1              Gž Ovr-676/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Gž Ovr-676/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Marijani Žigić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D.C., S., ulica ..., koga zastupa punomoćnik Đ.Z., odvjetnik iz S., protiv ovršenice K.K. (sada K.K.T.) OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S.N.P., odvjetnik iz S., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pu Ovr-207/2019-8 od 23. listopada 2020., 4. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pu Ovr-207/2019-8. od 23. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I Odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja od dana 16. listopada 2020. godine kao nedopušten.

 

II Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda S., Stalna služba u D.S., poslovni broj: Ovr-380/2014 od dana 6. lipnja 2014. godine, te se ukidaju sve provedene radnje.“

 

To rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj sadržajno iz žalbenog razloga predviđenog u čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP). Žalitelj u bitnome ističe kako pobijano rješenje nije zakonito i da čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18., dalje ZPONS) nije propisano da se rješenje o ovrsi ne može ponovno dostaviti FINI na provedbu, a ono što nije zabranjeno dopušteno je. Nadalje, ističe kako se radi o zakonskoj odredbi koja ima jaču pravnu snagu od eventualnog zaključka VSRH, a autentično tumačenje zakona može dati samo zakonodavac. Slijedom izloženog predlaže ovome sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., dalje OZ), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U ovoj ovršnoj stvari prvostupanjski sud je odbacio prijedlog ovrhovoditelja kao nedopušten i obustavio ovrhu određenu pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u S., Stalna služba u D.S. poslovni broj: Ovr-380/2014 od 06.06. 2014. i ukinuo sve provedene radnje pozivajući se na odredbu čl. 12. ZPONS-a kojom odredbom je propisano da ako se tražbina ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Prvostupanjski sud se također pozvao na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i visokih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019.

 

Navedenim zaključkom je zauzeto pravno shvaćanje da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome. Kako ovrhovoditelj nije postupio temeljem odredbe čl. 5. st. 4. OZ prvostupanjski sud je obustavio ovrhu.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojim ističe kako čl. 12. ZPONS-a ne propisuje da se rješenje o ovrsi ne može ponovno dostaviti FINI na provedbu, te da se radi o zakonskoj odredbi koja ima jaču pravnu snagu od eventualnog zaključka VSRH nisu osnovani.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS-a ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno sa računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Prema st. 5. istog članka ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje postupanje Agencije u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

 

Prema odredbi čl. 10. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 71/18), kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS-a, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi čl. 21. ZPONS-a.

 

Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZPONS-a, Agencija je dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje, dok prema st. 2. istog članka, ovrhovoditelj ili ovršenik kada je ovlašten na temelju Zakona, može u roku iz st. 1. tog članka od Agencije zatražiti vraćanje osnove za plaćanje.

 

Kako ovrhovoditelj navodima žalbe nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda koje se temelji na zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno da je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje te je prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika, dakle da je utvrdila nemogućnost ovrhe temeljem rješenja o ovrsi, to je pravilno prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.

 

Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Osijek, 4. veljače 2021.

 

Sudac

Marijana Žigić, v.r.