Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
1
- - Poslovni broj: 14 UsImio-470/20-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdiji, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: B. L., OIB: ….., I., H. p. …, zastupan po opunomoćenicima M. i M. P., odvjetnicima u I., A. S. …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2021. u prisutnosti zamjenice zamjenika opunomoćenika tužitelja B. G., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika S. V. u S. i opunomoćenika tuženika, dana 4. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-03/03371194245, URBROJ: 341-99-06/2-19-5223 od dana 30. listopada 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/l 141-02/19-03/03371194245, URBROJ: 341-18-06/2-19-32049 od dana 3. lipnja 2019.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-03/03371194245, URBROJ: 341-99-06/2-19-5223 od dana 30. listopada 2020., tužitelj je, osporavajući zakonitost tog rješenja kao i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u S. KLASA: UP/l 141-02/19-03/03371194245, URBROJ: 341-18-06/2-19-32049 od dana 3. lipnja 2019., u bitnom, naveo da kao hrvatski državljanin ima svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% invaliditeta stalno, po osnovi povređivanja i oboljenja zadobivenog kao pripadnik HVO-a temeljem rješenja tijela u BiH - službe za branitelje iz Domovinskog rata O. G., FBiH broj: 10-02-41-627/06 od dana 7. studenog 2006. Isto tako da je neprijeporno da je tužitelj hrvatski državljanin, da je bio pripadnik postrojbe HVO-a u razdoblju od 8. travnja 1992. do 31. listopada 1994. i od 31. svibnja 1995. do 22. travnja 1996. te da je bio pripadnik borbenog sektora HVO-a. Za zaključiti je da rješenjem tuženika od dana 30. listopada 2020. tužitelju ne pripada invalidska mirovina samo iz razloga što je utvrđeno da ima status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti i ozljede, a da nema po osnovi ranjavanja i zatočeništva. Iz spisa, a i iz osporenog rješenja tuženika od dana 30. studenog 2020. da nije prijeporno da je tužitelj i ranjen pri obavljanju vojne dužnosti. Smatra da mu pripada pravo na invalidsku mirovinu, stoga da traži od suda da nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza, donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje.
Zamjenica zamjenika opunomoćenika tužitelja je na ročištu dana 29. siječnja 2021. navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te da predlaže izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke pregledom medicinske dokumentacije i saslušanje tužitelja na okolnost utvrđivanja ranjavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata. Naime, navedenu okolnost da je u ovom postupku nužno utvrditi kao bitnu za ovaj postupak baš iz razloga što o utvrđivanju navedene okolnosti ovisi valjana primjena materijalnog prava na predmetnu pravnu stvar.
Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Naime, u provedenom postupku da je utvrđeno da je tužitelj hrvatski državljanin, da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 8. travnja 1992. do 31. listopada 1994. i od 31. svibnja 1995. do 22. travnja 1996. i da je pripadnik borbenog sektora HVO-a. U Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 07/57-03-41-580/19 od dana 26. ožujka 2019. da je navedeno da je povrijeđen dana 20. travnja 1992. na S. kao pripadnik postrojbe 40. Dom.bojne (V.P….) HVO-a G.. Rješenjem nadležnog tijela u B. i H. - Službe za branitelje iz Domovinskog rata, O. G., Federacije B. i H. broj: 10-02-41-627/06 od dana 7. studenog 2006. L. B., ovdje tužitelju, da je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% invaliditeta stalno, po osnovi povređivanja i oboljenja zadobivenog kao pripadnik HVO-a. U vezi s navedenim, da je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZOHBDR-a, jer da tužitelju nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u B. i H. status ratnog vojnog invalida priznat po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. stavak 1. ZOHBDR-a) te da mu nije priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a). Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.
Opunomoćenik tuženika je, na ročištu dana 29. siječnja 2021., naveo da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Što se tiče predloženog izvođenja dokaza po ovlaštenom vještaku medicinske struke istom da se protivi iz razloga što tužitelj nema priznati status ratnog vojnog invalida od prve do četvrte grupe, već ima status ratnog vojnog invalida pete grupe tako da ne ispunjavana pretpostavku za ostvarivanje prava sukladno čl. 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata te se vještačenje ukazuje kao pravno irelevantno za predmet ovoga spora, a isto tako i iskaz samog svjedoka na okolnosti stradavanja te da predlaže zaključenje rasprave i da se odbije tužbeni zahtjev.
Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-03/03371194245, URBROJ: 341-99-06/2-19-5223 od dana 30. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u S. KLASA: UP/l 141-02/19-03/03371194245, URBROJ: 341-18-06/2-19-32049 od dana 3. lipnja 2019. kojim je pripadniku Hrvatskog vijeća obrane L. B., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu, s obrazloženjem da imenovani nije osoba iz članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo (broj: 489561), u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje vještačenja po vještaku medicinske struke pregledom medicinske dokumentacije i saslušanjem tužitelja na okolnost utvrđivanja ranjavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.
U sporu je održana rasprava dana 29. siječnja 2021. u nazočnosti zamjenice zamjenika opunomoćenik tužitelja i opunomoćenika tuženika, a koja je bila zakazana da bi se dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.
Uvidom u spis tuženog tijela broj: 489561 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva podnesenog dana 23. svibnja 2019.; da je podnositelj zahtjeva rođen dana ... s. ….; da je podnositelj zahtjeva hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) u razdoblju od 08. travnja 1992. do 31. listopada 1994. i od 31. svibnja 1995. do 22. travnja 1996.; da je bio pripadnik borbenog sektora HVO-a; da je u Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 07/57-03-41-580/19 od dana 26. ožujka 2019. navedeno da je povrijeđen dana 20. travnja 1992. na S. kao pripadnik postrojbe ... Dom.bojne (V.P…..) HVO-a G.; da je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Županije Z……….., O. G., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: 10-02-41-627/06 od dana 7. studenog 2006. L. B., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% invaliditeta stalno, po osnovi povređivanja i oboljenja zadobivenog kao pripadnika HVO-a; temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljeve žalbe od dana 21. lipnja 2019. osporeno rješenje tuženika.
Dakle, da bi se tužitelju priznalo traženo pravo potrebno je da isti, sukladno gore citiranim odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZHBDR kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: da se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a, da se radi o državljaninu Republike Hrvatske te da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ili status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.
Naime, nesporno je između stranaka da je tužitelj hrvatski državljanin i pripadnik borbenog sektora HVO-a, međutim iz spisu priloženog pravomoćnog rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Županije Z……….., O. G., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, broj: 10-02-41-627/06 od dana 7. studenog 2006. jasno proizlazi da je L. B., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% invaliditeta stalno, po osnovi povređivanja i oboljenja zadobivenog kao pripadnika HVO-a, čime nije ispunjena jedna od kumulativno propisanih pretpostavki da bi se primjenom gore citiranih odredbi čl. 142. ZHBDR i čl. 39. ZOMO uopće pristupilo vještačenju radne sposobnosti tužitelja.
Obzirom da tužitelju nije priznato svojstvo ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, već status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% invaliditeta stalno, po osnovi povređivanja i oboljenja koja nije obuhvaćena gore citiranom odredbom čl. 142. st. 2. ZHBDR, to se nije niti moglo pristupiti vještačenju radne sposobnosti tužitelja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, radi čega se tužiteljev prijedlog da se provede medicinsko vještačenje radi utvrđivanja da je tužitelj ranjen u Domovinskom ratu ukazuje bespredmetnim obzirom da se u tijeku ovog upravnog spora ne može utvrđivati svojstvo ratnog vojnog invalida pripadnika Hrvatskog vijeća obrane po kakvoj drugoj osnovi i stupnju od one koja je utvrđena dostavljenim pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini pa su dokazni prijedlozi tužitelja iz navedenih razloga odbijeni.
Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.
U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika (i prvostupanjskog upravnog tijela) je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 4. veljače 2021.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćenicima tužitelja M. i M. P., odvjetnicima u I., A. S. .. uz prijepis zapisnika o objavi
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3 uz prijepis zapisnika o objavi
- u spis
RJ:
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
Radojka Ćupurdija
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.