1              Poslovni broj: II Kž-12/2021-5

Poslovni broj: II Kž-12/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Sande Janković i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje:KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. siječnja 2021. broj Kv I-4/2021 (K-42/2020.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11, pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. veljače 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K., osobno i po branitelju, odvjetniku B. K. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači. S obzirom na to da se osobne žalbe okrivljenika i žalba okrivljenika po branitelja međusobno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio dati jasne i valjano obrazložene razloge podobne za provjeru u čemu se to konkretno sastoji osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, te da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

Upravo suprotno, prvostupanjski je sud razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora protiv optuženog S. K. pravilno i potpuno utvrdio, i to kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koje se odnose na postojanje opasnosti od bijega, te opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebnih pretpostavki za produljenje mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Ponajprije, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, neupitno je da na strani optuženika postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da bi počinio kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2.  KZ/11 i kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 2. KZ/11, s obzirom da tako proizlazi iz potvrđene optužnice, a i dokaza na kojima se optužnica temelji, koje dokaze je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju. Pri tome, unatoč optuženikovom viđenju inkriminiranog događaja, valja uputiti kako prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, vijeće nije ovlašteno utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika nego utvrditi dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji u konkretnom slučaju nedvojbeno postoji.

Nadalje, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženi S. K. državljanin B. i H., koji u R. H. prema podacima u spisu doduše ima izvanbračnu suprugu, međutim izuzev iste za područje R. H. nije vezan bilo obiteljski bilo poslovno, nema prijavljeno prebivalište niti boravište je već na to područje samo povremeno zalazi. Pritom, valja imati na umu da okrivljenik ima prijavljeno prebivalište u K. Š., gdje mu žive supruga i djeca, a zaposlen je u trgovačkom društvu sa sjedištem u B. i H. Opasnost od bijega optuženika se isto tako, a uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na tu opasnost, u slučaju puštanja na slobodu, za sada ne bi mogla ostvariti primjenom niti jedne od blažih mjera predviđenih ZKP/08, pa je ispravan zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. iz osnove članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Pored navedenog, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je valjano utvrđenje prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenog S. K. i nadalje postoji opravdana bojazan od ponavljanja kaznenog djela. Tako je pravilno doveo u vezu činjenicu pravomoćne osuđivanosti optuženika u šest navrata, i to; jednom zbog kaznenog djela otmice, te četiri puta zbog kaznenog djela razbojništva, a jednom zbog kaznenog djela teške krađe, s okolnošću kriminalne količine koja mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku od ukupno sedam kaznenih djela. Radi se o specijalnom povratniku, kontinuirano neusklađenog načina života, kojega niti ranije izrečene kazne, i to one bezuvjetne, nisu odvratile od činjenja novog kaznenog djela, i to ovih za koja je ovdje osnovano sumnjiv da ih je počinio. Uz sve navedeno, za ocjenu svjesnosti optuženika o nedopuštenosti vlastitog postupanja od značaja je i da je po izvršenom uvidu u spis utvrđeno da je optuženiku rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2020., broj: K-42/2020 izrečena stegovna kazna zabrane posjeta i dopisivanja u trajanju od 1 (jednog) mjeseca zbog počinjenja stegovnog prijestupa iz članka 140. stavak 2. točke 2. ZKP/08.

Optuženik žalbom opetovano dovodi u pitanje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a potom i dostatnost razloga o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud iznio u pobijanom rješenju u odnosu na produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku. 1. točki 3. ZKP/08. Tvrdi, naime, potpuno pogrešno, kako je sud svoj stav o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela temelji na okolnostima koje je tek potrebno utvrditi u sudskom postupku (način počinjenja kaznenog djela, vrijeme počinjenja kaznenog djela, kriminalna volja i slično).

Međutim, suprotno navodima žalitelja, drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud temelji svoju ocjenu o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na svim do ove faze postupka nedvojbeno utvrđenim okolnostima koje u svojoj ukupnosti upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a proizlaze iz opisa radnji ostvarenja bića kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, a u kojim radnjama je sadržan visok stupanj kriminalne volje, upornost i bezobzirnost, te iz dosadašnjeg života okrivljenika kao što je njegova višestruka osuđivanost i osobnosti okrivljenika kao što je politoksimanska ovisnost utvrđena po vještaku psihijatrijske struke dr.sc. Ž. M.

Jednako tako, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika, da se kako opasnost od bijega na strani istog, tako i opasnost od ponavljanja kaznenog djela može prevenirati blažim mjerama od istražnog zatvora, a upravo zbog značaja, brojnosti i međusobne povezanosti okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje i opasnost od bijega i opasnost od nastavljanja činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela u slučaju da ga se pusti na slobodu.

Nadalje, neosnovano optuženi S. K. tvrdi da je produljenjem istražnog zatvora protiv njega, s obzirom na do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru od 6. veljače 2020., povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženog S. K. u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. veljače 2021.