U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja O. B., OIB:.., iz Č., zastupan po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženika D. B., OIB: …, iz D. M.,  s boravištem u P., zastupan po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 29. prosinca 2020., održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika Tatjane Denisov, odvjetnice iz Slatine, 4. veljače 2021. objavio i

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pokojnog I. B. iz D. M., ne ulazi neregistrirani traktor marke Torpedo 7506 specijal, godina proizvodnje 1987. posljednje reg. oznake…, te neregistrirana dvoosovinska prikolica, metalna, marke Zmaj, broj šasije…, nosivosti 8 tona, godina proizvodnje 1988."

              Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.200,00 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.236,50 kn, kao neosnovan.

                                                   Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj O-162/20-5 od 9. travnja 2020., upućen da pokrene parnicu protiv tuženika radi dokazivanja da u ostavinsku imovinu iza pok. I. B. iz D. M., ne ulazi neregistrirani traktor marke Torpedo 7560 specijal, godina proizvodnje 1987., posljednje reg. oznake…, te neregistrirana dvoosovinska prikolica. Navedeni traktor ostavitelj je kupio 1987. godine, a prikolicu 1988. godine. S obzirom da je tužitelj vodio svu brigu oko roditelja, a posebno nakon što se otac teško razbolio, otac je istom darovao predmetni traktor i prikolicu, no tome nisu sačinjavali nikakav ugovor jer je s time bio upoznat tuženik isto kao i tužitelj. Zbog teške bolesti otac stranaka smješten je u Dom u K. 2008. godine, a davno prije toga predmetne pokretnine su predane u posjed tužitelju. Tužitelj je svo vrijeme, kao i danas, imao u posjedu predmetne pokretnine i sa istima obrađivao svoje oranice jer zajedno sa svojom suprugom ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Tuženik nije nikada bio u

 

2

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

posjedu predmetnih pokretnina, nikada nije obrađivao zemlju, a niti se ikada protivio darovanju predmetnih nekretnina tužitelju. Tijekom ostavinskog postupka tuženik nije priznao da tužitelju pripadne vlasništvo predmetnih pokretnina, tvrdeći da predmetne pokretnine kao dio ostavinske imovine trebaju pripasti strankama na jednake dijelove unatoč činjenici da su pokretnine darovane tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će utvrditi da u ostavinsku imovinu iza pok. I. B. ne ulaze predmetne pokretnine te da se tuženiku naloži da mu naknadi troškove postupka.

Na raspravnom zapisniku od 29. prosinca 2020. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na neregistriranu dvoosovinsku prikolicu, na način da iza teksta "dvoosovinska prikolica" ima stajati "metalna, marke Zmaj, broja šasije Z 485, nosivosti 8 tona, godina proizvodnje 1988."

              U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te smatra da su navodi u tužbi neistiniti. Roditelji stranaka su živjeli u bračnoj zajednici do svoje smrti, otac stranaka radio je u N. i zaradio mirovinu u iznosu od cca. 900,00 EUR-a. Otac je dugo godina izbivao iz H. pa su roditelji imali velike nesuglasice iz razloga što su oboje bili alkoholičari. Tužitelj je 2009. godine oca smjestio u Dom za starije osobe, ali mu je prethodno oduzeo poslovnu sposobnost. Pobude su bile da navodno preuzme skrb o ocu, a kako ga je odmah smjestio u Dom za starije osobe pravi cilj je bila mirovina od koje se 3.000,00 kn uplaćivalo za troškove domskog smještaja oca, a ostatak je tužitelj zadržavao za sebe. Iz anamneze Centra za socijalnu skrb utvrđeno je da je otac komunikativan pa je bilo upitno oduzimanje poslovne sposobnosti. Tužitelj nije vodio brigu niti o bolesnoj majci niti joj je financijski pomagao od mirovine koju je u braku zaradio otac. Majka je iz tih razloga pokrenula parnicu pred naslovnim sudom pod brojem P Ob-55/2017 za plaćanje uzdržavanja jer je ocu od troška Doma ostalo barem polovina mirovine. Sud je dosudio uzdržavanje, presuda nije pravomoćna jer je majka u međuvremenu umrla. Saslušan kao svjedok u navedenoj parnici tužitelj je o tuženiku iskazivao izrazito negativno, iz čega proizlazi da su stranke u dugogodišnjoj mržnji. Netočan je navod da se tuženik nikada nije bavio poljoprivredom budući da je 10 godina imao OPG. Nejasno je iz kojih razloga je priložen ugovor o zakupu treće osobe za 52 ha zemljišta, možda iz razloga što je zakupac koristio traktor "Torpedo" koji je tužitelj dobio u prekarij od oca. Kao naknadu za korištenje tuđe stvari tužitelj je mogao pomagati majci koja je do smrti bila bez prihoda. Roditelj  bez obzira na bolest ili staračku demenciju nikada ne bi lišio nasljedstva jednog djeteta pa makar ono bilo i poročno i bez obzira koliko ga to dijete razočaralo. Tako ni otac stranaka nije učinio ni s jednim dijelom ostavinske imovine prema tuženiku već to sada pokušava, uz pomoć suda, zakonski nasljednik koji je rođeni brat i koji s obitelji živi u drugom mjestu te je veliko pitanje koliko je tužitelj uložio u roditelje, tuženik smatra ništa, što je potvrdila majka pred sudom. Budući da su navodi tužitelja o tobožnjem darivanju najobičnija izmišljotina, kojima se sada želi putem navodnih svjedoka dokazati nepripadno stjecanje ostavinske imovine, tuženik ističe da je tužitelj, budući da je s njim bio u zavadi veći dio života i prekinuo sve odnose s njim, a tuženik uopće nisu poznate okolnosti darovanja, tužitelj je svakako posao darivanja trebao legalizirati pismenom ispravom ovjerenom od državnih tijela. Koliko je tužitelj vodio računa o očevoj imovini i obvezama prema državi s osnova te imovine može se zaključiti da je posljednju registraciju traktor imao 2007. godine. Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te da sud naloži tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove.

U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike ugovora o zakupu od 3. studenog 2011., preslike rješenja Ureda državne uprave u V.-podravskoj županiji, Službe za gospodarstvo – Ispostave O. od 2. listopada 2006., socijalne anamneze Centra za

3

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

socijalnu skrb S., Podružnice O. od 13. listopada 2017., preslike rodnog lista Matičnog ureda N. za pok. I. B., saslušanjem svjedoka M. H., R. M., S. B., V. B. i B. M. te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu stranaka.

Nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl. broj O-162/20-5 od 9. travnja 2020., ostavinski postupak iza pok. oca stranaka I. B. prekinut, a tužitelj istim rješenjem upućen da pokrene parnicu protiv tuženika radi dokazivanja da u ostavinsku imovinu iza pok. I. B. ne ulazi traktor marke „Torpedo“ 7560 specijal, godina proizvodnje 1987., posljednje reg. oznake…, te neregistrirana dvoosovinska prikolica, tada sudu nepoznate marke i godine proizvodnje.

Između stranaka sporno je da li je otac tužitelja predmetni traktor marke „Torpedo“ 7560 specijal, godine proizvodnje 1987., posljednje reg. oznake…, te neregistriranu dvoosovinska prikolicu marke „Zmaj“, broja šasije Z 485, nosivosti 8 tona, godine proizvodnje 1988., darovao tužitelju te da li stoga navedeni traktor i dvoosovinska prikolica ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. oca stranaka I. B. .

Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem pisanih dokaza te saslušanjem navedenih svjedoka i stranaka.

Iz preslike ugovora o zakupu od 3. studenog 2011. proizlazi da je ugovor sklopljen između Republike Hrvatske kao zakupodavca, i V. B., supruge tužitelja, nositeljice OPG-a, kao zakupnika, predmetom kojeg ugovora je zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine C. u površini od 51,8950 ha, ugovor je zaključen ne određeno vrijeme, ali ne dulje od 20 godina. Iz preslike rješenja Ureda državne uprave u V.-podravskoj županiji, Službe za gospodarstvo – Ispostave O. od 2. listopada 2006., razvidno je da je navedenim rješenjem dopušten upis OPG V. B. u upisnik poljoprivrednih gospodarstava.

Iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb S., Podružnice O. od 13. listopada 2017., razvidno je da je otac stranaka I. B. nakon hospitalizacije od 2008. godine smješten u Dom za odrasle osobe u K., da je 2009. godine tužitelj inicirao postupak lišavanja poslovne sposobnosti oca te mu je, kako je to razvidno iz preslike rodnog lista Matičnog ureda N., rješenjem istog Centra br. UP/I-5532-02/03-03-20 od 5. listopada 2009., za skrbnika imenovan tužitelj, koji kao skrbnik od tada i raspolaže njegovom imovinom.

Svjedok M. H. iskazao je da poznaje stranke još od svog djetinjstva jer su stranke nekada živjele zajedno sa svojim roditeljima u V. R., koje mjesto je faktički spojeno sa S. P. P., a živjeli su odmah u susjednoj ulici u kojoj on živi. Otuda mu je poznato da tužitelj još od vremena kada je bio mlad koristi poljoprivredni traktor marke "Torpedo" 75, za koji mu se čini da je kupljen 1987. ili 1988. godine, koji traktor je kupio otac stranaka, a kupljen je u isto vrijeme kada je kupljena i jedna traktorska prikolica, koju također tužitelj koristi za obavljanje poljoprivrednih poslova jer je oduvijek radio u poljoprivredi. Otac stranaka je radio u SR N., a kada je došao u mirovinu došao je živjeti u V. R.. Nakon toga bio je smješten u Dom za starije osobe, nije mu poznato tko je plaćao njegov smještaj u Dom. Sjeća se da je otac stranaka znao govoriti kako je navedeni traktor i traktorska prikolica tužiteljevo, govoreći „to je O.“ jer je tužitelj najviše radio u poljoprivredi. U vrijeme kada je otac stranaka govorio kako je „to O.“, misleći na navedeni traktor i traktorsku prikolicu, tada nije spomenuo tuženika. Misli da se navedeni

 

 

4

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

traktor sada nalazi u V. R. kod tužitelja, no nije išao gledati gdje je taj traktor pa sa sigurnošću ne može reći da li je traktor i sada kod tužitelja. Otac stranaka kada je došao u mirovinu došao je živjeti u V. R. i tamo zasigurno 10-tak godina živio prije nego što je otišao u Dom.

              Svjedok R. M. iskazao je da poznaje stranke od svog djetinjstva, odnosno od 90-ih godina prošlog stoljeća, družili su se zajedno i sada su u dobrim odnosima. Otuda mu je poznato da se tužitelj u radu u poljoprivredi oduvijek koristio poljoprivrednim traktorom marke "Torpedo" i još jednim traktorom marke "IMT" i da je u tom radu koristio dvije traktorske prikolice, obje marke "Zmaj". Poznato mu je da je otac stranaka živio i radio u SR N., a kada je došao u mirovinu došao je živjeti u D. M., gdje je živio sa svojom suprugom, a nakon toga bio je smješten u Dom za odrasle osobe u K. . Navedeni traktor misli da je kupio otac stranaka ili njihov djed po majci. Nije čuo da bi otac tužitelja govorio da je navedeni traktor i traktorsku prikolicu darovao tužitelju, no njemu je tužitelj znao reći kako mu je otac obećao da će mu navedeni traktor marke "Torpedo" prepisati, a isto tako da će mu prepisati sve drugo od poljoprivrednih strojeva jer je tužitelj ostao raditi na poljoprivredi. Nije mu poznato da bi između stranaka prije smrti njihovog oca postojao kakav spor oko korištenja navedenog traktora i traktorskih prikolica. Nije mu poznato da li je tuženik imao saznanja da je njihov otac spomenuti poljoprivredni traktor marke "Torpedo", kao i sve druge poljoprivredne strojeve, imao namjeru ili obećao ostaviti tužitelju, o tome mu tuženik nikada ništa nije govorio. S ocem stranaka I. B. davno prije razgovarao je u par navrata u vrijeme dok je znao dolaziti u V. R. . Nije mu poznato kada je otac stranaka odselio u D. M. i tamo sagradio kuću. Otac stranaka u Domu za starije osobe u K. boravio je najmanje 8 godina. S tužiteljem se upoznato 90-tih godina, a tuženika je upoznao 2003. godine i s tuženikom je znao biti zajedno kada bi nešto radili i sl., ali se nisu družili u smislu da bi se nalazili u društvu i zajedno izlazili.

              Svjedok S. B. iskazao je da poznaje stranke, naime, 2002. ili 2003. godine je upoznao tuženika preko njegove supruge, a preko tuženika je upoznao tužitelja. Poznavao je njihovog oca I. B. i bili su u jako dobrim odnosima. Poznato mu je da je tuženik, koji se u to vrijeme bavio poljoprivredom i imao poljoprivredno zemljište u zakupu, za obradu zemlje koristio traktor marke "Torpedo" sa traktorskom prikolicom. Naime, kada je otišao u mirovinu 2001. godine došao je u O. živjeti sa svojom majkom, gdje su imali poljoprivredno zemljište i zamolio je tuženika da mu pomogne oko obrade tog zemljišta i od tuda zna da je imao spomenuti traktor i traktorsku prikolicu. Koliko mu je poznato navedeni traktor marke "Torpedo" kupio je otac stranaka u Đ., dok je traktorsku prikolicu kupio u P. S. . Koliko zna cijelo vrijeme je upravo tuženik koristio navedeni traktor i traktorsku prikolicu još u vrijeme kada je njihov otac bio živ. Zna da su se spomenuti traktor i traktorska prikolica, kao i drugi poljoprivredni priključci kao što su tanjurača, plug, sijačica, nalazili u D. M. u dvorištu kuće roditelja stranaka. Sjeća se da je to bilo u 7. i 8. mjesecu 2009. godine kada je jedne prilike došao tužitelj i dosta ljutito jednostavno iz dvorišta odvezao navedeni poljoprivredni traktor, za koji je prikačio poljoprivrednu prikolicu, kao i druge poljoprivredne priključe, odnosno plug i tanjuraču, i iste odvezao. Nije vidio kada je te stvari tužitelj odvezao, ali to mu je saopćila majka stranaka, a i sam tuženik mu je to rekao. Koliko zna tuženik u svezi odvoženja navedenog traktora, prikolice i priključnih poljoprivrednih strojeva nije ništa poduzimao, odnosno tražio iste natrag jer se u to vrijeme više nije bavio poljoprivredom. Koliko mu je poznato otac stranaka navedenim traktorom i traktorskom prikolicom te poljoprivrednim priključcima nije raspolagao da bi iste otuđio, ali zna da je govorio, i to je osobno čuo, da će sve to ostaviti tuženiku jer se tuženik o njemu uvijek brinuo,

 

5

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

pomagao mu i bio mu uvijek u pomoći. Sjeća se da je to bilo u 9. mjesecu 2009. godine kada je otac stranaka otišao u Dom za odrasle osobe u K., gdje ga je znao posjećivati i jedne prilike u 9. mjesecu 2009. godine otac stranaka mu je rekao da poruči tuženiku da dođe kod njega u Dom jer da mu ima nešto ostaviti, odnosno da još dok može da mu nešto ostavi. Ovo je prenio tuženiku te je drugi dan isti imao namjeru otići u Dom kod svog oca i došao je kod njega da mu posudi auto kako bi se mogao odvesti u K., a kada se vratio saopćio mu je da je toga dana, misli da je to bilo 30. rujna 2009., dogovorio sa javnom bilježnicom iz D. M. da u 11,00 sati dođe u Dom u K. kod oca stranaka, najvjerojatnije da bi sastavili oporuku ili nešto sl., kako bi otac stranaka tuženiku ostavio svu svoju imovinu. Međutim, kada je došao u Dom netko od službenika ili vlasnica Doma rekla je da nitko ne može posjetiti oca stranaka jer da je tužitelj nazvao i zabranio da bilo tko dolazi u posjetu njihovom ocu. Tuženik je s ocem i majkom stranaka živio u istom kućanstvu sve dok otac nije otišao u Dom, a nakon što je otac umro tuženik je nastavio voditi brigu o majci. Od 2009. godine, kada je tužitelj iz dvorišta kuće roditelja stranaka u D. M. odvezao navedeni traktor i traktorsku prikolicu te druge poljoprivredne priključke, isti se sve do danas nalaze u posjedu tužitelja. Otac stranaka prije nego što je otišao u Dom bio je invalid, naime, nakon pada slomio je kuk i nakon operacije ostao nepokretan. Inače, kao osoba otac stranaka bio je inteligentan, svega je bio svjestan,  kasnije je čuo, a nakon što je otac otišao u Dom, da mu je oduzeta poslovna sposobnost, što je njemu bilo čudno. Više puta je bio u posjeti ocu stranaka za vrijeme dok je bio smješten u Dom za odrasle osobe, s njim bi tada uobičajeno razgovarao o tome kako je, što radi i sl., i u tim razgovorima bio je sasvim priseban. Poznato mu je, jer mu je otac stranaka to govorio, da je primao mirovinu u iznosu od 6.500,00 do 7.000,00 kn, a i njemu je znao posuđivati 1.000,00 do 2.000,00 kn za nabavku sjemena i sl. Točno je da je živio i radio u Z. gdje je bio policajac, a 2001. godine kada je otišao u mirovinu, s obzirom da mu je majka u to vrijeme imala 78 godina i ostala sama, došao je u O. i jedno vrijeme bio u O., a znao je odlaziti i u Z. gdje su ostali živjeti njegova djeca i supruga. U svakom slučaju od kada je u mirovini više je boravio u O. nego u Z. . Kada je dolazio u posjetu ocu stranaka u Dom za odrasle osobe u K. službene osobe Doma puštale su ga da dođe u posjetu, a znao je oca stranaka zaticati u dvorištu kako sjedi u invalidskim kolicima. Nije mu poznato u kojoj točno trgovini u S. je otac stranaka kupio navedenu prikolicu, samo zna da je imao dvije prikolice, jedna je kupljena u S., a drugu je otac stranaka kupio od oca majke stranaka. Otac stranka mu je govorio da je prikolica kupljena na Badnjak 1984. godine, no ne zna točno gdje. 

              Svjedok V. B. iskazao je da poznaje tuženika dosta dobro, dok tužitelja poznaje samo iz viđenja. Tuženika poznaje jer je 10 do 15 godina pomagao majci stranaka oko kosidbe trave u dvorištu njihove kuće u D. M., odlazio joj kupovati hranu u vrijeme kada je tuženik bio odsutan dok je radio na moru. Isto tako pomagao je nabavljati ogrjevno drvo, isto izrezao i to je sve činio po zamolbi tuženika koji mu je za te usluge platio. Poznato mu je stoga da je u dvorištu kuće njihovih roditelja u D. M. postojao traktor i traktorska prikolica, traktor je bio marke "Torpedo", a traktorska prikolica je bila marke "Zmaj". Sjeća se da je to bilo u jesen 2008., 2009. ili 2010. godine, ne može se točno sjetiti, ali zna da je bila jesen kada je tužitelj navedeni traktor i traktorsku prikolicu odvezao iz dvorišta kuće roditelja stranaka. Nije vidio kada je traktor i prikolicu tužitelj odvezao, to mu je tuženik rekao, pri čemu nije govorio zašto je on to učinio, a niti mu je o tome govorila njihova majka koja je u to vrijeme živjela sama u kući u D. M., dok je njihov otac već tada bio smješten u Dom za odrasle osobe u K. . Majka stranaka mu nije spominjala ništa u vezi odvoženja navedenog traktora i traktorske prikolice niti mu je spominjala da bi iste odvezao tužitelj uz njezino odobrenje ili pristanak. Ono što je mogao zaključiti iz njezinih komentara kada bi joj primjerice

6

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

donosio hranu, da je ona više voljela tužitelja iako je živjela s tuženikom koji se o njoj brinuo. S ocem stranaka I. B. nije nikada osobno neposredno razgovarao, ali zna da je navedeni traktor i prikolicu isti kupio jer je imao novaca budući da je tada radio u SR N., međutim, nije mu poznato koje godine i gdje su traktor i prikolica kupljeni. Majka stranaka Z. B. mu je par puta znala reći kako će ona sve ostaviti, misleći na svoju imovinu, tuženiku. Nikada nije čuo da bi ili otac stranaka ili njihova majka navedeni traktor i traktorsku prikolicu darovali tužitelju. Nije mu poznato da li je tuženik nešto poduzeo nakon što je tužitelj navedeni traktor i prikolicu odvezao iz dvorišta kuće njihovih roditelja u D. M. . Majka stranaka mu je znala govoriti da joj tužitelj ništa ne pomaže, odnosno da bi joj bilo teško da nije tuženika. Primjerice, znao je majku stranaka voziti na Pag u vrijeme kada je tuženik tamo radio jer je bila slaba da bi se sama brinula o sebi, a tuženik nije imao novaca da ju smjesti u dom ili da plati nekome da se brine o njoj.

Svjedok B. M. iskazao je da poznaje tuženika od 2005. godine, od kada mu je tuženik pomagao u održavanju imanja kojeg ima u D. sve do 2012. godine kada je ove poslove preuzeo njegov sin. Znao je dolaziti u kuću roditelja stranaka u D. M. u vrijeme prije odlaska oca stranaka u Dom za odrasle osobe, koji je u to vrijeme bio dosta slab i ležao je u krevetu. Kada god je došao kod njih nikada tamo nije vidio tužitelja, naime, brigu o majci i ocu vodio je isključivo tuženik, a kada je otac stranaka otišao u Dom znao je po zamolbi tuženika  majci stranaka donositi hranu u D. M., gdje je ona ostala živjeti. Nakon što je otac stranaka bio smješten u Dom tuženika je automobilom znao voziti u posjetu njegovom ocu i sjeća se da mu je jedne prilike tuženik rekao kako je otac njemu rekao da bi trebalo riješiti pitanje poljoprivrednih strojeva jer da je svom ocu tada saopćio kako je te strojeve odvezao tužitelj O. B. . Međutim, nedugo nakon toga rekao tuženik mu je kako je po nalogu tužitelja njemu bio zabranjen prilazak ocu, a sve to kako bi bio udaljen od oca. Poznato mu je da je otac stranaka primao mirovinu u vrijednosti od oko 800 EUR-a, međutim nakon što bi se platio Dom razliku je sebi uzimao tužitelj i ništa od te mirovine nije davao majci stranaka već je zadržavao za sebe. Tuženik se brinuo svojoj majci u vrijeme kada je bio na P. jer ga je znao nazvati i zamoliti da joj odnese lijekove i hranu kada joj je to bilo potrebno. Bio je na sahrani majke stranaka i tog dana sjeća se da mu je tuženik pokazao mjesto gdje je tužitelj smjestio navedeni traktor i traktorsku prikolicu te strojeve nakon što ih je odvezao iz D. M. .

Tužitelj O. B. iskazao je da predmetni poljoprivredni traktor marke "Torpedo" kupio njegov otac 24. prosinca 1987. i već tada je rekao da će taj traktor biti njegov, a to je i učinio na način da mu je traktor usmenim putem darovao i od tada se faktički nalazi u posjedu istog sve do danas. Imali su namjeru traktor prepisati na njega, međutim, otac se razbolio i završio u Domu za odrasle osobe u K., tako da je to ostalo neriješeno. Isto tako i predmetnu dvoosovinsku prikolicu njegov otac mu je darovao usmenim putem, istu je otac kupio 1988. godine i prikolica se faktički od dana kupnje pa sve do danas također nalazi u njegovom posjedu. Za učinjena darovanja znali su svi članovi njihove obitelji pa tako i tuženik, iako je u to vrijeme bio dijete star 5 do 6 godina, dok je u vrijeme darovanja on imao 12 – 13 godina. Unatoč tome što je imao 12, odnosno 13 godina njegov otac je navedeni traktor i prikolicu darovao njemu s obzirom da je faktički već od svoje pete godine života upravljao traktorom, a sa 13 godina upravljao je i kombajnom koji mu je darovao djed sa majčine strane. Roditelji su početkom 1990. godina otišli živjeti i raditi u SR N. i za to vrijeme su on i tuženik živjeli kod djeda i bake sa majčine strane u V. R. . Nakon što su se roditelji vratili iz SR N. otac se razbolio i morao je biti smješten u Dom za odrasle osobe u K., dok je majka jedno vrijeme živjela s njim u V. R. . Nakon dolaska iz SR

7

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

N. otac i majka su se razboljeli i bili su jedno vrijeme bolnički liječeni u neuropsihijatrijskoj bolnici u P., otac je došao sa liječenja u 11. mjesecu 2008. godine i odmah je smješten u Dom za odrasle osobe, dok je majka iz bolnice izašla u 1. mjesecu 2009., nakon čega je do kraja 6. mjeseca 2009. živjela s njim i njegovom obitelji u V. R., a nakon toga je otišla živjeti u svoju kuću u D. M. . Navedeni traktor i dvoosovinsku prikolicu je cijelo vrijeme koristio i sada koristi za potrebe OPG-a koji je imao otvoren od 2005. godine i u početku bio njegov nositelj, a sada je nositelj njegova supruga, dok je on član OPG-a. Nakon što je majka po završenom bolničkom liječenju otišla živjeti u kuću u D. M. o njoj se trebao brinuti tuženik, a da li se i na koji način o njoj brinuo može samo reći da se brinuo o njoj tako kako je to činio. Naime, tuženik je nakon što je u ožujku 2009. godine izašao iz zatvora bio bez posla i bez primanja i po izlasku iz zatvora spanđao se s S. B., bivšim policajcem, kamatarem, koji je tuženiku posuđivao novac, a kako bi taj novac njemu mogao vratiti tuženik je počeo prodavati imovinu majke, odnosno razne alate, i to je tako bilo sve dok je bilo stvari za prodati. Što se tiče imovine majke koju je naslijedila od svog oca koji je umro 2009. godine, naveo je da je tuženik došao na ideju, zajedno sa spomenutim B., da svu tu njezinu imovinu koju je naslijedila iza svog oca prepiše na svoje ime. Sjeća se da je na to njegov otac pristao, dok majka nije htjela o tome ništa niti čuti. Zna da je tuženik imao namjeru majku odvesti kod javnog bilježnika radi potpisa ugovora kojim bi tu imovinu prenijela na njega, međutim, s obzirom da je osobna iskaznica majke nakon što je otišla živjeti u D. M. ostala kod njega bio je problem kako će majka ugovor potpisati bez osobne iskaznice, da bi S. B. kod javnog bilježnika posvjedočio identitet njegove majke, tako da je ugovor o prijenosu njezine imovine na tuženika majka potpisala i ugovor je zaključen bez toga da je javni bilježnik izvršio uvid u osobnu iskaznicu majke. U idućih mjesec do dva od zaključenja ugovora imovina koja je prenesena na tuženika je prodana, odnosno rasprodana. Majka je imala kuću u L. koju je, uz suglasnost oca, na kraju pristala 2002. godine darovati tuženiku, na što je i on pristao, odnosno tome se nije protivio jer u to vrijeme nije ni na kraj pameti imao što će ga kasnije zadesiti. Nakon izvršenog darovanja predmetnog traktora i dvoosovinske prikolice niti otac, a niti majka nisu od njega zahtijevali da navedeni traktor i prikolicu vrati, a isto tako niti tuženik nakon što je odrastao nije nikada od njega zahtijevao povrat traktora i prikolice ili tražio predaju u posjed. Poznato mu je da je tuženik spomenutom S. B. dužan neke novce i uvjerenja je da tuženik, kako bi mogao taj novac vratiti, jedino to može učiniti tako da od njega uzme navedeni traktor i prikolicu, odnosno da iste unovči i nakon toga B. preda novac koji mu duguje. Predmetni traktor i prikolica nisu nikada ostali u D. M., osim što je s tim traktorom i prikolicom dolazio kada je trebalo primjerice preorati pola jutra bašče njegovih roditelja. Tuženik se s traktorom i prikolicom nikada nije koristio jer je u to vrijeme on živio u L. kod O., jedno vrijeme tuženik je obrađivao zemlju u O. i u obradi tog zemljišta mu je došao pomagati upravo sa tim traktorom. Od 2013. godine živi u Č., no njegova prijavljena adresa prebivališta je u V. R. . Točno je da u ostavinsku imovinu iza njegovog oca ulazi i kuća u D. M. i ne osporava tuženiku da zajedno s njim u ostavini iza oca naslijedi tu kuću na jednake dijelove. Tuženiku osporava pravo nasljedstva samo na predmetnom traktoru i dvoosovinskoj prikolici jer nikada ništa u svezi tog traktora i prikolice nije bilo sporno. Što se tiče S. B. i njegovog iskaza kojeg je kao svjedok dao u ovom postupku i činjenice koje je naveo u svom iskazu temelje se samo na onome što mu je tuženik rekao, dakle isti nema vlastitih neposrednih saznanja o tim činjenicama. Spomenutog B. je vidio dva do tri puta u životu i to kod svojih roditelja još prije nego je tuženik morao otići u zatvor, a moguće da je tada predmetnim traktorom došao do svojih roditelja pa je traktor svjedok vidio. Sjeća se da je tada oca pitao tko je taj čovjek i što on tamo radi, da bi mu otac rekao da je on policajac i da će pomoći tuženiku da ne ode u zatvor, a zauzvrat je tražio od njegovih roditelja da mu hrane svinjče i piliće, a zna da mu je otac dao i neke novce, međutim,

8

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

spomenuti B. ipak nije mogao pomoći tuženiku da ne ode u zatvor, a kada je tuženik otišao u zatvor isti se više nije pojavljivao. Usmeno darovanje predmetnog traktora i dvoosovinske prikolice se konkretno dogodilo u kući njegovih djeda i bake u V. R. u prostoriji dnevnog boravka. Ne zna da li je tom prilikom bio nazočan tuženik, samo može reći da sve što su njegovi roditelji kupili što se tiče strojeva za poljoprivredu je kupljeno za njega i to je tuženiku jako dobro poznato. U vrijeme darovanja njegov otac je bio zdrav, a na pitanje iz kojeg razloga odmah po izvršenoj kupnji navedenog traktora i prikolice nije sačinjen pismeni darovni ugovor, naveo je da je u vrijeme izvršenog darovanja bio dijete, a kasnije kada se otac vratio iz N. razbolio se i završio u bolnici te kasnije u Domu za odrasle osobu u K. . Poznato mu je da je supruga tuženika bila vlasnik OPG-a 2002. godine, ne zna koliko dugo je OPG postojao, ali zna da tuženik nikada nije bio vlasnik, odnosno nositelj OPG-a. Nije mu poznato kolika je tržišna vrijednost predmetnog traktora i prikolice. Što se tiče njegovih navoda da je tuženik dužan neke novce spomenutom B. može samo reći da on to pretpostavlja, a da nekih dokaza o tome nema. Predmetni traktor nije registriran, nakon kupnje jedno je vrijeme bio registriran misli do 1995. godine, a kasnije ga niti on, a niti  otac nisu registrirali.

Tuženik D. B. iskazao je da sve dok nije započeo predmetni postupka nije imao nikakvih saznanja da bi njihov otac I. B. predmetni traktor i dvoosovinsku prikolicu darovao tužitelju. Naime, točno je da je traktor kupljen 1987., a prikolica 1988. godine, da je  traktor i prikolicu kupio njihov otac I. B., no navedeni traktor i prikolicu su on i tužitelj, zajedno s njihovim djedom po majci, zajednički koristili sve do 1995. godine. Naime, tada je njihov otac tužitelju kupio jedan kamion marke Mercedes kiper 2626 u SR N. kojeg je kasnije tužitelj zamijenio za jedan tegljač i u tom narednom razdoblju se tužitelj bavio poslovima autoprijevoznika, dok su on i njegov djed nastavili obrađivati zemlju sa ovim traktorom zajednički do 2000. godine, kada se odselio u L. kod O., a u međuvremenu se oženio da bi se 2005. godine vratio nazad u D. M., gdje je s istim traktorom  te koristeći navedenu prikolicu ponovno se počeo baviti obradom zemljišta površine 15 do 20 hektara i za potrebe OPG-a čiji nositelj je njegova bivša supruga A. B. koja je bila vlasnica tog OPG-a do 2007. godine kada je isti ugašen. Navedenim traktorom i spomenutom prikolicom se koristio sve do odlaska na izdržavanje kazne zatvora 15. siječnja 2008. godine, a nakon što je iz zatvora trebao izaći, za što je saznao tužitelj, kada je došao kući u D. M. kod svojih roditelja traktora i prikolice tamo više nije bilo. Nije mu poznato tko je iste odvezao, ali zna da se od tada njima koristi isključivo tužitelj. Nakon što je izašao iz zatvora nije ništa poduzeo u da osigura da traktor i prikolicu koristi za obradu zemljišta niti je protiv tužitelja podnosio kakvu tužbu jer za to nije imao financijskih mogućnosti, nije ništa poduzimao da bi odlazio u V. R. kod tužitelja, s obzirom da je jedne prilike u D. M. kada je tužitelj tamo došao došlo do fizičkog sukoba između njih zbog kojeg je tužitelj bio prekršajno kažnjen. Tijekom izdržavanja kazne zatvora znao je vikendima dolaziti kući i tom prilikom je s traktorom i prikolicom pomagao ocu u obradi zemljišta, s tim da je već tada otac tražio od tužitelja da doveze taj traktor i prikolicu kako bi se mogli s njima služiti i tražio od tuženika da on ode kod tužitelja po traktor i prikolicu no kada je tamo došao utvrdio je da se traktor nalazi kod A. N., a ne kod tužitelja, što je saopćio ocu, nakon čega je otac telefonom nazvao tužitelja i zatražio da traktor i prikolicu doveze u D. M., što je tužitelj tada i učinio. Točno je da su njihovi roditelji nakon što su se vratili sa bolničkog liječenja iz P. došli nazad, odnosno otac je bio smješten u Dom za odrasle u K., dok je majka otišla živjeti kod tužitelja u V. R., a nakon toga je došla živjeti kod njega u D. M.. Točno je da su tada predmetni traktor i dvoosovinska prikolica ostali u posjedu tužitelja u V. R.. Njemu otac nikada nije govorio da bi predmetni traktor i dvoosovinsku prikolicu darovao tužitelju, to mu nije govorio niti prije što je obolio, a niti nakon oboljenja, odnosno

 

9

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

nakon što je bio smješten u Dom za odrasle osobe u K. . Nakon što je otac bio smješten u ovaj Dom posjećivao ga je od 2009. pa nadalje i jedne prilike mu je otac rekao da dovede javnog bilježnika, govoreći da će mu dati ono što on ima od imovine, nakon čega je nazvao javnog bilježnika u D. M. i s autom koji mu je posudio g. B. došao je u K. kod svog oca, no tada mu je već bio zabranjen pristupi i posjete ocu, prema informacijama koje je dobio od djelatnice Doma tu zabranu posjete izdao je  tužitelj, koji u to vrijeme još uvijek nije bio postavljen za skrbnika jer se vodio postupak oko toga, a nakon što je tužitelj imenovan skrbnikom mogao je dolaziti u posjete svom ocu. Njegov otac njemu nikada nije govorio da sve ono što je kupljeno da je kupljeno za tužitelja. Odnosi između tužitelja i njihovog oca nisu bili dobri, naime, bio je nazočan jedne prilike kada su imali kolinje u D. M. kada je tužitelj nogom udario oca, a za njihove poremećene odnose je saznavao iz telefonskih razgovora kada mu je o otac tome pričao. Netočni su navodi tužitelja da bi imao kakav novčani dug prema S. B. . Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, nakon pet tjedana izdržane kazne, mogao je koristiti slobodne vikenda od petka popodne do nedjelje. Njihov otac otišao je u Dom za odrasle osobe tijekom 2009. godine, ne zna točno kojeg datuma. Kod oca je jedne prilike otišao radi prijepisa imovine prije nego što je majka svoju imovinu koju je naslijedila od svog oca prepisala na njega. Zemlju koju mu je majka darovala, radi se o poljoprivrednom zemljištu veličine oko 3 hektara, je naknadno prodao no ne zna koliko je vremena proteklo od darovanja pa do prodaje. Kuća u L., koju su roditelji njemu darovali, još uvijek se vodi na njegovom imenu i vlasništvu, no ne može reći koliko je tereta upisano na toj kući i zemljištu.

Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da nisu dokazani navodi tužbe da bi predmetni traktor marke „Torpedo“ 7560 specijal, godine proizvodnje 1987., posljednje reg. oznake NA 810-R, te neregistriranu dvoosovinska prikolicu marke „Zmaj“, broja šasije Z 485, nosivosti 8 tona, godine proizvodnje 1988., otac stranaka I. B. darovao tužitelju. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da isti nemaju neposrednih osobnih saznanja da bi otac stranaka predmetni traktor i dvoosovinsku prikolicu darovao tužitelju. Niti svjedoci M. H. i R. M., predloženi od strane tužitelja, nema takvih saznanja. Naime, iz iskaza svjedoka M. H. proizlazi da nema saznanja o nikakvom darovanju, isti samo tvrdi da je otac stranaka znao govoriti kako je navedeni traktor i traktorska prikolica tužiteljevo, govoreći „to je O.“ jer je tužitelj najviše radio u poljoprivredi, dok svjedok R. M. izrijekom tvrdi da nije čuo da bi otac tužitelja govorio da je navedeni traktor i traktorsku prikolicu darovao tužitelju, već da je sam tužitelj znao reći kako mu je otac obećao da će mu navedeni traktor marke "Torpedo" prepisati, a isto tako da će mu prepisati sve drugo od poljoprivrednih strojeva jer je tužitelj ostao raditi na poljoprivredi.

Svjedoci S. B. i V. B., predloženi od strane tuženika, svojim iskazima osporili su osnovanost navoda tužbe. Naime, svjedok S. B. naveo je da mu je poznato da otac stranaka navedenim traktorom i prikolicom te poljoprivrednim priključcima nije raspolagao da bi iste otuđio, ali zna da je govorio, što je osobno čuo, da će sve to ostaviti tuženiku jer se o njemu uvijek brinuo, pomagao mu i bio mu uvijek u pomoći. Svjedok V. B. se sjeća da je u jesen 2008., 2009. ili 2010. godine tužitelj navedeni traktor i traktorsku prikolicu odvezao iz dvorišta kuće roditelja stranaka te da nikada nije čuo da bi ili otac stranaka ili njihova majka navedeni traktor i traktorsku prikolicu darovali tužitelju. Iz iskaza svjedoka B. M. proizlazi da isti nema nikakvih saznanja o spornom darovanju navedenog traktora i dvoosovinske prikolice, iz  njegovog iskaza proizlazi da su se navedeni traktor i prikolica nalazili u posjedu tužitelja u vrijeme smrti majke stranaka 2019. godine, što između stranaka nije sporno.

 

10

Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

U okolnostima kada iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi osnovanost navoda tužbe, sam iskaz tužitelja nije dostatan za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovo tim prije što vjerodostojnost i dokazana snaga iskaza tužitelja nije takvog značaja da  bi se na temelju tako danog iskaza mogla utemeljiti presuda kojom bi se tužbeni zahtjev usvojio. Naime, neuvjerljivi i neživotni su navodi tužitelja da je otac stranaka odmah nakon kupnje predmetnog traktora 24. prosinca 1987. rekao da će traktor biti njegov te da mu je traktor usmenim putem tada darovao, a isto tako i predmetnu dvoosovinsku prikolicu koju je otac kupio 1988. godine. Naime, u to vrijeme tužitelj je, kako tvrdi, bio dijete i imao je  12 – 13 godina, što bi značilo da je navedeno darovanje, s obzirom da tužitelj sada ima 46 godina, učinjeno prije 33 ili 34 godine, odnosno neposredno nakon što je otac stranaka kupio predmetni traktor i prikolicu. Nadalje, doista je neuvjerljivo i neživotno da roditelj djetetu u dobi od svega 12-13 godina uopće daruje stvari kao što su poljoprivredni traktor i traktorska prikolica, postavlja se, naime, pitanje iz kojeg razloga bi roditelj to uopće učinio. Tužitelj tvrdi da već od svoje pete godine upravljao traktorom, a sa trinaest godina kombajnom koji mu je darovao djed sa majčine strane, što sud može prihvatiti jer opće poznato je da djeca te dobi pomažu većoj ili manjoj mjeri roditeljima koji se bave poljoprivredom. Činjenica da je tužitelj već kao dijete upravljao traktorom u dobi od svega pet godina, a kombajnom u dobi od trinaest godina sama za sebe ne znači da je otac zbog toga tužitelju darovao predmetni traktor i dvoosovinsku prikolicu. Naime, kod ugovora o darovanju, da bi isti nastao, potrebno je da se darodavatelj na nesporan i jasna način obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Tužitelj u postupku nije dokazao da bi takav ugovor o darovanju nastao jer ničim nije dokazao da se otac stranaka prije više od trideset godina, odnosno u vrijeme kada je tužitelj imao svega 12 - 13 godina, obvezao prepustiti tužitelju predmetni traktor i dvoosovinsku prikolicu. S obzirom da je u to vrijeme tužitelj bio dijete i nije imao poslovnu sposobnost, sasvim je jasno da tužitelj kao obdarenik na pravno valjan način tada samostalno nije niti mogao izraziti pravno valjanu volju da kao obdarenik prihvaća navedene stvari. Neuvjerljivi i neživotni su navodi tužitelja da nije sačinjen pismeni darovni ugovor jer da je u vrijeme izvršenog darovanja bio dijete, a kasnije kada se otac vratio iz SR N. da se razbolio i završio u bolnici te kasnije u Domu za odrasle osobu u K. . Naime, s obzirom da se otac stranaka vratio iz SR N. 2008. godine te odmah zatim bio liječen u neuropsihijatrijskoj bolnici u P., a da se s liječenja vratio u 11. mjesecu 2008. godine te potom bio smješten u Dom za odrasle osobe u K., i lišen poslovne sposobnosti tek 2009. godine, tužitelj je imao sasvim dovoljno vremena prije nego što se otac vratio iz SR Njemačke i prije nego što je lišen poslovne sposobnosti, u dogovoru s ocem izvrši prijepis predmetnog traktora i navedene dvoosovinske prikolice na svoje ime. Tužitelj je, naime, imao sasvim dovoljno vremena i mogućnosti prijenos vlasništva predmetnih pokretnina učiniti na pravno valjan i zakonit način, primjerice temeljem pismenog ugovora o darovanju sukladno odredbi čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), u kojem slučaju bi obje ugovorne strane imale mogućnost iskazati jasnu, nedvojbenu i pravno valjanu volju da sporni traktor i dvoosovinska prikolica prijeđe u vlasništvo tužitelja, ili nekim drugom valjanim pravnim poslom temeljem kojeg bi tužitelj stekao vlasništvo predmetnih pokretnina sukladno odredbe čl. 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), kojom je određeno da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalni posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Nadalje, tužitelj je imao mogućnost, ukoliko smatra da mu je otac usmenim darovanjem prenio navedene pokretnine, steći vlasništvo predmetnih pokretnina ustupom i raspodjelom imovine za života oca stranaka

11

                                                                                           Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

sukladno odredbi čl. 105. Zakona o nasljeđivanju (NN-48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), kojom je određeno da predak može poslom

među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima, uz uvjet da su s tim suglasni sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi koji su po zakonu pozvani da ga naslijede, i uz uvjet da je taj posao sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda, ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku (čl. 106. st. 1. i 2. ZN), čime bi se također na jasan i nedvojben te pravno valjan način izrazila volja tužitelja i oca stranaka da predmetni traktor i dvoosovinska prikolica prijeđu u vlasništvo tužitelja.

Sud dopušta mogućnost da je predmetni traktor i dvoosovinsku prikolicu tužitelj koristio za potrebe OPG-a, čiji nositelj je od 2011. godine njegova supruga, i prije nego što se otac stranaka razbolio 2008. godine te smješten u navedeni Dom za odrasle osobe. Međutim, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, poglavito uzimajući u obzir činjenicu da su roditelji stranaka, kako to proizlazi iz iskaza stranaka, početkom 1990. godine otišli živjeti i raditi u SR N., a da su za to vrijeme obje stranke ostale zajedno živjele u V. R. kod djeda i bake sa majčine strane, i to sve do 2000. godine kada se tuženik, kako tvrdi u svom iskazu, odselio u L., ne može se isključiti mogućnost, na koju u odgovoru na tužbu osnovano ukazuje tuženik, da je sve do 2008. godine, kada je tužitelj došao u samostalni neposredni posjed predmetnih pokretnina tužitelj iste koristio kao prekarij, odnosno temeljem prešutnog ili izričitog odobrenja oca stranaka ili eventualno usmenog sporazuma s ocem o besplatnoj uporabi predmetnih pokretnina do opoziva. Temeljem takvog sporazuma nije moguće steći pravo vlasništva jer se na takav sporazum imaju primijeniti isključivo pravila o posudbi, što znači da je otac stranaka kao vlasnik imao mogućnost u svako doba od tužitelja zahtijevati povrat predmetnih pokretnina, a tužitelj bi bio dužan iste odmah vratiti, osim ako bi bio ugovoren otkazni rok. Činjenica što se tužitelj u neposrednom samostalnom posjedu predmetnog traktora i dvoosovinske prikolice nalazi, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, neprekidno od 2008. godine, odnosno od vremena kada je otac stranaka smješten u Doma za odrasle osobe u K., nije od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke, s obzirom da se u činjeničnim navodima tužbe, za koje je sud vezan, tužitelj nije pozvao na institut stjecanja prava vlasništva predmetnih pokretnina dosjelošću.

Slijedom svega navedenog, utvrdivši da tužitelj u postupku nije dokazao da je predmetni traktor marke „Torpedo“ 7560 specijal, godine proizvodnje 1987., posljednje reg. oznake NA…, te neregistriranu dvoosovinska prikolicu marke „Zmaj“, broja šasije…, nosivosti 8 tona, godine proizvodnje 1988., otac stranaka I. B. darovao tužitelju, sud je tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan odbio te presudio kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.200,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika tuženika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), 3.000,00 kn za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 1. rujna, 6. listopada i 29. prosinca 2020. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 1.000,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te 200,00 kn za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (Tbr. 1. toč. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19).

Sud je kao neosnovan odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova u iznosu od 2.236,50 kn, što se odnosi na naknadu troškova na ime nagrade punomoćnika za uvid u spis u

12

                                                                                Poslovni broj: 18 P-218/2020-15

iznosu od 250,00 kn, na troškove puta tuženika za javni prijevoz na relaciji P.-Z.-Z.-S. i natrag u iznosu od 1.080,00 kn te na izgubljenu zarade tuženika za dva radna dana iznosu od 844,00 kn. Tuženik ničim nije dokazao da je imao trošak zbog uvida punomoćnika u spis, naime, u spis nema podataka, niti je to u spisu evidentirano, da je punomoćnik tuženika uopće izvršio radnju uvida u spis. Nadalje, zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 1.080,00 kn za troškove puta te iznosa od 844,00 kn na ime izgubljene zarade za dva radna dana sud je odbio, budući da je zahtjev za naknadom navedenih troškova podnesen tek u podnescima tuženika od 5. i 8. siječnja 2021., odnosno nakon što je glavna rasprava zaključena, čime je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP, kojom je propisano da je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

U Slatini, 4. veljače 2021.

                                                                                                             S u d a c :

                                                                                                             Josip Bočkai

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u tri primjeraka. O žalbu odlučuje županijski sud.