Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 6 UsIpn-32/20-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Barać, u upravnom sporu tužitelja V. C. d..., K., U. …, zastupan po opunomoćenici Z. K., odvjetnici u Z., N. v. …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, 4. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/19-01/74, Urbroj: 513-04-20-3 od 25. veljače 2020.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda D., Klasa: UP/I-471-02/18-01/112, Urbroj: 513-07-19/18-1 od 15. listopada 2018.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od … dana od dana dostave ovog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od … kuna.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/19-01/74, Urbroj: 513-04-20-3 od ... odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda D., Klasa: UP/I-471-02/18-01/112, Urbroj: 513-07-19/18-1 od …, kojim je tužitelju utvrđen manji obračunati porez na dobit za ... u iznosu od … kuna i zakonska kamata obračunata do ... u iznosu od … kuna, naloženo je provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje utvrđenih obveza, određen je rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove izvršnosti te je tužitelj upozoren da će se ukoliko ne izvrši navedene uplate, naplata izvršiti ovrhom.
Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi kako je predmet spora u konkretnom slučaju zakonitost uvećanja osnovice poreza na dobit za .... za iznos … kuna, po osnovu zastarjelog potraživanja (u istom iznosu) za povrat zajma davatelja pozajmice. Tvrdi kako je iznos od … kuna iskazani saldo obveza tužitelja u poslovnim knjigama za ..., po osnovu primljenih pozajmica od zajmodavaca-osnivača i direktora društva V. S., koji je porezno tijelo utvrdilo kao prihod ... i za taj iznos je uvećalo osnovicu poreza na dobit i utvrdilo obvezu poreza na dobit u iznosu … kuna. Navodi kako je nesporno da su V. S., kao davatelj, i V. C., kao primatelj, dana ... zaključili Ugovor o pozajmici kojim je ugovoreno da će V. S. kao jedini vlasnik i direktor poduzeća V. C. vršit povremene pozajmice poduzeću V. C. za pokriće likvidnosti poduzeća (čl. 1.), te da će V. S. prema potrebi prenositi dio dobiti u korist poduzeća V. C. (čl. 2.); rok za povrat pozajmice vlasniku poduzeća nije određen, već će se povrat vršiti sukcesivno prema mogućnostima poduzeća (čl. 3.) i na pozajmicu se kamata ne obračunava.(čl. 4.). Navodi kako je nesporno zapisnikom utvrđeno da je u poslovnim knjigama (konto Glavne knjige …- pozajmica vlasnika - dugovni promet) saldo obveza tužitelja prema vlasniku po osnovu primljenih pozajmica iskazan od ... u iznosu … kuna; … kuna. Nadalje, u tužbi citira Zakonske odredbe na koje se porezno tijelo pozvalo u svojim odlukama, te dodatno citira odredbu HSFI 9. Naglašava kako se primljeni zajam tužitelja ne iskazuje u bilanci tužitelja kao imovina u aktivi nego u pasivi kao obveza - izvor financiranja, dakle, da se ne radi o financijskoj imovini tužitelja (koja bi bila podložna naknadnom mjerenju), te smatra kako je pozivanje na primjenu HSFU 13.32 u cijelosti promašeno. Nadalje, navodi kako u vezi primjene članka 214. ZOO nije jasno zašto porezno tijelo ne utvrđuje kada je zastara obveze iskazana na dan ... počela teći, a niti kada je nastupila, niti je na taj žalbeni navod tuženik odgovorio, tako da je za tužitelja i dalje nepoznato kada je zastara za iskazanu obvezu - saldo ... u iznosu od … kuna počela teći. Tvrdi kako se tuženik poziva na primjenu općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO od pet godina, međutim, to za tužitelja i nije sporno, nego je pitanje - a što je i odlučna činjenica u konkretnom slučaju - datum kada je zastara počela teći, a ta činjenica je ostala neutvrđena. Tvrdi kako može samo pretpostaviti da je prema shvaćanju tuženika zastara počela teći ... (za saldo pozajmica na dan ...), budući da se porezno tijelo na isti iznos i na saldo na kontu … poziva. Međutim, navodi kako dalje tužitelj ne može niti pretpostaviti razloge zbog kojih porezno tijelo primjenjuje rok zastare od … godina. Smatra da ako se utvrđuje da je tužitelj trebao iskazati prihode u ... po osnovu zastarjele obveze za povrat pozajmice, pod pretpostavkom da je zastara počela teći ... ( saldo ...), dana ... je isteklo … godina. Nastavno navodi da primjenom roka od … godina (na koji se poziva porezno tijelo – članak 225. ZOO) zastarjelu obvezu tužitelj je bio dužan „oprihodovati“ u .... Dakle, radilo bi se o uvećanju osnovice poreza na dobit za ..., a ne za ... kako to tuženik utvrđuje. Nadalje, prigovara kako se u konkretnom slučaju radi o povredi članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/2016.) jer iz obrazloženja utuženog rješenja nisu vidljivi razlozi na kojima porezno tijelo temelji uvećanje porezne osnovice za ..., odnosno odlučna činjenica u vezi početka tijeka zastare i nastupa zastare u postupku nije utvrđena, a niti se tuženik na taj izričit prigovor tužitelja u obrazloženju svog rješenja očitovao, što je dovelo i do povrede ustavnog načela prava na pravično suđenje propisano odredbom članka 29. stavka 1. Ustava RH. Navodi kako nije sporno da je tužitelj dužan primjenjivati H. standarde financijskog izvještavanja, te da se porezna osnovica utvrđuje prema računovodstvenim načelima, a osnovna pretpostavka računovodstvenog načela je nastanak poslovnog događaja. Temeljna pretpostavka nastanka događaja zahtijeva da se učinci transakcija i ostalih događaja priznaju kada nastanu, a ne kada se primi ili isplati novac ili njegov ekvivalent. Imovina, obveze, kapital, prihodi i rashodi, dobit i gubitak, priznaju se u financijskim izvještajima po načelu nastanka događaja, u skladu s kriterijem priznavanja. Polazna osnovica pri utvrđivanju porezne osnovice je razlika prihoda i rashoda utvrđena prema propisanom okviru financijskog izvještavanja. Smatra kako je iznijeto bilo bitno naglasiti zato jer se u konkretnom slučaju tužitelju uvećava osnovica poreza na dobit za ..., a to bi trebalo značiti da je (prema nastanku događaja) zastara prava potraživanja vjerovnika (davatelja pozajmice V. S.) nastupila ... Tvrdi kako tužitelju nije jasno na koji način je tu odlučnu činjenicu za oporezivanje porezno tijelo utvrdilo, a niti zašto se poziva na primjenu točke 13.32 HSFI u vezi s prestankom priznavanja obveza (uvećanje prihoda za ...). Nadalje, navodi kako u konkretnom slučaju nije sporna primjena zakonskog roka od … godina, nego je sporno kada je propisan rok zastare počeo teći, te se primjenjuje članak 504. ZOO koji propisuje početak tijeka zastare u slučaju kada ugovorom nije ugovoren rok vraćanja zajma. Kako Zakon o obveznim odnosima ne poznaje institut apsolutne zastare, isto znači da propisani rok od … godina uvijek počinje teći iznosa od prekida zastare. Tužitelj se poziva se na presude Vrhovnog suda RH … od ... i … od .... Tvrdi kako su u razdoblju od ... do ... vršene isplate sa računa tužitelja na ime povrata pozajmice vlasniku i osnivaču društva, i to: u ... izvršen je povrat pozajmice u ukupnom iznosu … kuna, u ... u iznosu … kuna, u ... u ukupnom iznosu …, u ... u ukupnom iznosu od … kuna, u ... u ukupnom iznosu … kuna, u ... u ukupnom iznosu … kuna, u ... u ukupnom iznosu … kuna i u ... u ukupnom iznosu … kuna. Isplate su izvršene u navedenim godinama s datumima navedenim na kartici konta …-Pozajmica vlasnika. Tvrdi kako je svaka isplata sa računa tužitelja izvršena s jasnom naznakom - povrat pozajmice - evidentirana u poslovnim knjigama tužitelja, u smislu članka 240. stavak 2. ZOO smatra se priznanjem duga čime se prekida zastara. Tvrdi kako se izvadcima iz poslovnih knjiga tužitelja - knjigovodstvena dokumentacija - (konto kartice … - Pozajmica vlasnika - Glavna knjiga) dokazuje da je tužitelj sukcesivno - svake godine isplaćivao dio glavnice - saldo duga na dan ... Poziva se na presudu Okružnog suda u S. … od ... Navodi kako otvorena stavka u računovodstvu ne označava nešto što je sporno nego stavku koja nije zatvorena plaćanjem, kompenzacijom ili na drugi način na koji obveza može prestati. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.
Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
U sporu je održana rasprava ... čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dobit za razdoblje od … do ..., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/17-01/622, Urbroj: 513-07-19-18-3 od ...
Porezno tijelo je uvidom u konta Glavne knjige utvrdilo kako je na kontu … - pozajmica vlasnika - dugovni promet evidentiran u iznosu od …kuna, potražni promet u iznosu od … kuna, te potražni saldo u iznosu od … kuna.
Uvidom u analitiku salda primljenih pozajmica od … kuna i Ugovor o pozajmici utvrđeno je kako je Ugovor o pozajmici sklopljen dana ... između jedinog vlasnika i direktora poduzeća V. c. ... V. S., kao davatelja pozajmice, i poreznog obveznika V. c. ..., kao primatelja pozajmice. U Ugovoru nije naveden iznos pozajmice kao niti datum vraćanja, samo je navedeno da se kamata ne obračunava.
Porezno tijelo zatražilo je od tužitelja obrazloženje za iskazani saldo obveza za pozajmice vlasnika po godinama obzirom na datum ugovora ... i razdoblje nadzora ...
Iz poslovnih knjiga saldo poreznog obveznika prema vlasniku iskazan je od ... u iznosu od … kuna; ... u iznosu od … kuna; .... u iznosu od … kuna; ... u iznosu od … kuna, te ... u iznosu od … kuna.
Porezno tijelo je utvrdilo kako je ugovor o pozajmici od ... između vlasnika - odgovorne osobe društva (davatelja zajma) i poreznog obveznika - istog društva (primatelja zajma) nepotpun, jer ne sadrži bitne sastojke ugovora, iznos i vrijeme povrata zajma, slijedom čega obveza podmirenja proizlazi iz Zakona.
Porezno tijelo je utvrdilo kako je tužitelj postupio protivno H. standardima financijskog izvještavanja (HSFI), poglavlje 13- Obveze, budući je na kontu … - Obveze za pozajmice vlasnika po ugovoru iz ... imao specificiranu strukturu obveza koje nije podmirio od ... te nadalje svaku narednu godinu, i u smislu odredbe članka 215. stavka 2. u vezi članka 225. Zakona obveznim odnosima nastupila je zastara (opći rok zastare … godina).
Prema navedenom, porezno tijelo je utvrdilo kako je zbog općeg roka zastare od … godina iz članka 225. ZOO-a i računovodstvenih propisa HSFI 13, kojim se otpis zastarjelih obveza provodi u korist prihoda, koji je oporeziv porezom na dobit zajedno sa ostalim prihodima koji ulaze u poreznu osnovicu, po osnovi salda obveza za ... trebalo uvećati osnovicu poreza na dobit za ... za iznos od … kuna, po osnovi primljenih pozajmica od zajmodavca - osnivača i direktora društva V. S., i na istu utvrditi manje obračunati porez na dobit za ... u iznosu od … kuna.
Odredbom članka 214. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 13/05. 41/08., 115/11., 78/15., dalje u tekstu ZOO-a) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
Stavkom 3. istog članka propisano je da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.
Odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi.
Odredbom članka 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
Odredbom članka 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
Odredbom članka 504. ZOO-a propisano je da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
Odredbom članka 13. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 109/07., 125/11., 54/13., 121/14.) propisano je da je poduzetnik dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom H. standarda financijskog izvještavanja (HSFI-ja).
H. standardom financijskog izvještavanja (HSFI) 13. Obveze („Narodne novine“ broj: 30/08., 4/09., 58/11. i 140/11.) u točki 13.1. propisano je da je cilj ovog Standarda propisati računovodstveni postupak za mjerenje, priznavanje prezentiranja i objavljivanja obveza.
Točkom 13.3. HSFI propisano je da je obveza sadašnja obveza poduzetnika, proizašla iz prošlih događanja i za čije se podmirenje očekuje odljev resursa.
Točkom 13.3. HSFI propisano je da obveze proizlaze iz prošlih transakcija ili drugih prošlih poslovnih događanja.
Točkom 13.14. HSFI propisano je da zakonska obveza je obveza koja proizlazi iz: ugovora, zakona i drugog djelovanja zakona.
Točkom 13.17. HSFI propisano je da ovaj Standard sadrži načela, pravila, postupke i metode mjerenja i evidentiranja, priznavanja i objavljivanja obveza. U ovom Standardu obuhvaćene su obveze koje nastaju iz transakcija i poslovnih događanja a klasificiraju se kao kratkoročne i dugoročne. Obveze, između ostalih, obuhvaćaju: Financijske obveze (obveze za kredite, zajmove i dužničke vrijednosne papire).
Točkom 13.18. HSFI propisano je da se obveza priznaje kada je vjerojatno da će zbog podmirenja sadašnje obveze, doći do odljeva resursa iz poduzetnika i kada se iznos kojim će se ona podmiriti može pouzdano izmjeriti.
Točkom 13.32. HSFI propisano je da sasvim općenito obveza se prestaje priznavati kada ne ispunjavaju kriterije iz točke 13.18 ovog Standarda.
Točkom 13.33. HSFI propisano je da se obveza prestaje priznavati ako je ona nestala tj. ako je ona podmirena, istekla ili ako se vjerovnik odrekao svojih prava ili ih je izgubio.
Prema stajalištu ovog Suda, utvrđenje poreznog tijela kako je za saldo obvezu ... na kontu … na ime primljenih pozajmica od zajmodavca - osnivača i direktora društva V. S. u iznosu od … kuna, obveza prestala prema HSFI 13., te je otpis predmetnih obveza trebalo provesti u korist prihoda koji je oporeziv porezom na dobit, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim. Prema ocjeni Suda, vjerovnik je u konkretnom slučaju izgubio pravo zahtijevati ispunjenje predmetne obveze protekom općeg zastarnog roka od pet godina, i time je u smislu točke 13.33. HSFI 13. predmetna obveza prestala, slijedom čega je trebalo provesti otpis obveze koja je prestala u korist prihoda koji je oporeziv porezom na dobit.
Porezno tijelo se kod utvrđenja da je predmetna obveza prestala pozvalo na točku 13.32. HSFI 13. jer je protekao opći zastarni rok od pet godina u smislu odredbe članka 225. ZOO-a i otpis zastarjelih obveza trebalo je provesti u korist prihoda. Međutim, ovaj Sud smatra kako u konkretnom slučaju ne možemo govoriti o prestanku obveze zbog zastare tražbine, budući citirane odredbe ZOO-a ne propisuju da nastupom zastare prestaje tražbina vjerovnika, ili obveza dužnika, kako to utvrđuje porezno tijelo, već je propisano kako vjerovnik gubi pravo da zastarjelu tražbinu ostvaruje prisilno (putem suda ili drugog nadležnog tijela). Dakle, zastarom se načelno ne gasi samo pravo, već pravo na zahtijevanje izvršenja obveze.
Prema tome, kako je vjerovnik protekom općeg zastarnog roka od … godina izgubio pravo zahtijevati ispunjenje predmetne, a točka 13.33. HSFI 13 propisuje da se obveza prestaje priznavati ako je vjerovnik izgubio svoja prava, Sud smatra kako je u konkretnom slučaju prestanak obveze trebalo utvrditi temeljem točke 13.33. HSFI 13.
Stoga, pozivanje poreznog tijela na odredbu članka 214. ZOO-a i utvrđenje kako je obveza za ... na ime primljenih pozajmica od zajmodavca - osnivača i direktora društva V. S. u iznosu od … kuna, prestala prema točki 13.32. HSFI 13. zbog nastupa zastare, prema ocjeni ovog Suda nije pravilno niti utemeljeno na odredbama Zakona i HSFI, na koje se porezno tijelo pozvalo u osporenim odlukama, jer se ovdje radi o gubitku prava na zahtijevanje ispunjenja predmetne obveze u smislu točke 13.33. HSFI 13., a ne prestanku tražbine vjerovnika.
Opunomoćenica tužitelja na ročištu održanom ... pozvala se na odredbu članka 31. d) stavka 1. točke 4. Zakona o porezu na dobit, kojom je propisano da se odredbe članka 31.a - 31.d ovoga Zakona neće se primjenjivati ako se radi o plaćanjima iz kredita koja ne sadrže odredbe za povrat glavnice ili ako povrat glavnice dospijeva nakon … godina od nastanka. Obzirom kako se u konkretnom slučaju ne radi o plaćanjima iz kredita, već o pozajmicama, isti navod (prigovor) nije od utjecaja na predmetni spor.
Nadalje, kod utvrđenja kako je vjerovnik izgubio pravo zahtijevati ispunjenje predmetne obveze protekom općeg zastarnog roka od pet godina, i time je u smislu točke 13.33. HSFI 13. predmetna obveza prestala, zbog čega je trebalo provesti otpis obveze u korist prihoda koji je oporeziv porezom na dobit, trebalo je utvrditi u kojem poreznom razdoblju je tu obvezu trebalo iskazati kao prihod, što je tužitelj kao prigovor istakao u tužbi.
Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14.) propisano je da se porez na dobit utvrđuje za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina.
Odredbom članka 56. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.
Odredbom članka 5. stavkom 1. Zakona o računovodstvu propisano je da je knjigovodstvena isprava pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju.
Stavkom 2. istog članka propisano je da se knjigovodstvena isprava mora sastaviti na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koji se sastavljaju u knjigovodstvu poduzetnika.
Odredbom članka 15. Zakona o računovodstvu propisano je da je poduzetnik dužan sastavljati godišnje financijske izvještaje u obliku, sadržaju i na način propisan ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.
Imajuću u vidu citirane odredbe Zakona, kako je za obvezu za ... na ime primljenih pozajmica od zajmodavca u iznosu od … kuna, vjerovnik izgubio pravo zahtijevati ispunjenje predmetne obveze protekom općeg zastarnog roka od … godina, dakle ... prema ocjeni ovog Suda otpis obveze u korist prihoda trebalo je provesti u tome poreznom razdoblju, a ne … kako je to porezno tijelo utvrdilo. Pri tome, porezno tijelo nije dalo razloge zbog čega je utvrdilo povećanje porezne osnovice za ..., a ne protekom općeg zastarnog roka od … godina propisanog ZOO-om, dakle ..., čemu je osnovano tužitelj u tužbi prigovorio.
Nastavno, u smislu odredbe članka 96. stavka 1. u vezi članka 94. stavka 2. OPZ-a koja propisuje apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, od šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći - nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, treba utvrditi kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđenje predmetne obveze, jer je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno ..., a zastara prava na utvrđenje je nastupila ... (... + … godina = ….).
Slijedom prethodno navedenog, Sud ocjenjuje kako osporena rješenja nisu zakonita, te je valjalo, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. u vezi s člankom 31. stavkom 1. ZUS-a, poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i meritorno odlučiti kao u izreci presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a, kojom je u stavku 1. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a te Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od … kuna i trošak pristupa na ročište od ..., dakle ukupno … kuna, uvećano za PDV u iznosu od … kuna, što ukupno iznosi … kuna, radi čega je odlučeno kao izreci rješenja.
U Splitu, 4. veljače 2021.
S U T K I N J A
Nela Mešin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog (članak 79. stavak 7. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
Ivana Barać
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.