Poslovni broj: II Kž-14/2021-5

Poslovni broj: II Kž-14/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Janković, predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-11/21. (K 54/2020.) od 26. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog G. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-11/21. (K 54/2020.) od 26. siječnja 2021., nakon podignute optužnice protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i kaznenih djela razbojništvo u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog G. G. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi G. G. osobno i po branitelju odvjetniku N. A. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se istražni zatvor optuženiku ukine i zamijeni mjerama opreza ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

Pobijano rješenje s žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08., počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08. te povrijedio pravo obrane i pravo na pravično suđenje.

 

Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Prvostupanjski je sud za takvu svoju odluku dao jasne, detaljne i dostatne razloge.

 

Prvenstveno, prvostupanjski sud detaljno obrazlaže iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom, a takvo obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Uz navedeno, prvostupanjski je sud utvrdio i dostatno obrazložio i da u odnosu na optuženog G. G. postoje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će puštanjem na slobodu nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, što daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. čini nužnom i nadalje opravdanom.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog G. G. nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenih mu kaznenih djela. Naime, prema činjeničnom opisu optužnice optuženik se tereti da je zajedno s drugim optuženikom u vremenu od tri dana počinio šest kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. i tri kaznena djela razbojništvo u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11., a pri tome je svaki put uporabljeno oružje. Ukupna materijalna šteta je prema optužnici 50.933,00 kuna.

 

Izloženi inkriminirani način postupanja, a koji se optuženiku stavlja na teret, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost i iznimnu upornost u protupravnom postupanju, uz izražen visok stupanj kriminalne volje. Uzimajući uz to u obzir da su terećena kaznena djela počinjena u razmaku od tri dana samo već iz izloženog osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog G. G. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koja se tereti, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život optuženika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva.

 

Naime, optuženi je G. G., prema izvodu iz kaznene evidencije, od 2015. do 2017. pravomoćno osuđen u šest navrata zbog imovinskih kaznenih djela. Tako je osuđen u tri navrata zbog kaznenog djela teške krađe, u dva navrata zbog kaznenog djela krađe i jednom zbog kaznenog djela prijevare. Neovisno o tome sada se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za učin terećenih mu kaznenih djela, što upućuje da na njega, očito, ni izricana bezuvjetna kazna zatvora nije ostvarila očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela te da je osnovano sumnjiv da je terećena kaznena djela počinio za vrijeme provjeravanja iz jedne od pravomoćnih presuda kojom je osuđen. Pored toga optuženik je nezaposlen i bez vrijednije imovine. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da na njegovoj strani opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi više ne postoji, odnosno da je istu, ako sud smatra drugačije, moguće uspješno zamijeniti jednom ili više mjera opreza.

 

Stoga, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog G. G. i konkretna djela koja mu se stavljaju na teret, drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni ovog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj.

 

U žalbi se nadalje tvrdi da je povrijeđeno načelo razmjernosti kao i da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne, a da prvostupanjski sud mjeru istražnog zatvora već skoro godinu dana produljuje identičnim obrazloženjima. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (za svako djelo od tri do dvanaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, maksimalnom trajanju istražnog zatvora, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Bez značaja su i pretpostavke optuženika u žalbi o tome da rasprava u ovom postupku neće biti skoro provedena.

 

Neosnovano žalitelj u žalbi opetovano ističe da se opasnost od ponavljanja djela može otkloniti njegovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora (prema pravomoćnoj presudi u drugom kaznenom postupku) jer je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno izražen stav da mjera istražnog zatvora primijenjena u kaznenom postupku koji je u tijeku ima prednost pred izdržavanjem kazne zatvora po pravomoćnoj presudi.

Nadalje, u žalbi optuženik ističe da u odnosu na njega nema opasnosti od ponavljanja djela jer je obiteljski čovjek, otac četvero djece. Međutim, ti navodi su bez značaja kraj svih okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika.

 

Isto tako bez značaja su navodi žalitelja o tome da su provedene dokazne radnje ispitivanja svjedoka pa da ne postoji iteracijska opasnost s obzirom na to da optuženiku nije produljen istražni zatvor na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 2. ZKP/08. odnosno radi ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke. Za naglasiti je da prigovor žalitelja kojim analizira dokaznu radnju prepoznavanja ulazi u ocjenu dokaza, što je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave, dok drugostupanjski sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. S tim u vezi pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08., a koju uostalom žalitelj niti posebno ne obrazlaže.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 5. veljače 2021.