Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Gž R-315/2020-3
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž R-315/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz V., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., protiv tuženika S. ... V., ustanova, V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz O., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-76/2019-7 od 11. ožujka 2020., u sjednici vijeća 4. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-76/2019-7 od 11. ožujka 2020.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke utvrđena je nedopuštenom odluka tuženika od 2. rujna 2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.
Točkom 2. izreke raskinut je ugovor o radu od ... sklopljen između tužitelja i tuženika s danom ... te je točkom 3. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 16.709,08 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja prvostupanjske presude do isplate te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kn.
Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno podredno preinači.
Odgovor na žalbu nije dostavljen.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od ... uz zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida.
U postupku pred sudom prvog stupnja temeljem provedenih dokaza i nespornih utvrđenja utvrđeno je sljedeće:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač sanitetskog vozila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od ...,
- da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od .... otkazao tužitelju ugovor o radu,
- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu i nastavno predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19-dalje: ZR),
- da je tuženik kao razlog izvanrednog otkaza u odluci o otkazu naveo da je .... tužitelj nepozvan pristupio s grupom radnika u ured ravnatelja s ultimativnim zahtjevom za povećanje plaće od 1.000,00 kn mjesečno, koje povećanje bi iznosilo oko 25% od ugovorene plaće, a u suprotnom ako se ne udovolji tom zahtjevu da će svi radnici sljedeći dan otići na bolovanje jer ih on predstavlja i govori u njihovo ime, da je ravnatelj tom zgodom odgovorio da nema financijskih mogućnosti za takvo drastično povećanje plaća, ali da ako HZZO za koji se obavljaju usluge sanitetskog prijevoza u 2020. poveća svoje uplate za 12.000,00 kn ili više, da će se plaće povećati svim radnicima što da tužitelj nije prihvatio, već da je i dalje ultimativno tražio povećanje plaće od 1.000,00 kn mjesečno ili da svi odlaze na bolovanje. U odluci se tuženik poziva na čl. 38.t.12. Pravilnika o radu po kojoj je odbijanje izvršavanja poslova radnog mjesta teža povreda radne obveze uz unošenje nemira i nereda u radnoj sredini koji dovodi do poremećaja u procesu rada, t. 20. istog Pravilnika, te na čl. 36. i 45. Pravilnika,
- da je grupa radnika tuženika zatražila sastanak s ravnateljem (....) zbog zahtjeva za povišicom plaće i neplaćanja dodataka koji im pripadaju po ugovoru o radu te da je ravnatelj tuženika odredio da na sastanak istog dana mogu doći oko 15,30 sati,
- da je grupa radnika (17) odredila tužitelja kao osobu koja će u ime radnika iznijeti zahtjeve prema poslodavcu i da je tužitelj ravnatelju tuženika Ž. M. prenio da se ugovor o radu ne poštuje jer im se ne isplaćuju dodaci na plaću, a koji se odnose na prekovremeni rad, noćni rad, rad vikendom, za otežane uvjete rada, terenski dodatak i dr. te je pitao postoji li mogućnost za dogovor, ali da je ravnatelj to odbio i pri tom naveo koje ima troškove, a nakon toga da je tužitelj postavio pitanje što bi se dogodilo kada nazočni radnici sutra ne bi došli na posao, na što da je ravnatelj odgovorio da bi u tom slučaju dobili svi otkaz ugovora o radu,
- da je radnik A. R. pitao za plaćanje putnog troška i božićnice ali da je i on dobio izvanredni otkaz ugovora o radu kao i više drugih radnika,
- da je tužitelj sljedeći dan, kao i svi drugi radnici, došao na posao prema rasporedu i uredno izvršavao obveze preuzete ugovorom o radu,
- da je ravnatelj tužitelju u ponedjeljak .... usmeno priopćio da je dobio otkaz,
- da je tužitelj nakon par tjedana našao drugi posao, da je oženjen i u braku da ima dvoje djece jedno od ... godina, a drugo od ... mjeseci,
- da je prosječna bruto plaća tužitelja u prethodna 3 mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu iznosila 6.083,15 kn, a neto 4.177,27 kn.
Slijedom tih utvrđenja, stajalište je suda prvog stupnja da radnici imaju pravo zatražiti povećanje plaće ili poštivanje važećeg ugovora o radu koji se odnosi na isplatu dodataka za koje smatraju da im pripadaju, a koji im se ne isplaćuju. Nadalje, u odnosu tužiteljevo pitanje postavljeno ravnatelju koje se odnosi na to što bi se dogodilo kada radnici sutra ne bi došli na posao i na koje je dobio odgovor ravnatelja, prvostupanjski sud cijeni da tuženik to nije mogao opravdano shvatiti kao prijetnju štrajkom ni kao ultimatum upućen poslodavcu. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da ne postoje razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju te u primjeni odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a utvrđuje da je otkaz nedopušten, a primjenom odredbe čl. 125. ZR-a na zahtjev tužitelja određuje sudski raskid ugovora o radu s danom 2. rujna 2019. i odmjerava tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida u visini četiri ugovorene mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 16.709,08 kn.
Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka pa tako ni povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tuženik u žalbi prije svega ponavlja razloge otkazivanja ugovora o radu iznesene u odluci o otkazu uz stajalište da je dokazao opravdanost izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju utemeljenog na odredbama čl. 38. toč. 12. i 20. Pravilnika o radu tuženika u vezi s čl. 45. Pravilnika. Nadalje, ukazuje na sadržaj iskaza z.z. tuženika Ž. M. kojim je potvrđeno da je na predmetnom sastanku radnika i poslodavca bilo prijetnji nezakonitim štrajkom te da je upitna vjerodostojnost iskaza tužitelja i svjedoka predloženih od strane tužitelja da bi se radilo samo o hipotetskom pitanju u odnosu na to što bi se dogodilo da radnici ne dođu na posao idući dan i smatra da činjenica što su radnici ipak došli na posao nakon toga ukazuje da su radnici ustuknuli od nezakonitog štrajka zbog toga što im je z.z. tuženika rekao da bi u protivnom dobili otkaze. Posebno osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka radnika tuženika jer su u sporu s poslodavcem zbog otkaza, te ukazuje na dijelove iskaza svjedokinje D. S. kojim je potvrđena njihova nevjerodostojnost budući da je svjedokinja navela da su radnici zahtijevali povećanje plaće konkretno u iznosu od 1.000,00 kn, dok da su svjedoci to negirali.
Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1 ZR-a.
Tom odredbom propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, s time da je prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je on otkazao ugovor o radu.
Tuženik je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju stavio na teret počinjenje teže povrede radne obveze u smislu čl. 38. toč. 12. Pravilnika o radu tuženika koja predstavlja neizvršavanje ili odbijanje izvršavanja poslova radnog mjesta te toč. 20. istog članka Pravilnika koju čini unošenje nemira i nereda u radnoj sredini koji dovode do poremećaja u procesu rada, zbog kojih povreda poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu (čl. 45. Pravilnika).
Pri tome je prvostupanjski sud pravilno temeljem sadržaja suglasnih iskaza svjedoka A. R., V. M., H. M., A. R., E. P. i tužitelja utvrdio da su kritičnog dana radnici prema njihovom zahtjevu pozvani na sastanak u ured ravnatelja sa zahtjevom za povećanje plaće i isplatu dodataka na plaću, što u bitnom potvrđuje i svjedokinja D. S., koja je prije svega iskazala da su radnici zahtijevali povećanje plaće. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o legitimnom pravu radnika da na taj način ostvaruju svoja prava iz radnog odnosa pa da se ni upit poslodavcu, nakon što je otklonio njihove zahtjeve, što bi se dogodilo da nitko od radnika ne dođe na rad, ne može smatrati prijetnjom nezakonitim štrajkom, posebno s obzirom na okolnost da su tužitelj i ostali radnici nakon tog sastanka uredno dolazili na posao i nastavili raditi. Slijedom toga, pravilan je daljnji zaključak suda prvog stupnja da tužitelj u opisanim okolnostima nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja mu je stavljena na teret odlukom o otkazu zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.
U odnosu na zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, pravilno je prvostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a na zahtjev tužitelja odredio sudski raskid ugovora o radu s danom 2. rujna 2019., što tuženik žalbom konkretno i ne osporava. Tuženik neosnovano spori visinu dosuđene naknade štete tužitelju zbog sudskog raskida ugovora o radu koju je prvostupanjski sud pravilno odmjerio u visini četiri ugovorene plaće isplaćene u razdoblju koje je prethodilo otkazu s obzirom na dob tužitelja (rođen ....), činjenicu da ima obvezu zakonskog uzdržavanja dvoje maloljetne djece te vrijeme provedeno na radu kod tuženika.
Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odmjerio trošak tužitelju u cijelosti jer je tužitelj u ovom sporu uspio sa zahtjevom za utvrđenje nezakonitom odluke o otkazu i zahtjevom za sudski raskid, pa iako dijelom nije uspio s visinom zahtjeva za naknadu štete zbog sudskog raskida (zahtijevao je 5 mjesečnih plaća, a dosuđeno je 4), u odnosu na taj zahtjev nisu nastali posebni troškovi te je bilo opravdano dosuditi tužitelju cjelokupni parnični trošak.
U Rijeci 4. veljače 2021.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović