu.
Dana 22. srpnja 2019. žalitelji su dostavili dopunu žalbe koja je podnesena izvan roka propisanog odredbom članka 70. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS).
Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu iako je pozvan rješenjem od 23. srpnja 2019.
Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, ističe kako su uzrok ovog spora narušeni međuljudski odnosi. Zainteresirana osoba je adaptirala svoju staru obiteljsku kuću i podigla ju za cca 80 cm, pretvorivši tavanski prostor u stambeni. Tužitelji su 2000. godine kupili svoju kuću (vikendicu), a u to vrijeme je kuća zainteresirane osobe već bila u potpunosti adaptirana i izgledala je onako kao što izgleda i danas. Ukazuje da prema ZoPNIZ–u za legalizaciju zgrade nije bitno je li podnositelj zahtjeva vlasnik zgrade, odnosno zemljišta ispod zgrade, te da su tužitelji izmislili kako zid kuće zainteresirane osobe predstavlja zid kuće tužitelja. Smatra kako žalbeni navodi o pravu vlasnika susjedne građevine na građenje pod istim uvjetima nisu bitni za presuđenje, međutim jasno je da tužitelji ne trpe nikakvu štetu od toga što je zainteresirana osoba podigla visinu svoje zgrade za cca 80 cm, jer je i prije adaptacije kuće zainteresirana osoba imala krov s lindrom, a gledajući sa strane nekretnine tužitelja ništa se nije promijenilo te su tužitelji u povoljnijem položaju nego prije adaptacije. Kada bi i postojala mogućnost ishodovanja građevinske dozvole za podizanje visine objekta tužitelja, tužitelji bi zgradu mogli podići u višem nivou nego prije adaptacije, a pritom ne bi mogli zatvoriti prozore kuće zainteresirane osobe. Poziva se na objašnjenje tuženika od 12. studenoga 2012. u kojem se navodi da u slučaju u kojem je uz zahtjev priložen geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, smještaj te zgrade utvrđuje se u odnosu na međe zemljišta koje su na toj snimci označene, a koje predstavljaju međe u naravi i međe evidentirane na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011 (DOF5/2011), koja prema propisima koji uređuju državnu izmjeru i katastar nekretnina, predstavlja službenu evidenciju Državne geodetske uprave. U geodetskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, Geoprojekt iz veljače 2014. godine vidljiva je pozicija kuće zainteresirane osobe, a u nalazu geodetskog vještaka D. M. od 20. ožujka 2019. jasno je navedeno da međa između k.č.br. 1243 i 1241 k.o. M., prikazana u geodetskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenoj od G. d.d., odgovara podacima katastarskog plana koji je važio na dan 21. lipnja 2011. te da je položaj zgrade točno prikazan, kao i da se sjeverno pročelje zgrade izgrađene na k.č.br. 1241 ne nalazi na međi s k.č.br 1243, nego unutar k.č.br. 1243. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
Odgovor na žalbu je dostavila i zainteresirana osoba osobno, u kojem u bitnome ponavlja navode svojeg opunomoćenika.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a), Sud nalazi neosnovanim žalbeni prigovor da je Upravni sud u Rijeci pogrešno ocijenio kako je za utvrđivanje pravnoodlučne činjenice nalazi li se zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje na međi, mjerodavno stanje koje je postojalo na dan 21. lipnja 2011.
Ovo iz razloga što iz odredbe članka 2. ZoPNIZ–a proizlazi da je po tom Zakonu moguće ozakonjenje zgrade za koju se dokaže da je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011). Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je taj dan mjerodavan za utvrđivanje činjeničnog stanja postojanja zgrade pa time i utvrđivanja činjenice je li zgrada čije ozakonjenje se traži, izgrađena na međi s drugom građevnom česticom odnosno postoji li stoga zapreka za ozakonjenje propisana člankom 6. stavkom 3. točkom 1. ZoPNIZ–a.
Činjenicu da se zgrada čije ozakonjenje se traži, u Zakonom određenom mjerodavnom trenutku nije nalazila na međi, Upravni sud u Rijeci je utvrdio izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku geodetske struke, čiji nalaz i mišljenje iz ožujka 2019., prileži spisu prvostupanjskog suda. Vještak je i usmeno saslušan na raspravi održanoj kod prvostupanjskog suda 30. travnja 2019. te je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih je poklonio vjeru u provedenom vještačenju.
Žalbenim prigovorima tužitelji u osnovi ne osporavaju utvrđeno činjenično stanje (da se prema katastarskoj izmjeri koja je bila na snazi 21. lipnja 2011. ozakonjena zgrada ne nalazi na međi nego unutar k.č.br. 1243), već smatraju da je trebalo uzeti u obzir činjenično stanje kako proizlazi iz nove katastarske izmjere, a prema kojem se ozakonjena zgrada nalazi na međi. Radi se o pravnom pitanju u odnosu na koje je, kako je naprijed navedeno, Upravni sud u Rijeci zakonito našao mjerodavnom raniju katastarsku izmjeru te je pravilnom ocjenom dokaza izvedenog u upravnom sporu utvrdio kako u konkretnom slučaju ne postoji zapreka za ozakonjenje propisana člankom 6. stavkom 3. točkom 1. ZoPNIZ–a.
Iako je Upravni sud u Rijeci u konkretnom slučaju propustio odlučiti o prijedlogu tužitelja za izvođenje dokaza očevidom, navedenim propustom nije bitno povrijedio pravila postupka (članak 66. stavak 2. ZUS-a), budući da taj propust nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno vještačenjem.
Zaključno, u odnosu na žalbene prigovore, Sud smatra potrebnim istaknuti kako su pravne posljedice ozakonjenja zgrade regulirane člankom 32. ZoPNIZ-a, prema kojem rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.
Stoga je Sud na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalbu kao neosnovanu odbio.
U Zagrebu 5. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.