-1-

                                                                                                                             Broj:Ppž-1058/2021

                                   

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Koraljke Bašić i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.R. kojeg brani M.P., zbog prekršaja iz članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, rješavajući o žalbi okrivljenika D.R., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, broj:PpP-6663/2019 od 12. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2021.

 

 

p r e s u d  i o    j e:

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.R. i potvrđuje pobijana presuda.

 

II              Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D.R. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, u roku 0d 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

             

Prvostupanjskom presudom okrivljenik D.R. je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci  pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

 

Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

 

Presudom je okrivljenik obvezan na temelju čl. 138. i čl. 139. Prekršajnog zakona platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kuna, te stvarni trošak u iznosu od 80,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sankciji i troškovima postupka.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba je neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč.6, 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u žalbi se navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni.

 

Suprotno takovom žalbenom prigovoru ističe se da je izreka presude potpuna i pravilna te sadrži činjenični opis iz kojeg proizlaze zakonska obilježja djela kao i pravna kvalifikacija djela prekršaja okrivljenika.

 

              Neosnovano žalitelj prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja te poriče odgovornost.

 

              Prema ocjeni ovog Suda, sud prvog stupnja je na temelju rezultata provedenog postupka u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje pozivajući se u obrazloženju na valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok žalbeni navodi nisu takvog značenja da bi dovodili u sumnju vjerodostojnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazima policijskih službenika jer su dani okolnosno, decidirano, uvjerljivo i nema elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost iskazivanja i ne postoje razlozi  zbog kojih bi isti svjedoci neosnovano teretili okrivljenika.

 

Naime, i ovaj Sud smatra da iskazi svjedoka – policijskog službenika koji je događaj utvrdio neposrednim opažanjem prilikom obavljanja službenih radnji, ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica.

 

Ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika izvršeno je mjernim uređajem Drager koji mjerni instrument je pogodan i pouzdan uređaj, koji zadovoljava sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika i korištenje istog nije upitno.

 

Također treba reći da činjenica da je okrivljenik odbio potpisati primitak zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti nema utjecaja na vjerodostojnost istog zapisnika.

 

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, ispitujući odluku o novčanoj kazni, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna, srazmjerna težini počinjenog djela, stupnju krivnje i opasnosti djela, te dovoljno individualizirana osobi okrivljenika tako da ovja Sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će ista na okrivljenika odgojno djelovati da ubuduće ne čini prekršaje.

             

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju.

 

Naime, ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Stoga je primjena iste mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pravilna je i zakonita.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka kada je sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavka 2. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 4. veljače 2021.

 

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.