- 1 -

Broj:Ppž-757/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.I., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenog D.I., podnijete protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: 26. Pp J-906/2019 od 12. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.I. i pobijana presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D.I. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni D.I. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te mu je uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku trideset dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

Istom presudom okrivljenom D.I. su trajno oduzeti predmeti prekršaja sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser.br.: 00071583 od dana 28. veljače 2019. godine.

Istom presudom okrivljeni D.I. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 1.200,00 kuna.

Okrivljeni D.I. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredba materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o izrečenoj kazni i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da zbog bolesti nije mogao reagirati, da nema novaca za odvjetnika, da je od rođenja astmatičar i da mu se zdravstveno stanje ove zime pogoršalo, da mu je navedenu špricu dao pokojni prijatelj S.Z. koji je pogrešno smatrao kao i žalitelj da se radilo o industrijskoj konoplji ali da ulje sadrži CBD premašene granice dozvoljene razine THC-a za 0,1 %, da ne konzumira droge, da je bio sudionik prometne nesreće i da je smatrao da se radi o legalnoj supstanci za koju nikako nije mogao znati da druga komponenta minorno prelazi dopuštenu zakonsku granicu koja je imala medicinsku svrhu za njegovog prijatelja te da je kazna nepravedna i previsoka kao i troškovi postupka.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti te da je pobijana odluka na zakonu osnovana kao i da je izrečena kazna primjerena utvrđenim okolnostima slučaja.

U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je porešno smatrao da se radilo o industrijskoj konoplji te da ulje sadrži CBD premašene granice dozvoljene razine THC-a za 0,1 %, a za koju nikako nije mogao znati da minorno prelazi dopuštenu zakonsku granicu, potrebno je navesti da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Klasa: NK 235-01/19-02/2261, Ur.br.: 511-01-114-19-2 od 27. svibnja 2019. nesporno utvrđeno da predmet prekršaja i to medicinska šprica od 12 ml, ispunjena sa 10 ml ekstrakta konoplje sadrži tvari koji se nalaze na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka u Dijelu 1., Odjeljku 1. i to u koncentraciji od 0,6% tetrahidrokanabinola i 15,0 % kanabidiola, a u što je okrivljenik mogao lako posumnjati da se ne radi o legalnim supstancama budući je u obrani iznesenoj na glavnoj raspravi dana 19. veljače 2020. godine izjavio da je predmete nabavio njegov prijatelj koji je bio teško bolestan i kojem je odobreno korištenje ulja konoplje u medicinske svrhe, međutim koje se nije mogla nabaviti pa se njegov prijatelj snalazio. Dakle, budući je okrivljenik bio svjestan da njegov prijatelj predmete prekršaja nije legalno nabavio, već da se isti „snalazio“ u nabavi, okrivljenik je u konkretnom slučaju bio iz nehaja u zabludi jer lako mogao biti svjestan protupravnosti svoje radnje i posumnjati u kakvoću i legalnost predmeta prekršaja koji očito nije nabavljen legalnim putem, a za koje je nesporno utvrđeno da ih je okrivljenik posjedovao u inkriminirano vrijeme bez odobrenja nadležnog tijela kako to proizlazi iz iskaza svjedoka M.B. i I.I..

U odredbi članka 30. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio svjestan nekoga njegovog zakonom ili drugim propisom određenog obilježja, a u stavku 2. da ako je počinitelj bio u zabludi o propisanim obilježjima prekršaja iz nehaja, kriv je za taj prekršaj.

Stoga budući iz obrane okrivljenika te drugih provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik iz nehaja bio u otklonjivoj stvarnoj zabludi o obilježjima predmeta prekršaja jer je mogao lako posumnjati o kakvoći predmeta koji nije bila nabavljena na redoviti legalan način, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je počinitelj kriv za predmetni prekršaj o čemu je dao valjane i na zakonu osnovane razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

Za prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom D.I. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u ublaženom iznosu primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona od 2.100,00 kuna, koja je primjerena opasnosti prekršaja, vrsti i stupnju krivnje počinitelja i svim utvrđenim okolnostima, pa stoga ovaj Sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona.

Nadalje, razmatrajući odluku o troškovima postupka koji su određeni pobijanom presudom, a koje okrivljenik pobija, prema ocjeni ovog suda, visina paušalne svote troškova od 200,00 kuna je primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka, dok je je dosuđeni trošak od 1.200,00 osnovan sukladno priloženom troškovniku za provedeno vještačenje Centra Ivan Vučetić u iznosu od 1.000,00 kuna, a okrivljenik nije uz žalbu priložio odgovarajuću dokumentaciju u odnosu na iznese žalbene navode i njegovo imovno stanje pa je istu trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kojom se okrivljenik obvezuje na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 1.200,00 kuna, pri čemu treba naglasiti da su isti određeni u visini donje granice okvira paušalne svote određene Odlukom o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 102/93), a koja se, skladno članku 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, primjenjuje i u prekršajnom postupku i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o prigovoru okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 4. veljače 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.