Poslovni broj Gž-4445/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-4445/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Frajlića, predsjednika vijeća, te dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Marijane Žigić, članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice Z.Š. iz R., ulica ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N.S., odvjetnik u R., protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz R., ulica ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica D.H.Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-32/2019-19 od 6. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

              I. Žalba tužiteljice i žalba tuženika se prihvaćaju, ukidaju presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-32/2019-19 od 6. kolovoza 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O zahtjevima tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

 

              III. Naređuje se da se ponovljeno suđenje provede drugi sudac pojedinac.

 

Obrazloženje

 

              Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "1. Odbija se tuženi zahtjev tužiteljice Zdravke Škorić koji glasi:

 

„II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., ulica ..., R., OIB: ... da tužitelju Z.Š. iz R., ulica ..., OIB: ... isplati iznos od 13.913,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

 

- na iznos od 236,73 kn od 13.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 231,90 kn od 16.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 232,83 kn od 12.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 228,90 kn od 12.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 230,99 kn od 15.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 227,50 kn od 10.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 228,25 kn od 12.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 227,22 kn od 12.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 232,06 kn od 13.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 233,85 kn od 12.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 231,69 kn od 12.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 235,51 kn od 10.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 236,06 kn od 12.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 241,48 kn od 12.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 247,21 kn od 10.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 239,42 kn od 11.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 251,78 kn od 22.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 46,90 kn od 29.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 200,53 kn od 11.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 254,85 kn od 11.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 264,71 kn od 11.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 257,41 kn od 02.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 254,52 kn od 11.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 248,06 kn od 12.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 255,87 kn od 07.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 276,05 kn od 13.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 199,90 kn od 12.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 103,92 kn od 25.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 266,07 kn od 29.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 261,21 kn od 12.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 258,65 kn od 17.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 259,82 kn od 14.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 168,08 kn od 24.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 130,52 kn od 28.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 37,34 kn od 08.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 165,81 kn od 27.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 165,53 kn od 25.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 165,28 kn od 30.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 163,52 kn od 27.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 162,58 kn od 27.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 160,83 kn od 25.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 157,22 kn od 26.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 159,02 kn od 23.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 158,70 kn od 27.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 157,05 kn od 22.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 156,67 kn od 11.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 153,57 kn od 12.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 153,94 kn od 29.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 151,97 kn od 30.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 150,12 kn od 11.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 147,68 kn od 11.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 145,34 kn od 29.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 145,04 kn od 31.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 144,39 kn od 15.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 145,21 kn od 21.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 144,07 kn od 23.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 143,59 kn od 15.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 143,62 kn od 30.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 141,29 kn od 15.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 142,56 kn od 25.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 141,50 kn od 25.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 139,92 kn od 28.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 138,47 kn od 23.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 136,67 kn od 22.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 135,05 kn od 05.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 135,03 kn od 11.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 133,31 kn od 19.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 132,24 kn od 18.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 132,06 kn od 14.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 131,38 kn od 14.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 130,53 kn od 20.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 129,09 kn od 24.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 125,63 kn od 28.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 124,41 kn od 31.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 123,20 kn od 05.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 122,05 kn od 02.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 120,77 kn od 02.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 119,49 kn od 02.09.2015. godine do isplate,

koje teku do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015., po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14%, od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05%, od 01.07.2016. godine pa do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68%, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41%, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09%, od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82%, od 01.01.2019. godine do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54%, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30%, od 01.01.2020. godine pa do isplate po stopi od 6,11%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., ulica ..., R., OIB: ... da naknadi tužiteljici Z.Š. iz R., ulica ..., OIB: ..., prouzročene troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Nalaže se tužiteljici Z.Š. iz R., ulica ... (čiji je OIB: ...) da tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz R., ulica ... (čiji je OIB: ...), naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn (slovima: tri tisuće te sedamsto i pedeset kuna) u roku od 15 dana, dok se tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.

 

r i j e š i o  j e

 

1. Odbacuje se tuženi zahtjev tužiteljice Z.Š. koji glasi:

 

"I Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 8. toč. 1. u dijelu u kojem je godišnja kamatna stopa promjenjiva, kao i odredba čl. 8. toč. 2. u cijelosti, Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160 /51401652-5103579767 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 04. lipnja 2007. godine, koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika M.G.-D. posl. br. OV-13370/2007 dana 5. lipnja 2007. godine, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 01.04.2009. godine na dalje.“"

 

              Ovu presudu i rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženik.

 

Tužiteljica presudu i rješenje suda prvog stupnja pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s  prijedlogom  da se žalba prihvati, pobijana presuda i rješenje preinače tako da se  tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, tuženika obveže da tužiteljici naknadi parnične troškove uključujući i troškove sastava žalbe, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje radi donošenja pravilne odluke, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. U žalbi u bitnome navodi da sud prvog stupnja pogrešno smatra da tužiteljica nije dokazala pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenjem ništetnosti  odredbi čl.  8. st. 1. i 2. Ugovora po kreditu sklopljenog  između parničnih stranaka, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VS RH) u presudama poslovni broj Rev-2221/2018 i Revt-249/14 između ostalog utvrdio da su odredbe o kreditu u kojima je sadržana odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi  koja se mijenja na temelju jednostrane odluke Banke, nepoštene ugovorne odredbe, samim time i ništetne, te da su sukladno tome tužene Banke dužne vratiti preplaćeni iznos kamata korisnicima kredita. Nadalje navodi, da je VS RH u odluci poslovni broj Rev-3142/18 utvrdio obvezujuću primjenu kolektivne presude na način da ne treba provoditi dokazne postupke, s obzirom da je već sve presuđeno i utvrđeno u postupku u povodu kolektivne tužbe Udruge Franak. Navodi i to da je u odluci VS RH poslovni broj Rev-2868/2018 kao i u odluci Suda Europske unije broj C-452/18 izražen stav na koji se tužiteljica poziva u tužbi i tijekom postupka, da se potpisom Aneksa Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija nije odrekla niti da se sukladno zakonu mogla odreći kasnijih potraživanja s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora, te da je sud prvog stupnja pogrešno odbacio tužbu u dijelu za utvrđenjem ništetnim navedenih odredbi Ugovora o kreditu i kada je odbio kondemnatorni zahtjev za isplatu. Navodi i to da je VS RH u odluci Gos-1/2019 u oglednom postupku odgovorio da sporazum o konverziji koji je sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nadalje navodi da prema stavu VS RH ima pravo na potpuno obeštećenje s osnova preplaćenih kamata prije sklopljene konverzije i da konverzija ne umanjuje pravo tužiteljice na potpuno obeštećenje.

 

Tuženik presudu suda prvog stupnja pobija u odluci o troškovima postupka pod toč. 2. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i relativno i apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz ZPP-a, s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Žalba tužiteljice i žalba tuženika su osnovane.

 

              Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

              Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ništetne odredba čl. 8. toč. 1. Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160 /51401652-5103579767 u dijelu u kojem je godišnja kamatna stopa promjenjiva, kao i odredba čl. 8. toč. 2. u cijelosti, koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 4. lipnja 2007. godine, te potvrđen od strane Javnog bilježnika M.G.-D. pod poslovnim brojem OV-13370/2007 5. lipnja 2007. godine, kao i zahtjev za utvrđenje da tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 1. travnja 2009. godine pa nadalje, te kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 13.913,19 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

              Osnovano tužiteljica navodi u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno odbacio tužbu u dijelu u kojem traži utvrđenje da su ništetne odredba čl. 8. toč. 1. Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160 /51401652-5103579767 u dijelu u kojem je godišnja kamatna stopa promjenjiva, kao i odredba čl. 8. toč. 2. u cijelosti, koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 4. lipnja 2007. godine, te potvrđen od strane Javnog bilježnika M.G.-D. pod poslovnim brojem OV-13370/2007 od 5. lipnja 2007. godine, kao i u dijelu u kojem traži utvrđenje da tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 1. travnja 2009. godine pa nadalje.

 

              Naime, sud prvog stupnja smatra da su sklapanjem Aneksa broj 1 između tuženika i tužiteljice (broj 2402006-1031262160 /51401652-51035797679) od 10. veljače 2016. Ugovora o kreditu od 4. lipnja 2007., stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, te da je izmijenjen osnovni ugovor, između ostalog i u pogledu kamatne stope u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16., u daljnjem tekstu: ZPK), te da je na taj način suglasnošću volja stranaka otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i pravni učinci te ništetne ugovorne odredbe, te da u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije ni bilo ugovorne odredbe čija se ništetnost traži, a da tužiteljica nije u tužbi navela neke druge razloge eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju prema ZPK-u (npr. poslovna nesposobnost) ili da sama konverzija nije provedena sukladno strogim odredbama tog Zakona.

 

              VS RH u odluci poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. naveo je u odgovoru na postavljeno pitanje revidenta. "Da li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu?" slijedeće:     

 

              "Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da

je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o    kreditu ništetne.      

 

              To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

 

              Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.

 

              Stoga je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti jer je sklopila dodatak ugovoru kojim su izmijenjene odredbe

ugovora."

 

              Prema tome, budući da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe kakvu je podnijela, a sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog stava tužbu djelomično odbacio, žalba tužiteljice je prihvaćena i rješenje suda prvog stupnja ukinuto, pa će predmet u tom dijelu biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno meritorno odlučivanje.

 

              Nadalje, posljedično pogrešnoj odluci suda prvog stupnja o nepostojanju pravnog interesa tužiteljice za podnošenje deklaratorne tužbe kakvu je podnijela, pogrešna je i odluka suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 13.913,19 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

              Naime, sud prvog stupnja obrazlaže odbijanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, time što prema njegovom stavu deklaratorni tužbeni zahtjev iz točke 1. tužbe, nije niti u kakvoj vezi s kondemnatornim zahtjevom iz točke 2. tužbenog zahtjeva, jer određenje kamatne stope promjenjivom nije samo po sebi ništetno, već je ništetno da o promijeni kamatne stope jednostrano bez ikakvih egzaktnih i transparentnih parametara odlučuje sama banka kao davatelj kredita, a sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u kredit u EUR, da je suglasnošću stranaka izmijenjen osnovni ugovor, između ostalog i u pogledu kamatne stope, sve u skladu s odredbama ZPK-a, te da je na taj način otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i pravni učinci te ništetne ugovorne odredbe, koja u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije niti postojala.

 

              Budući da je, a upravo suprotno stavu suda prvog stupnja, kondemnatorni zahtjev iz tužbe u vezi s deklaratornim zahtjevom, žalba tužiteljice je prihvaćena i u vezi s odbijenim kondemnatronim zahtjevom i presuda suda prvog stupnja je u tom dijelu ukinuta, a predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              U povodu žalbi stranaka ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. 2. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP-a). U toj novoj odluci o troškovima postupka, sud prvog stupnja odlučit će o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom i donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku. Sud prvog stupnja  dužan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoren ovom ukidbenom odlukom (čl. 377. st. 2. ZPP-a). Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a propisano je što mora sadržavati obrazloženje presude suda prvog stupnja, odnosno da će sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje se predložile i dr., pa je sud prvog stupnja dužan primijeniti navedenu odredbu. Naime, pobijana odluka ima 23 stranice, a riječ je o predmetu spora i pravnim pitanjima o kojima su VS RH, a sada već i Ustavni sud Republike Hrvatske već zauzeli stavove, koje su niži sudovi dužni poštovati. Prvostupanjski sud može primjenom čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP-a odrediti prekid postupka i u predmetima u kojima je predmet spora zahtjev potrošača za isplatu nakon što je među strankama zaključen dodatak ugovora o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15.), a nakon što je VS RH u predmetu Rev-1042/17 podnio zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije (Zaključak br. 9 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020.).

 

              Naređeno je da ponovljeno suđenje provede drugi sudac pojedinac (čl. 371. ZPP-a).

             

              Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 370. ZPP-a.

 

 

Osijek, 4. veljače 2021.