REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene S.T. iz V.G., OIB: …, zastupane po punomoćniku P.M., odvjetniku u O.d. K. & p., protiv tuženika-protutužitelja Dom Z.j., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E.S.-K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i raskida radnog odnosa, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 13. siječnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutužene i punomoćnika tuženika-protutužitelja, dana 4. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2.
svibnja 2019. kojom je tuženik-protutužitelj otkazao tužiteljici-protutuženoj Ugovor o radu na
neodređeno vrijeme od 5. veljače 2018., kao ni Odluka od 19. srpnja 2019. kojom se ne
udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika.

II. Određuje se 27. siječnja 2020. kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice-
protutužene kod tuženika-protutužitelja.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj iznos od 13.500,00
kuna s osnova prestanka radnog odnosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4.
veljače 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15
dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za vraćanjem na posao.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za isplatom iznosa od 18.480,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom dana 5. veljače 2018.
sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova njegovateljice (Ugovor

2 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

o radu). Uslijed privremene nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu od dana

1. ožujka 2019. do 19. ožujka 2019. nalazila se na bolovanju, nakon čega se vratila na posao. Dana 28. ožujka 2019. završila je u bolnici zbog spontanog pobačaja te je 29. ožujka 2019. otvorila bolovanje s navedene osnove, a koje je zatvoreno 1. travnja 2019. od strane njezinog liječnika opće prakse dr. S.Z., te je ponovno otvoreno bolovanje istog datuma od strane ginekologinje dr. M.Đ.D. u trajanju do 3. svibnja 2019. Tuženik je o njezinoj privremenoj nesposobnosti za rad uredno bio obavještavan mjesečnim doznakama o bolovanju. Prilikom redovne kontrole početkom lipnja 2019. neformalno je obaviještena da je odjavljena sa zdravstvenog osiguranja sa osnove radnog odnosa. Dopisom od 10. lipnja 2019. od tuženika je zatražila očitovanje o nastaloj situaciji te je isti odgovorio Dopisom od 24. lipnja 2019. i naveo, između ostalog, kako je 2. svibnja 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i istu joj dostavio na adresu stanovanja. Odluka o otkazu nije dopuštena prvenstveno jer joj nije dostavljena na zakonom propisan način. Također, tuženik joj nije omogućio iznošenje obrane. Stoga podneskom od 13. prosinca 2019. (lis 85 spisa) predlaže sudu utvrditi da nisu dopuštene Odluka o otkazu i Odluka od 19. srpnja 2019. i naložiti tuženiku vratiti ju na posao, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu. Ističe da mu tužiteljica nije
dostavila dokaze o razlozima svojeg izostanka s posla. Nadležno tijelo je tek naknadno
donijelo rješenje o priznavanju nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu na kojem je bila u
razdoblju od 4. do 19. ožujka 2019., a 20. ožujka 2019. se javila na rad, jer je razlog
privremene nesposobnosti prestao. Dana 26. ožujka 2019. tužiteljica se zadnji put javila na
posao. On je putem SMS poruka telefonom pokušao doznati razloge izostanka, pa je saznao
da je tužiteljica na bolovanju zbog spontanog pobačaja, ali nije o tome dostavila nikakve
dokaze unatoč njegovim pozivima. Kada nekoliko dana s tužiteljicom nije uspio uspostaviti
kontakt, dana 2. svibnja 2019. obratio se referentima Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje sa upitom o njezinom stanju vezanom za privremenu nesposobnost za rad, jer do
tada nije dobio nikakvih njezinih isprava, odnosno doznaka kojima bi bilo opravdano njezino
odsustvo. Tada mu je referentica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje rekla da je
provjerom u sustavu utvrdila da je tužiteljici zadnje upisano bolovanje bilo od 29. ožujka do

1. travnja 2019. kada je saznao da tužiteljica uopće nema opravdani razlog za izostanak. Tada
je 2. svibnja 2019. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora koji otkaz je poslao
tužiteljici preporučenom pismovnom pošiljkom na njezinu adresu (adresa identična adresi na
ugovoru u radu) koju pošiljku tužiteljica nije primila već ju je odbila preuzeti. Nakon
donošenja Odluke o otkazu nepoznata osoba mu je 6. svibnja 2019. donijela dokumentaciju,
ali je odluka već bila donesena i poslana preporučenom pošiljkom tužiteljici na adresu
stanovanja, kada je već bila odjavljena kod HZZO-a i HZMO-a. Ističe prigovor prekluzije za
podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, jer je iz dopisa tužiteljice od 10. lipnja 2019. jasno da je
ista saznala da je odjavljena kao osiguranik zdravstvenog osiguranja s osnove radnog odnosa,
pa je tada, dakle, saznala za postojanje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Nije ju trebao
posebno pozivati na davanje obrane, jer je iz njezinog ponašanja bilo razvidno da ga ignorira i
izbjegava kontakt, neopravdano izostaje s posla i zlorabi svoja prava iz radnog odnosa. Stoga
predlaže odbiti tužbu uz naknadu parničnih troškova.

Ukoliko sud utvrdi da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje
ugovora o radu tužiteljici i ako usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, tuženik protutužbom od 27.
siječnja 2020. (list 103 spisa) predlaže sudu kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod
njega utvrditi dan 2. svibnja 2019. To stoga što postoje okolnosti koje, uz uvažavanje svih
okolnosti i interesa obiju stranaka, ukazuju da radni odnos tužiteljice-protutužene kod njega
nije moguć. Tužiteljica-protutužena je prestala dolaziti na posao 26. ožujka 2019. nakon čega

3 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

mjesec i pol dana nije dolazila na posao, niti je prije podnošenja tužbe zatražila da joj se
omogući rad. On kao poslodavac ne može zbog drugih radnika i svojeg položaja prihvatiti
takvo neispunjavanje radnih obveza tužiteljice-protutužene kao radnice i njezine
manipulativne i u zloj namjeri poduzete korake kojima zlorabi svoja ovlaštenja i propise. On
ne može pristati i ne treba trpjeti da radnik mjesecima ne dolazi na posao, a da mu je dužan
dati plaću. Nije dužan trpjeti izbjegavanje kontakata od strane radnika te odbijanje
preuzimanja pismena koje mu šalje.

Tužiteljica-protutužena u cijelosti osporava protutužbu. Zahtjev za sudskim raskidom
ugovora o radu može se tražiti tek od pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje nedopuštenost
odluke o otkazu, a ne od dana kada je takva odluka donesena. S obzirom da je nemogućnost
nastavka radnog odnosa prouzročena ponašanjem tuženika-protutužitelja, u slučaju usvajanja
protutužbenog zahtjeva podneskom od 29. srpnja 2020. (list 138-140 spisa) sukladno čl. 125.
st. 1. Zakona o radu predlaže sudu naložiti tuženiku-protutužitelju naknaditi joj štetu u bruto
iznosu od 31.980,00 kuna (što odgovara zbroju njezinih šest prosječnih bruto mjesečnih
plaća) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, uz naknadu
parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Tuženik-protutužitelj je u odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev istaknuo prigovor prekluzije.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Dopis HZZO-a od 2. srpnja 2019. (list 7
spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 8-12 i 96-99 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13-
36 spisa), liječničku potvrdu dr. M.Đ.D. (list 37 spisa), Dopis tužiteljice-protutužene od 10. lipnja 2019. (list 38-40 spisa), Zahtjev tužiteljice-protutužene od 10. lipnja 2019. (list 41 spisa), Potvrdu HZMO-a od 28. lipnja 2019. (list 44-46 spisa), Odgovor tuženika-protutužitelja od 24. lipnja 2019. (list 47 i 77-78 spisa), Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice-protutužene od 2. srpnja 2019. (list 49-51 spisa), Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 19. srpnja 2019. (list 52 i 79-80 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 61-65 spisa), Obrazac HZMO-a (list 66-67 spisa), Zapisnik od 19. lipnja 2019. (list 68-69 spisa), dokumentaciju (list 70-72, 86, 100-101, 118 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. svibnja 2019. (list 73-74 spisa), Povratnicu (list 75 spisa), Podatke o prijemu pošiljke (list 76 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 91-95 spisa), sudsku praksu (list 108-114, 149-151, 169-171 spisa), sms korespondenciju (list 141-148, 161-169 spisa), obračunske liste (list 152-155 i 172-175 spisa), Pravilnik o radu tuženika-protutužitelja od 21. rujna 2017. (list 188-229 spisa), saslušani su svjedoci A.P. (list 176-178 spisa), M.F. (list 178-179 spisa) i M.K. (list 179-180 spisa), te su saslušani tužiteljica-protutužena (list 133 spisa) i zakonska zastupnica tuženika-protutužitelja (list 134-135 spisa).

Uvidom Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. svibnja 2019. (dalje u
tekstu: Odluka o otkazu) utvrđeno je da se tužiteljici-protutuženoj izvanredno otkazuje ugovor
o radu. Iz obrazloženja proizlazi da se tužiteljici-protutuženoj izvanredno otkazuje ugovor o
radu zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa prema čl. 113. Pravilnika o radu, jer je
tužiteljica-protutužena neopravdano izostala s rada 3 radna dana uzastopce.

Među strankama je prvenstveno sporno je li tužba podnesena u roku.

Prema odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog

4 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Tužiteljica-protutužena tvrdi da joj tuženik-protutužitelj nije dostavio Odluku o otkazu
te da je za postojanje iste saznala tek kada je 26. lipnja 2019. primila Dopis tuženika-
protutužitelja od 24. lipnja 2019. u kojem dopisu ju je obavijestio da joj je izvanredno otkazan
Ugovor o radu.

Tuženik-protutužitelj tvrdi da je tužiteljica-protutužena prekludirana u pravu na
podnošenje tužbe, jer da je već 10. lipnja 2019. imala saznanja o postojanju Odluke o otkazu.

Nije u pravu tuženik-protutužitelj kada tvrdi da je tužiteljica-protutužena za Odluku o
otkazu saznala 10. lipnja 2019. To stoga što je tog dana tužiteljica-protutužena HZZO-u
uputila Zahtjev (list 41 spisa) u kojem moli da joj se dostave podaci o tome je li osiguranik
HZMO-a, po kojoj osnovi, a ako nije da se posebno naznači s kojim je danom prestala biti
osiguranikom, odnosno s kojim je danom prestala biti vođena u evidencijama HZMO-a.
Tužiteljica-protutužena je istog dana kontaktirala tuženika-protutužitelja (list 38-39 spisa) i
pozvala ga da se očituje na okolnosti vezane uz njezin radno pravni status.

Tek kada ju je tuženik-protutužitelj Dopisom od 24. lipnja 2019. (list 47 spisa), a koji
je zaprimila 26. lipnja 2019., pisano obavijestio kako joj je izvanredno otkazao ugovor o radu,
tužiteljica-protutužena je saznala za Odluku o otkazu.

Slijedom navedenog, tužiteljica-protutužena je sukladno čl. 133. st. 1. ZR-a Zahtjev za
zaštitu prava dana 2. srpnja 2019. (list 49-51 spisa) podnijela pravodobno. Tužiteljica-
protutužena je Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 19. srpnja 2019. (list 52 i 79-80 spisa)
primila 22. srpnja 2019., nakon čega je sukladno čl. 133. st. 2. ZR-a u roku od 15 dana 29.
srpnja 2019. pravodobno podnijela tužbu. Stoga, nije osnovan prigovor prekluzije na
podnošenje tužbe istaknut od strane tuženika-protutužitelja.

Sukladno čl. 120. st. 3. ZR-a otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

Uvidom u presliku omotnice i Ispis prijemnog broja pošiljke (list 74-79 spisa)
utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj dana 3. svibnja 2019. Odluku o otkazu poslao
tužiteljici-protutuženoj. Dostava je pokušana dana 7. svibnja 2019. kada je tužiteljica-
protutužena obaviještena da pošiljku može preuzeti na pošti, te je dostavljač dana 15. svibnja

2019. stavio naznaku "Obaviješten, nije podigao pošiljku".

Uvidom u dokumentaciju s lista 76 spisa sud je utvrdio da je tuženik-protutužitelj
prethodno navedenu obavijest primio 16. svibnja 2019., slijedom čega nije prihvaćen iskaz
zakonske zastupnice tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem je navela da im se otkaz vratio s
povratnicom 3. svibnja 2019.

Na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz čl.

133. ZR-a primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen
parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (čl. 132. ZR-a).

Postupak dostave odluke o otkazu kod tuženika-protutužitelja u relevantno vrijeme
nije bio uređen Pravilnikom o radu tuženika-protutužitelja, slijedom čega se u konkretnom
slučaju imaju primijeniti odgovarajuće odredbe Zakona o parničnom postupku.

5 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

Kada dostavljač tužiteljicu-protutuženu nije zatekao kod kuće ostavljanje obavijesti da
se pošiljka može podići na pošti ne smatra se urednom dostavom u smislu članka 142. Zakona
o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog
suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14. i
70/19., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a).

S obzirom da tuženik-protutužitelj Odluku o otkazu nije tužiteljici-protutuženoj uredno dostavio, Odluka o otkazu ukazuje se nedopuštenom.

Odredbom članka 116. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno
otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne
činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije
moguć.

Iz obrazloženja proizlazi da se tužiteljici-protutuženoj izvanredno otkazuje ugovor o
radu zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa prema čl. 113. Pravilnika o radu, jer je
tužiteljica-protutužena neopravdano izostala s rada 3 radna dana uzastopce.

Tuženik-protutužitelj tvrdi da tužiteljica-protutužena od 26. ožujka 2019. nije dolazila
na posao, a da ista nije opravdala svoj nedolazak, niti je u tom smislu dostavila ikakvu
dokumentaciju.

Iz iskaza tužiteljice-protutužene proizlazi da je 26. ožujka 2019. na poslu imala
spontani pobačaj i da je počela krvariti. Otišla je do glavne sestre gospođe A. i socijalne radnice gospođe M.F. i zatražila da ju puste ranije s posla da može otići u bolnicu. Nakon toga je otišla kod svog liječnika opće prakse koji ju je uputio kod liječnice ginekologice da joj ona otvori bolovanje, a što je i učinila idući dan te joj je liječnica i otvorila bolovanje s 1. travnjem 2019. koje je zatvoreno krajem travnja 2019. Njezin dečko M.K. nosio je doznake za svaki mjesec, prvi put gospođi A., a kasnije gospođi I. koja više ne radi, ali ne zna točno kada. Za vrijeme trajanja tog bolovanja javila se glavnoj sestri gospođi A. kojoj je rekla da nije psihički i fizički dobro i da se neće tako brzo vratiti.

Zakonska zastupnica tuženika-protutužitelja iskazala je da od tužiteljice-protutužene
nisu dobili niti jednu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a što su po zakonu morali
dobiti. Tužiteljica-protutužena se i inače rijetko javljala, pisala je poruke, i njezina glavna
sestra ju je uvijek morala zvati. Početkom travnja 2019. tužiteljica-protutužena se javila porukom njezinoj glavnoj sestri da se nalazi na promatranju u P., da leži. Oni su istu žalili, međutim doznake nisu dobili. S obzirom da su trebali napraviti obračun plaće za travanj 2019. početkom svibnja 2019. kontaktirali su gospođu M.Š. u HZZO-u koja im je rekla da je tužiteljici-protutuženoj od 1. travnja 2019. zatvoreno bolovanje. 2. svibnja 2019. osim HZZO-a kontaktirala je i radnu inspekciju i preporučeno joj je da šalje izvanredni otkaz s povratnicom. Dana 2. svibnja 2019. njezina glavna sestra gospođa A. je zvala tužiteljicu-protutuženu i rekla joj da ne treba više doći, jer ne dolazi na posao, da bolovanja nema i da će dobiti otkaz. Dečko tužiteljice-protutužene je tek 6. svibnja 2019. došao prvi put u njihovu ustanovu i donio doznake i to za razdoblje od 29. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019. pisane 11. travnja 2019., od 1. travnja 2019. do 1. travnja 2019. pisane 11. travnja 2019., od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019., pisane 3. svibnja 2019., i od 1. svibnja 2019. do 3. svibnja 2019., pisane 3. svibnja 2019. Oni tužiteljicu-protutuženu nisu pozvali da donese doznake. Prije nego što su zvali HZZO glavna sestra gospođa A. je pokušala dobiti tužiteljicu-protutuženu, ali

6 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

se ista nije javljala. Oni nisu znali kako obračunati plaću. Ne zna što je kao poslodavac mogla
učiniti za radnika koji ne dolazi na posao, ne radi, a ne donosi doznake o bolovanju. Tuženik-
protutužitelj je tužiteljici-protutuženoj i za ožujak i travanj 2019. na kraju isplatio naknadu za
bolovanje u iznosu od 100%, iako doznake nije dobila, te ima pravo povrata novaca za to.
Tužiteljica-protutužena je u godinu dana bila deset puta na bolovanju, i to po najmanje deset
dana svaki mjesec, s tim da i tada nije donosila doznake već su je oni morali zvati. Kada je
radila tužiteljica-protutužena je bila dobar radnik. Od HZZO-a nisu zahtijevali kontrolu
opravdanosti bolovanja s obzirom da je djelatnica HZZO-a njoj 2. svibnja 2019. rekla da od 1.
travnja 2019. nema bolovanja. Pisanim putem od tužiteljice-protutužene nije zahtijevala da joj
dostavi dokumentaciju odnosno doznake za bolovanje, jer za nju to predstavlja već narušene
odnose, obzirom da ona od svog djelatnika očekuje da joj se javi i da joj opravda svoju
neprisutnost na poslu.

S obzirom da je tuženik-protutužitelj na ročištu 13. srpnja 2020. osporio iskaz
tužiteljice-protutužene iz koje proizlazi da je tijekom travnja 2019. imala stalnu komunikaciju
sa A.P., sud je prihvatio prijedlog tuženika-protutužitelja za saslušanjem navedene svjedokinje iako je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. To stoga što je predmetna činjenica, koju stranke prethodno nisu isticale kao spornu, odlučna za predmet ovog spora.

Svjedokinja A.P., glavna medicinska sestra kod tuženika-protutužitelja, iskazala je da se tužiteljica-protutužena 26. ožujka 2019. spustila k njima u kancelariju i rekla da ju boli trbuh i da je trudna, nakon čega ju je uputila u bolnicu. S njima je tada bila i M.F. Dan ili dva poslije toga tužiteljica-protutužena je poslala poruku da je imala spontani pobačaj i više se nije javila. Tužiteljica-protutužena do kraja travnja 2019. nije im donijela nikakav papir ili dokumentaciju za razdoblje od 26. ožujka 2019. do 1. travnja 2019. što je bilo potrebno radi plaće. U tom razdoblju nekoliko puta ju je zvala telefonski, ali joj se ista nikada nije javila na poziv, nego bi joj se uvijek javila porukom. Tako su komunicirale i u ranijem razdoblju. S obzirom da tužiteljica-protutužena ni do kraja travnja 2019. nije donijela nikakav papir za bolovanje, a ona je morala nositi evidenciju rada radi obračuna plaće, rekla je gospođi M.F. da nazove gospođu M. u HZZO, koja im je javila da je zadnje bolovanje tužiteljice-protutužene evidentirano s 1. travnjem 2019. i da od tada nema novog bolovanja. Tada se osjetila prevareno, jer je cijelo vrijeme mislila da je tužiteljica-protutužena na bolovanju. Dana 2. svibnja 2019. tužiteljicu-protutuženu je ponovno zvala sa svog službenog i privatnog mobitela, zvonilo je, međutim ista joj se nije javila. Potom je uzela telefon od vozača, na koji se tužiteljica-protutužena javila i tom prilikom joj je izjavila da će dobiti otkaz s 2. svibnja 2019. i da se osjeća prevareno. 6. svibnja 2019. joj je nepoznata osoba, misli da je to bio dečko od tužiteljice-protutužene, donio sve potrebne papire, doznake za bolovanje i potvrde o nesposobnosti, koje su bile ispunjene 3. svibnja 2019. od strane liječnika, koji tužiteljicu-protutuženu nije vodio do tog datuma. Tužiteljica-protutužena i u ranijim situacijama bolovanja nije na vrijeme donosila dokumentaciju, već bi onaj dan kada bi se vraćala na posao donosila i potvrde o bolovanju i doznake. Uvijek su je oni tražili da donese, a nikada nije samoinicijativno donosila. Zbog toga ju je ona usmeno opominjala. Tužiteljica-protutužena je kao radnica uvijek savjesno radila, ali što se tiče papirologije oni su uvijek morali utjecati na nju što da donese. Tuženik-protutužitelj od HZZO-a nikada nije uputio zahtjev za opravdanost bolovanja tužiteljice-protutužene.

Svjedokinja M.F., socijalna radnica kod tuženika-protutužitelja iskazala je da se tužiteljica-protutužena 26. ožujka 2019. spustila na portu i u njezinom prisustvu i prisustvu gospođe P. rekla da ju boli trbuh, da krvari, i da joj nije dobro. Također je rekla da je zvala nekog svog, i pitala da li može ići, na što su joj rekli da može. Rekli su joj da ode u

7 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

bolnicu ako joj nije dobro. U tom razdoblju za tužiteljicu-protutuženu nitko nije donosio
doznake za bolovanje. S obzirom da tužiteljica-protutužena cijeli mjesec nije donosila
nikakvu dokumentaciju, da se nije javljala s opravdanjem da joj doktorica ne radi, da nema
signala, a da je računovodstvo trebalo izraditi obračun plaće za travanj, ona je 2. svibnja 2019.
kontaktirala HZZO R. te su dobili informaciju da je zadnje bolovanje bilo od 19. ožujka 2019. do 1. travnja 2019. Ostali su šokirani, jer su utvrdili da im je tužiteljica-protutužena cijelo vrijeme lagala. O svemu su obavijestili ravnateljicu koja je donijela Odluku o otkazu. Nakon svega toga je došao jedan dečko 6. svibnja 2019. s dokumentacijom i doznakama od 3. svibnja 2019. od novog liječnika, i to za travanj kao i za taj dio u svibnju. Isplata plaća radnicima ide oko 10-og u mjesecu.

Svjedok M.K. iskazao je da je dečko tužiteljice-protutužene. Svaki put kada je tužiteljica-protutužena bila bolesna, on je tuženiku-protutužitelju nosio doznake za bolovanje i drugu medicinsku dokumentaciju. Misli da je da krajem travnja 2019. nosio doznaku za bolovanje i dokumentaciju od ginekologa glavnoj sestri. Jednom prilikom je doznake i dokumentaciju ostavio samoj glavnoj sestri, a drugi put na pultu porte s unutrašnje strane.

Na ročištu 21. rujna 2020. odbijen je prijedlog tuženika-protutužitelja za saslušanjem svjedokinje M.Š., budući je sud na temelju prihvaćenih dijelova iskaza zakonske zastupnice tuženika-protutužitelja i svjedokinja A.P. i M.F. utvrdio da u sustavu HZZO-a na dan 2. svibnja 2019. nije bilo evidentirano bolovanje tužiteljice-protutužene za travanj 2019.

Na istom ročištu odbijen je i prijedlog tuženika-protutužitelja za saslušanjem svjedoka
dr. M.Đ.D. i dr. S.Z. koji su predloženi na okolnost njihovih kontakata s tužiteljicom-protutuženom u vezi nesposobnosti za rad, kao i razdobljima i razlozima izdavanja izvješća o nesposobnosti za rad tužiteljice-protutužene. To stoga što je sud na temelju Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja su izdana i potpisana s njihove strane utvrdio sve relevantne datume, kao i razdoblja trajanja i osnov bolovanja tužiteljice-protutužene, a koje bolovanje niti u jednom trenutku nije bilo osporavano od strane tuženika-protutužitelja.

Na temelju suglasnih iskaza tužiteljice-protutužene te svjedokinja A.P., glavne medicinske sestre kod tuženika-protutužitelja, i M.F., socijalne radnice kod tuženika-protutužitelja, utvrđeno je da je tužiteljica 26. ožujka 2019. na poslu imala spontani pobačaj uslijed čega je imala bolove i krvarenje, pa je od svjedokinje A.P. i M.F. dobila dopuštenje da može otići s posla i u bolnicu.

Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje A.P. da se od tada tužiteljica-protutuženika više nije javljala, budući iz sms korespondencije (list 161-168 spisa) između nje i tužiteljice-protutužene proizlazi da su njih dvije od 28. ožujka 2019. do 30. travnja 2019. redovito komunicirale i da je svjedokinja A.P. bila upoznata o razlozima nedolaska tužiteljice-protutužene na posao (spontani pobačaj, odlasci na kontrolu, stavljanje langete i sl).

Sud je prihvatio iskaz svjedokinja A.P. i M.F., kao i iskaz zakonske zastupnice tuženika-protutužitelja kako tužiteljica-protutužena do dana donošenja Odluke o otkazu nije donijela doznake za bolovanje za travanj 2019. i da je njezin dečko M.K. iste donio tek 6. svibnja 2019. To ne samo stoga što su iste u tom dijelu iskazivale suglasno, objektivno i uvjerljivo, već i zbog toga što iz sms korespondencije između tužiteljice-protutužene i svjedokinje A.P. jasno proizlazi da tužiteljica-protutužena ne

8 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

donosi potrebne doznake i da ju navedena svjedokinja višekratno upozorava da treba donijeti doznake.

Bolovanje tužiteljice u razdoblju od 29. ožujka 2019. do 3. svibnja 2019. bilo je
opravdano, a što proizlazi iz Izvješća dr. S.Z. od 11. travnja 2019. o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 29. ožujka 2019. do 1. travnja 2019. (list 92-93 spisa), Izvješća dr. M.Đ.D., specijalistice ginekologije i opstetricije, od 3. svibnja 2019. o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. travnja 2019. do 3. svibnja 2019. (list 94-95 spisa) i Liječničke potvrde dr. M.Đ.D., specijalistice ginekologije i opstetricije, od 2. srpnja 2019. (list 37 spisa).

Prema čl. 37. st. 1. ZR-a radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o
privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti
liječniku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Ako
zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. dužan je to učiniti što
je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome
onemogućavao (čl. 37. st. 2. ZR-a).

Tužiteljica-protutužena je tuženika-protutužitelja sms-om od 28. ožujka 2019.
obavijestila da ju nema idući dan u petak i u subotu, jer mora strogo mirovati i da će se javiti
nakon kontrole. Tužiteljica-protutužena je, dakle, pravodobno obavijestila tuženika-
protutužitelja o privremenoj nesposobnosti za rad.

Tužiteljica-protutužena tuženiku-protutužitelju nije u roku od tri dana dostavila
potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju, već je svjedok
M.K. tuženiku-protutužitelju 6. svibnja 2019. dostavio doznake za ožujak i travanj 2019.

Odlukom o otkazu tužiteljici-protutuženoj stavljeno je na teret da je tri dana
neopravdano izostala s posla. U ovom postupku je utvrđeno da je predmetni izostanak
tužiteljice-protutužene s rada bio opravdan, jer je ista bila na bolovanju. S obzirom na
navedeno, kao i činjenicu da je tužiteljica-protutužena redovito obavještavala tuženika-
protutužitelja o razlozima nedolaska na posao, za zaključiti je da tuženik-protutužitelj nije
dokazao opravdanost razloga za otkaz, pa se i s te osnove Odluka o otkazu ukazuje
nedopuštenom.

Zbog navedenog je zahtjev tužiteljice-protutužene za utvrđenjem nedopuštenosti
Odluke o otkazu i Odluke tuženika-protutužitelja od 19. srpnja 2019. kojom se ne udovoljava
zahtjevu za zaštitu prava radnika valjalo odbiti kao pod točkom I. izreke presude.

Tužiteljica-protutužena tužbom zahtijeva vraćanje na posao, dok tuženik-protutužitelj
protutužbom predlaže raskinuti ugovor o radu s danom 2. svibnja 2019., jer smatra da postoje
okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak njihovog radnog odnosa više nije moguć.

Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a
radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan
prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam
propisnih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa,
starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovog članka sud
može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da
nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka,
nije moguć (čl. 125. st. 2. ZR-a).

9 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

Sud je mišljenja da nedostavljanje potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad i
očekivanom trajanju bolovanja za ožujak i travanj 2019., kao i nedostavljanje doznaka za
navedeno razdoblje od strane tužiteljice-protutužene, predstavljaju okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Svjedokinja A.P. sms-om od 1. travnja 2019. pitala je tužiteljicu-protutuženu je li možda otvarala bolovanje, jer radi plaće pa bi trebala znati, i zatražila ju da taj isti dan donese doznaku da može poslati u knjigovodstvo. Tužiteljica-protutužena potrebnu doznaku nije dostavila, niti joj se javila, zbog čega je svjedokinja A.P. opet sms-om od 6. travnja 2019. pitala tužiteljicu-protutuženu zna li možda kada dolazi, nakon čega joj je tužiteljica-protutužena odgovorila da ne zna. Tužiteljica-protutužena nije odgovorila niti na poruku svjedokinje P. od 25. travnja 2019., zbog čega ju je ista svjedokinja idući dan 26. travnja 2019. opet pitala je li otvorila novo bolovanje i zamolila ju da se bar javi da zna koliko je nema i da pošalje doznaku. Tužiteljica-protutužena se niti nakon te poruke ponovno nije javila, zbog čega je svjedokinja A.P. dana 30. travnja 2019. ponovno pozvala tužiteljicu-protutuženu na dostavu doznaka uz objašnjenje kako idući dan mora poslati evidenciju rada i da joj se plaća ne može isplatiti. Ignoriranjem višekratnih strpljivih i uljudnih molbi tuženika-protutužitelja za dostavom dokumentacije koja mu je bila neophodna za obračun plaće, pri čemu je isti nedvojbeno iskazao razumijevanje za njezino zdravstveno stanje, tužiteljica-protutužena je, prema ocjeni ovog suda, iskazala određeno nepoštovanje prema svom poslodavcu koje on nije dužan trpjeti. Navedeno predstavlja okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

Tuženik-protutužitelj je zahtjev za sudskim raskidom postavio podneskom od 27.
siječnja 2020. s kojim datumom je sud i odredio dan prestanka radnog odnosa, a ne s danom
donošenja Odluke o otkazu kako je to predložio tuženik-protutužitelj.

Slijedom navedenog, valjalo je odrediti dan prestanka radnog odnosa s danom 27. siječnja 2020., pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Prema čl. 17. st. 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 61-65 spisa) plaća
tužiteljice-protutužene iznosila 4.500,00 kuna bruto.

Tužiteljica-protutužena je kod tuženika-protutužitelja radila od 5. veljače 2018., dakle,
godinu dana i tri mjeseca do donošenja Odluke o otkazu, slijedom čega joj pripada plaća od tri
ugovorene plaće, što iznosi 13.500,00 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
od presuđenja pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

Nije u pravu tuženik-protutužitelj kada tvrdi da je tužiteljica-protutužena prekludirana
u pravu na podnošenje zahtjeva za naknadom štete s osnove sudskog raskida ugovora o radu,
s obzirom da sukladno čl. 125. st. 3. ZR-a radnik takav zahtjev može podnijeti do zaključenja
glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

Sud je usvojio zahtjev tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, pa
je zahtjev tužiteljice-protutužene za vraćanjem na posao valjalo odbiti kao pod točkom IV.
izreke presude.

U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice-protutužene za isplatom bruto iznosa od

18.480,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama nije osnovan, slijedom čega je
isti odbijen kao pod točkom V. izreke presude.

10 Poslovni broj 4 Pr-2612/2019-28

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Tužiteljica-
protutužena je uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu, dok nije
uspjela sa zahtjevom za vraćanjem na posao, budući je sud usvojio protutužbeni zahtjev za
sudskim raskidom ugovora o radu. Nadalje, tužiteljica-protutužena je sa zahtjevom za
naknadom štete uspjela u omjeru od 42,21%, dakle nije uspjela s gotovo 50% tog dijela svog
zahtjeva. S obzirom da su tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj uspjeli u parnici u
približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, kao pod
točkom VI. izreke presude.

Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. veljače 2021.

Sutkinja:

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužiteljice-protutužene

2. pun tuženika-protutužitelja