Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: II Kž-17/2021-5
Poslovni broj: II Kž-17/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Janković, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. A., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-7/21 (K-16/20) od 19. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. A. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog I. A., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 21. travnja 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žali se optuženik osobno, ne navodeći žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi njegov prijedlog da mu se istražni zatvor ukine i zamijeni nekom blažom mjerom.
Žalbu je optuženik podnio i po branitelju, odvjetniku N. K., zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona na štetu optuženika", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 7. ZKP/08 uz istovremeno određivanje jamstva na temelju članka 102. ZKP/08 polaganjem solemnizirane bjanko zadužnice društva IRIS MBM d.o.o. iz Lipika u visini od 500.00,00 kuna.
S obzirom da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.
Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. A., a koja proizlazi iz pravomoćne optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kao i podataka u spisu, tako i u odnosu na postojanje opasnosti od bijega kao posebne pretpostavke. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Naime, pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud valjano utvrdio i iscrpno obrazložio kako je optuženik deset godina bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske uslijed čega su poduzimane brojne radnje u cilju osiguravanja nazočnosti optuženika u ovom kaznenom postupku (pozivi i terenske provjere svih sudu poznatih adresa stanovanja optuženika u Republici Hrvatskoj, domaća i međunarodna tjeralica te europski uhidbeni nalog). Budući da niti jedna od poduzetih radnji i mjera nije rezultirala uspjehom, određeno je suđenje u optuženikovoj odsutnosti u kojem postupku je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da optuženik ima prebivalište u Bosni i Hercegovini, gdje mu se prema vlastitom kazivanju nalazi obitelj, a da u Republici Hrvatskoj nema aktivno niti prebivalište niti boravište, razvidno je kako optuženik za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nekom čvrstom i trajnom vezom.
Vezano uz žalbene navode optuženika kako za kazneni postupak koji je protiv njega u tijeku nije znao sve dok za presudu nije saznao od novinara, u kojem se trenutku odmah obratio sudu putem e-maila i uputio se u Republiku Hrvatsku nakon dopuštene obnove postupka te dostavljene izjave kako će za trajanja postupka boraviti na adresi u Lučkom u kući od prijatelja, drugostupanjski sud iste ocjenjuje kao irelevantne te se u cijelosti priklanja zaključku prvostupanjskog suda da kod ovog optuženika postoji realna i konkretno predvidiva opasnost od bijega, u slučaju njegova puštanja na slobodu, osobito s obzirom na činjenicu da je optuženik kroz dulje vrijeme bio nedostupan sudu uslijed čega takvi žalbeni navodi nisu od značaja za utemeljenost primjene mjere istražnog zatvora.
U odnosu na ponuđeno jamstvo u visini do 500.000,00 kuna polaganjem bjanko zadužnice društva I. M. d.o.o. Lipik, ocjena je drugostupanjskog suda kako, za sada, nije realno očekivati da će se svrha zbog koje je protiv optuženog I. A. produljen istražni zatvor ostvariti ponuđenom visinom te sredstvom jamstva. Razmatrajući iznos visine nepripadne imovinske koristi u ovom postupku te s druge strane činjenicu da prema obrascu BON-2 za navedeno društvo, stanje računa na dan 3. prosinca 2020. iznosi tek 82.656,32 kuna, ponuđeno jamstvo očigledno nije dostatna garancija da optuženik neće pobjeći niti da će se bjanko zadužnica moći naplatiti.
Nadalje, potrebno je istaknuti kako je protiv posljednjeg rješenja o produljenju istražnog zatvora Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-146/20 od 29. listopada 2020., pravomoćnog 19. studenog 2020. optuženik podnio i ustavnu tužbu u kojoj je naveo kako smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 22., 25. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.), a koja tužba je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-6200/2020 od 19. siječnja 2021. odbijena.
U obrazloženju citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, navodi se kako su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih rješenja na odgovarajući način analizirali postojanje osobitih okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i predvidiva bojazan da se nazočnost podnositelja tužbe pred sudom ne može osigurati drugim sredstvima osim mjerom istražnog zatvora, slijedom čega se u odnosu na podnositelja ne može primijeniti neka blaža mjera.
Stoga, uslijed svega prednje izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. A. upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Sanda Janković, v.r.