Poslovni broj: 26 Gž-62/2021-2

 

Poslovni broj: 26 Gž-62/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & A. j.t.d. u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica T. S. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2099/19-18 od 30. listopada 2020., dana 05. veljače 2021.

 

p r e s u d i o i   r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2099/19-18 od 30. listopada 2020. pod toč. I. izreke presude te u izreci rješenja.

 

Nepobijana toč. II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 18.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 09. svibnja 2019. do isplate i trošak postupka od 8.692,50 kuna sa zateznom kamatom  od 30. listopada 2020. do isplate. Toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 18.000,00 kuna za razdoblje od 05. ožujka do 08. svibnja 2019. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe od 17. rujna 2020.

 

              Navedenu presudu pod toč. I. izreke i rješenje u cijelosti, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i rješenje sukladno žalbenim navodima.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

              Žalba tuženika nije osnovana.

 

              Predmet postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika, na način da je prelazeći teretnim vozilom preko pružnog prijelaza na crveno svijetlo podletio pod vlak kojim je upravljao tužitelj kao strojovođa.

 

              U obrazloženju presude prvostupanjski sud je na temelju nespornih i utvrđenih činjenica ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja i dopustivosti preinake tužbe utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

              - da je između stranaka nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i potpuna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, dok je sporan osnov i visina zahtjeva za naknadu neimovinske štete i pravo na isplatu zatezne kamate na neimovinsku štetu;

 

              - da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. B. V. utvrđeno da je tužitelj u šetnom događaju zadobio psihotraumu radi koje se javio psihijatru te mu je dijagnosticirana akuta reakcija na stres, nakon čega je bio na tri psihijatrijska pregleda i dva tjedna na bolovanju, da je pretrpio primarni intenzivni i kratkotrajni strah, sekundarni strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta tri tjedna i blažeg intenziteta do tri mjeseca, da je liječenje završeno 09. studenog 2018. te kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice na psihičko zdravlje, da je po povratku na posao nakon bolovanja bio nemiran, tjeskoban i razdražljiviji, te da iz zdravstvenog kartona tužitelja nema podataka da bi tužitelj ranije bio liječen zbog psihijatrijskih tegoba.

 

              Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao objektivan, stručan i detaljno obrazložen u pogledu vještačenja ocjene straha i zdravstvenog stanja tužitelja uzrokovanog psihotraumom, kao i dopunu nalaza kojom su otklonjeni prigovori tuženika, te je utvrdio da je kod tužitelja u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) koja opravdava dosudu pravične novčane naknade temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u visini od 18.000,00 kuna uzimajući u obzir trajanje i jačinu pretrpljenog straha i okolnosti konkretnog slučaja, ali i da se dosudom naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Navodi da je na ročištu 17. rujna 2020. dopuštena preinaka tužbe kojom je povišen zahtjev za isplatu s 12.000,00 kuna na 18.000,00 kuna, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. na način da su iznosi povećani za 50%, pa kako je povišenje zahtjeva posljedica promjene Orijentacijskih kriterija prvostupanjski sud smatra da tužitelj tužbu nije preinačio do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje pa je preinaku dopustio primjenom čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka. Nepobijanom toč. II. izreke presude odbio je zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 05. ožujka do 08. svibnja 2019. O troškovima postupka odlučio je primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te je obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka od 8.692,50 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

              U žabi tuženik navodi da je tužitelj podnio tužbu radi naknade neimovinske štete 27. kolovoza 2019. potražujući isplatu od 12.000,00 kuna i da je nakon zaključenja prethodnog postupka na raspravi od 17. rujna 2020. preinačio tužbu na način da je povisio zahtjev na iznos od 18.000,00 kuna. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe prvostupanjski sud je preinaku dopustio raspravnim rješenjem od 17. rujna 2020., uz obrazloženje da je isto posljedica pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. lipnja 2020. Isto stajalište tuženik osporava jer Orijentacijski kriteriji i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nemaju nikakav značaj na procesna pravila iz odredaba ZPP-a koji je u čl. 190. st. 1. izričit i dopušta mogućnost preinačenja tužbe do zaključenja prethodnog postupka. S tim u vezi ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-148/18 od 15. lipnja 2018. u kojem je izraženo stajalište da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a i na praksu županijskih sudova utemeljenu na navedenom stajalištu. Stoga smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. i čl. 191. st. 1. ZPP-a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude i da je počinio apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i toč. 12. ZPP-a. U nastavku žalbe osporava dosuđenu visinu naknade neimovinske štete smatrajući da je tužitelju nastala stvarna šteta u visini od 6.000,00 kuna obzirom na intenzitet i trajanje straha i da kod tužitelja nije došlo do trajnog oštećenja duševnog zdravlja, te da je dosudom višeg iznosa od navedenog prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Osporava i dosuđenu zateznu kamatu na neimovinsku štetu za koju smatra da tužitelju pripada od donošenja prvostupanjske presude. Osporava i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i toč. 12. ZPP-a na koje se poziva tuženik u žalbenim navodima, a nije počinjena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. i 191. st. 1. ZPP-a.

 

Tuženik ispušta iz vida da je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19., u daljnjem tekstu: ZIDZPP) u čl. 190. iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.". Navedena izmjena primjenjuje se na sve postupke u tijeku u smislu čl. 117. st. 2. ZIDZPP-a. Dakle, tužitelj je imao mogućnost preinačiti tužbu povišenjem zahtjeva za isplatu i nakon zaključenja prethodnog postupka do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao povisiti zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. I po ocjeni ovoga suda promjena Orijentacijskih kriterija za dosudu naknade neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva od 17. rujna 2020. od 18.000,00 kn. Stoga nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. i 191. st. 1. ZPP-a, a niti apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a jer se ne radi o nedopuštenom raspolaganju tužitelja, kao niti apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer nije prekoračen tužbeni zahtjev.

 

Utvrđeno činjenično stanje u odnosu na trajanje i intenzitet straha koji je tužitelj pretrpio, te u pogledu okolnosti konkretnog slučaja koje obuhvaćaju nelagode s kojima se tužitelj susretao radi reakcije na psihotraumu i koja je utjecala na kvalitetu njegova života i po ocjeni ovoga suda opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete u iznosu od  18.000,00 kuna temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

             

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši zatezne kamate od 09. svibnja 2019. do isplate, obrazlažući to tvrdnjom da zatezna kamata može teći tek od donošenja presude i pozivajući se na odluke županijskih sudova. U brojnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova izraženo je pravno stajalište da zatezna kamata na neimovinsku štetu počinje teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), koji je lex specialis po pitanju uređenja obveze plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu. Tako je prema čl. 12. st. 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne, dok prema st. 4. citirane zakonske odredbe u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Kako je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev na koji je tuženik odgovorio 09. svibnja 2019. na način da je otklonio obvezu isplate, a što znači da mu nije isplatio naknadu štete na koju ima pravo u propisanom roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, to tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa dosudom zatezne kamate od dana kada je tuženik odgovorio na odštetni zahtjev tužitelja materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a rješenje.

 

Nepobijana toč. II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu, 05. veljače 2021.