Poslovni broj: 6 UsIpor-188/20-6

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužiteljice H. M. iz S., V. .., zastupana po opunomoćeniku Ž. P., odvjetniku u S., A. S. …,  protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F.., radi poreza na promet nekretnina, nakon javne rasprave zaključene 28. siječnja 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Ž. P., odvjetnika u S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 4. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I     Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/18-01/1264, Urbroj: 513-04-20-2 od 30. siječnja 2020.

              II     Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/18-01/1264, Urbroj: 513-04-20-2 od 30. siječnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., Klasa: UP/I-410-20/2017-001/01080, Urbroj: 513-007-17-01-2018-0004 od 28. veljače 2018., kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 598.188,88 kuna i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu 23.927,55 kuna.

Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi kako drugostupanjsko tijelo nadalje tvrdi da je predmet oporezivanja promet nekretnina koji da se u konkretnom slučaju dogodio danom potpisa predmetnog ugovora o kupoprodaji i bez obzira na raskidni uvjet iz članka 2. tog ugovora u kojem jasno stoji da „ukoliko kupac ne isplati kupoprodajnu cijenu u ugovorenom roku ovaj ugovor se po sili zakona raskida“, te bez obzira što je čl. 3. dogovorena obveza prodavatelju da odmah po isplati kupoprodajne cijene izda kupcu tabularnu izjavu podobnu za upis-uknjižbu prava vlasništva kupca na predmetnoj nekretnini, a koja tabularna izjava nikada nije izdana, jer kupac nije isplatio prodavatelju ugovoreni iznos kupoprodajne cijene. Napominje kako je pogrešan stav pobijanog rješenja da je promet nekretnine nastao kada su se stranke dogovorile o predmetu kupoprodaje i o njegovoj cijeni. To stoga što je bitni sastojak ugovora o kupoprodaji, uz predmet ugovora, i cijena, i tabularna izjava koja omogućava prijenos vlasništva nekretnine sa prodavateljem na kupca, koja je u konkretnom slučaju izostala. Tvrdi kako je sve navedeno pokazatelj da temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine, nije došlo do prometa nekretnina između ugovorenih stranaka, jer uz ugovor nema dokaza da je ugovorena cijena plaćena, radi čega je izostala i tabularna izjava kojom prodavatelj ovlašćuje kupca na uknjižbu prava vlasništva kupljene nekretnine, a posljedično tome izostao je i prijenos nekretnine sa prodavatelja na kupca. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.              

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

              U sporu je održana rasprava 28. siječnja 2021. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.                           

              Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 25. rujna 2017. između tužiteljice kao kupca i I. Š. kao prodavatelja, predmet kojeg je nekretnina koja u naravi predstavlja 1/3 dijela stana u S. oznake E-3 položenog na prvom katu zgrade označene kao čest. zgr. 3359, kuća površine 134 m2, z.u. 8479 k.o. S., za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 EUR, plativo po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Porezno tijelo je osnovicu poreza na promet nekretnina utvrdilo u skladu sa odredbom članka 9. Zakona iz isprave o stjecanju u iznosu od 598.188,88 kuna, na koju osnovicu je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 23.927,55 kuna.

              Odredbom članka 4. stavka 1. točkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16.) propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine).

              Točkom 2. istog stavka i članka propisano je da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

              Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

              Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako je u konkretnom slučaju temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 25. rujna 2017. došlo do stjecanja vlasništva nekretnine na strani tužiteljice u smislu citirane odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, stoga je pravilno porezno tijelo tužiteljici utvrdilo obvezu poreza na promet nekretnina.

              Prigovor tužitelja kako u konkretnom slučaju nije došlo do prometa nekretnina budući u članka 2. kupoprodajnog ugovora jasno stoji da „ukoliko kupac ne isplati kupoprodajnu cijenu u ugovorenom roku ovaj ugovor se po sili zakona raskida“, te kako je u članku 3. dogovorena obveza prodavatelju da odmah po isplati kupoprodajne cijene izda kupcu tabularnu izjavu podobnu za upis-uknjižbu prava vlasništva kupca na predmetnoj nekretnini, a koja tabularna izjava nikada nije izdana, jer kupac nije isplatio prodavatelju ugovoreni iznos kupoprodajne cijene, ovaj Sud ne uvažava osnovanim. To iz razloga što iz sadržaja kupoprodajnog ugovora proizlazi kako isti sadrži sve bitne sastojke ugovora u smislu odredbi članka 376. i 377. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), dakle, predmetnim ugovorom je određen predmet i cijena, te su se ugovorne stranke su se suglasile u svezi bitnih sastojaka ugovora i isti popisale.

              Prigovor tužiteljice kako u konkretnom slučaju nije došlo do stjecanja vlasništva po predmetnom kupoprodajnom ugovoru, i da tužiteljica nije upisana kao vlasnica na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, Sud je ocijenio neosnovanim za predmetni spor, obzirom kako za nastanak obveze poreza na promet nekretnina, u smislu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina, kao lex specialis propis u konkretnom slučaju, nije bitna činjenica je li tužiteljica izvršila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu ili ne, već je li došlo do prometa nekretnina.

              U odnosu na tvrdnju tužiteljice kako je ugovor raskinut po sili zakona jer nije isplaćena kupoprodajna cijena, ovaj Sud ne  može ocijeniti vjerodostojnom jer iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi osnovanost takve tvrdnje, osim same tvrdnje tužiteljice, a u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona („“Narodne novine“ broj: 115/16.) na tužiteljici je teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

              Prema stajalištu ovog Suda, ukoliko nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji, iz nekog razloga, ne dođe do realizacije istog, stranke imaju mogućnost raskinuti ugovor, te u  smislu odredbe članka 29. Zakona o porezu na promet nekretnina zatražiti obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

Prema stajalištu ovog Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i  odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

 

U Splitu, 4. veljače 2021.

                                                                                                                                              S U T K I N J A

 

                                                                                                                                         Nela Mešin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Ivana Barać