1              Poslovni broj: Gž-438/2019-3

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Marini Parać Garma, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja D. B. iz S.-K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici H. K. J., odvjetnici iz S., protiv prvoprotustranke Ž. B. iz S., OIB: … i drugoprotustranke S. B. d.o.o., iz S., OIB:.., oboje zastupani po punomoćnici A. V., odvjetnici iz S., radi osnivanja nužnog prolaza, odlučujući o žalbi protustranaka, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-221/2016-38 od 14. studenoga 2018., 4. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Žalba protustranaka djelomično se odbija se kao neosnovana a djelomično se prihvaća kao osnovana pa se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-221/2016-38 od 14. studenoga 2018.:

 

- potvrđuje u točkama I. i II. izreke rješenja;

 

- preinačuje u točki III. izreke rješenja na način da se odbija zahtjev predlagatelja za naknadom troškova ovog izvanparničnog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-221/2016-38 od 14. studenoga 2018. osnovana je u korist nekretnine označene kao čest. zem. 5811/5 k.o. S., a na teret nekretnine označene kao čest. zem. 6056/14 k.o. S., služnost puta (kolnika) trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Z. R. od 19. rujna 2016. označena slovima A-B-C-D, pa je predlagatelj ovlašten to pravo, na temelju navedenog rješenja upisati u zemljišne knjige za k.o. S. (točka I.) Točkom II. obvezan je predlagatelj, u roku od 15 dana od provedbe zemljišnoknjižnog upisa prava služnosti puta, isplatiti prvoprotustranci iznos od 27.731,43 kn, a drugoprotustranci iznos od 11.884,89 kn, odnosno objema ukupno 39.616,34 kn. Točkom III. određeno je da su protustranke, u roku od 15 dana po pravomoćnosti navedenog rješenja, dužne naknaditi predlagatelju troškove ovog izvanparničnog postupka u iznosu od 2.950,00 kn (svaka po 1.475,00 kn) pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv navedenog rješenja, žalbu su izjavile protustranke iz svih zakonskih žalbenih razloga. Predlažu da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za osnivanjem služnosti puta (kolnika) trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Z. R. od 19. rujna 2016. označena slovima A-B-C-D, u korist nekretnine označene kao čest.zem. 5811/5 k.o. S., a na teret nekretnine označene kao 6056/14 k.o. S., podredno, da predmet vrati na ponovno odlučivanje pred prvostupanjskim sudom.

 

Žalitelji u bitnome ističu da sud nije cijenio dostavljenu dokumentaciju, projekt poslovne građevine koju namjeravaju graditi na poslužnoj nekretnine i da se otvaranjem nužnog prolaza dovodi u pitanje taj projekt, zbog čega po njihovom mišljenju nisu ispunjene obje zakonom propisane pretpostavke za otvaranje nužnog prolaza. Ponavljaju tvrdnju da bi najoptimalniji put bio s južne strane njihove čestice jer niti u jednoj točki ne bi dodirivao njihovu nekretninu ali da sud nije izveo niti jedan dokaz na okolnost da državna tijela ne bi dopustila, da put presijeca arheološko nalazište, te da osim toga, postoje i druge nekretnine preko kojih je predlagatelj mogao zatražiti otvaranje nužnog prolaza, a koje nisu pod posebnom zaštitom, te da je sud isto bio dužan utvrditi. Ističe i da je nalaz vještaka sačinjen na temelju nepotpune dokumentacije, jer predlagatelj nije priložio potvrdu nadležnog tijela, a put izlazi na Županijsku cestu. Ukazuju da je prvotno bio postavljen zahtjev deklaratorne naravi, odnosno na utvrđenje prava stvarne služnosti pa je prijedlog trebalo odbaciti iz razloga što ga je trebalo rješavati po pravilima parničnog, a ne izvanparničnog postupka. Osporavaju da je predlagatelj do sada koristio predmetni put jer je nekretnina u vlasništvu protustranaka bila ograđena, te ocjenu suda da je optimalna širina nužnog prolaza tri metra.

 

U odgovoru na žalbu predlagatelj navodi da njegov posjed ukupno, knjižni i izvanknjižni ima cca 5 000 m2 površine, da na povlasnoj nekretnini uzgaja masline i da nema prilaznog puta. Zasade maslina ne može povećavati upravo zato što nema prilazni put. U odnosu na projekt protustranaka ističe da se građevinska dozvola odnosi na kat.čest.zem. 2138/3, a ne na poslužnu nekretninu kat.čest.zem. 2138/1. Obrazlaže da bi eventualno optimalniji put preko kat.čest.zem. 2139 k.o. S. presijecao Ilirsku salonu koja je arheološko nalazište, što je opće poznata činjenica.

 

Žalba protustranaka djelomično je neosnovana, a djelomično je osnovana.

 

U ovom izvanparničnom postupku prvostupanjski sud je kao osnovan prihvatio prijedlog predlagatelja i osnovao je nužni prolaz u korist nekretnine označene kao čest. zem. 5811/5 k.o. S., a na teret nekretnine označene kao čest. zem. 6056/14 k.o. S., služnost puta (kolnika) trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Z. R. od 19. rujna 2016. označena slovima A-B-C-D, s time da je predlagatelju naloženo platiti protustrankama na ime umanjene vrijednosti njihove poslužne nekretnine novčane iznose i to prvopredloženiku iznos od 27.731,43 kn, a drugopredloženiku iznos od 11.884,89 kn, odnosno ukupno obojici 39.616,34 kn, sve na temelju zaključka da su u ovom postupku ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 224. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17-ispr. - dalje: ZVDSP).

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) koje se primjenjuju kao supsidijarni propis, temeljem paragrafa 21. stavak 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ br. 45/1934., „Narodne novine“ br. 73/1991.), odredbe kojeg se primjenjuju kao pravna pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91 – dalje u tekstu ZNP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

 

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti, da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuju žalitelji, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ono ne bi moglo ispitati budući sadrži dovoljno jasne i neproturječne razloge.

 

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje, da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je (čl. 8. ZPP-a):

 

- da je predlagatelji vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 5811/5 z.u. 944 k.o. S. koja je nastala cijepanjem čest.zem. 5811/1 zk.ul.944 k.o. S. i koju je stekao na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-7170/15 od 17. lipnja 2015., a predloženici su suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 6056/14 zk.ul. 5479 (kat.čest.zem. 2138/1 PL 4928) k.o. S.;

 

- da povlasna nekretnina ima površinu od 5.000 m2, na njoj predlagatelj ima nasade maslina i ta nekretnina u vlasništvu predlagatelja, nema nikakve prikladne putne veze ni druge putne veze s javnim putom;

 

- najkraću putnu vezu predstavlja put dužine 55 m, širine 3 m, preko nekretnine predloženika, kako je to označeno na skici vještaka Z. R. slovima A-B-C-D od 19. rujna 2016.;

 

 

 

 

- glede suglasnosti, na dostavu koje je pozvao vještak na očevidu, iz dopisa, odgovora G. S., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Služba za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red, predlagatelju, od 7. lipnja 2016. proizlazi, da je pristupni put predviđen na k.č.zem. 2138/1 k.o. S. (čest. zem. 6056/14), koja se nalazi u području gospodarske namjene na kojem je moguća gradnja. Južnim rubom graniči s arheološkom zonom, a na navedenoj lokaciji PPG-a S. nije predviđen koridor prometnice. Obzirom Grad S. ne predviđa izgradnju prometnice te nije vlasnik predmetne parcele nije niti nadležan za izdavanje suglasnosti u smislu ostvarivanja prava služnosti prolaza i provoza;

 

- kada bi se pokušao probiti optimalniji laterarni put s istočne strane taj put bi morao prelaziti preko arheološkog lokaliteta Ilirske salone;

 

- da otvaranjem nužnog prolaza protustranke trpe štetu zbog djelomičnog umanjenja vrijednosti njihove nekretnine u iznosu od ukupno 39.616,34 kn i to prvoprotustranka u iznosu od 27.731,43 kn, a drugoprotustranka u iznosu od 11.884,89 kn;

 

- da je korist od osnivanja nužnog prolaza za gospodarenje povlasnim nekretninama veća od štete na poslužnoj nekretnini.

 

Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i dovoljno uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti žalitelji svojim žalbenim navodima.

 

Naime, takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodezijske struke ovlaštenog ing. Z. R. i vještaka građevinske struke dipl. ing. građevine J. Š. a u date nalaze i mišljenja nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud obzirom na činjenicu da su vještaci svoje nalaze vrlo jasno i detaljno obrazložili i na iste niti stranke nisu imale relevantnih prigovora ni primjedbi.

 

Žalbeni razlog protustranaka da je nalaz i mišljenje vještaka ovlaštenog ing. Z. R. sačinjen na temelju nepotpune dokumentacije, neosnovan je, jer je prije izrade nalaza i mišljenje po prethodnom traženju vještaka zatražen i spisu priložen podatak, odnosno dopis Grada S., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Službe za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red od 7. lipnja 2016., koji je vještak imao u vidu dajući nalaz i mišljenje te je isto u nalazu i mišljenju i naznačio.

 

 

 

 

 

Odredbom čl. 224. st. 1. ZVDSP-a propisano je da će nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovati sud svojom odlukom na zahtjev vlasnika druge nekretnine ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenjem tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine.

 

Dakle, cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe za zaključiti je da se zahtjevu za otvaranje nužnog prolaza može udovoljiti ako su za to ispunjene slijedeće pretpostavke:

 

- da do povlasne nekretnine nema nikakve ili nema prikladne prometne veze s javnim putom i

 

- da je korist od osnivanja nužnog prolaza za gospodarenje tom (povlasnom) nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini.

 

Okolnost što je ovaj postupak započeo kao postupak radi utvrđenja stvarne služnosti, a sud prvog stupnja nije obustavio ili odbacio prijedlog obzirom se radi o postupku koji se vodi po pravilima parničnog, a ne izvanparničnog postupka, nebitna je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom je predlagatelj tijekom trajanja postupka preinačio svoj zahtjev na način da traži osnivanje nužnog prolaza, koji postupak se vodi po pravilima izvanparničnog postupka. Sud u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a može dopustiti preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Obzirom na sadržaj preinačenog zahtjeva jer se sada odlučuje o nužnom prolazu, činjenica je li predlagatelj do podnošenja zahtjeva koristio predmetni put za prolaz ili provoz, nije odlučujuća za donošenje odluke.

 

Pravilno predlagatelj u odgovoru na žalbu ukazuje na činjenicu koja proizlazi i iz dokumentacije u spisu koju su dostavile protustranke, da protustranke objekt na koji se dokumentacija odnosi grade na kat.čest. 2138/3 (zk.čest.6056/68), a ne na kat.čest. 2138/1 (zk.čest.6056/14) na kojoj se kao na poslužnoj osniva pravo nužnog prolaza. Iz tog razloga protustranke niti ne mogu trpjeti štetu vezano za gradnju objekta što ističu kao žalbeni razlog.

 

Otvaranje nužnog prolaza, predviđenog pristupnog puta, zatraženo je na kat.čest. 2138/1, a prema iz dopisu Grada S., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, Službe za izgradnju, održavanje, prostorno uređenje i komunalni red predlagatelju od 7. lipnja 2016., ista južnim rubom graniči s arheološkom zonom. Upravo na tom dijelu, s južne strane njihove nekretnine, protustranke predlažu otvoriti nužni prolaz tvrdeći da je to optimalniji put, iz čega nedvojbeno proizlazi da je netočan žalbeni navod protustranaka kako je sud prvog stupnja proizvoljno zaključio o tome da bi pravac koji su oni predložili išao preko arheološke lokacije. Nadalje, iz spisa predmeta ni po čemu ne proizlazi da bi to bio objektivno optimalniji put, već jedino da bi to za protustranke bio optimalniji put, jer ne bi dodirivao njihovu nekretninu niti u jednom dijelu. Međutim, presijecao bi Ilirsku salonu kao arheološko nalazište a prema odredbama Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 , 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20) arheološka nalazišta i arheološke zone te krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu ili antropološku vrijednosti, uživaju posebnu zaštitu bez obzira na vlasništvo, pa isto suprotno žalbenim navodima nije potrebno posebno dokazivati.

 

Ocjenu suda prvog stupnja o optimalnoj širini nužnog prolaza od 3 metra, kao pravilnu prihvaća i ovaj sud jer je za svoj zaključak prvostupanjski sud dao valjane i obrazložene razloge cijeneći prvenstveno činjenicu da je povlasno dobro poljoprivredno zemljište za obradu kojeg je obzirom na njegovu veličinu, kulturu koja se uzgaja i način obrade, potreban traktor.

 

Imajući u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja kako je to već prethodno navedeno, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te sadržaj navedenih zakonskih odredbi, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju odredbe čl. 224. st. 1. ZVDSP-a kao osnovan prihvatio prijedlog predlagatelja i kada je na teret poslužne nekretnine u suvlasništvu protustranaka osnovao predmetni nužni prolaz, uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva (predlagatelja) da protustrankama plati naknadu u visini, koja i nije sporna, radi čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je žalba žalitelja u cijelosti neosnovana.

 

Stoga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je osnovao služnost puta i odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja te obvezao predlagatelja na isplatu iznosa određenih točkom II. izreke pobijanog rješenja, a kako pri tom nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje su u žalbi ukazivale protustranke, valjalo je u tom dijelu kao neosnovanu odbiti žalbu protustranaka i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP-a potvrditi pobijanu rješenje u točkama I. i II. izreke.

 

Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je odlučujući o zahtjevu predlagatelja za naknadom troškova ovog postupka, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio protustrankama naknaditi predlagatelju troškove. Naime, obzirom ZVDSP ne sadrži posebne odredbe o troškovima osnivanja nužnog prolaza, relevantne su odredbe Zakona o nužnim prolazima od 30. srpnja 1906. koje se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, br. 73/91), primjenjuju kao pravna pravila. Stoga pri donošenju odluke o troškovima postupka u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 12. Zakona o nužnim prolazima, kojim je propisano da su troškove postupka, ukoliko isti nisu prouzročeni neopravdanim postupkom protustranke, dužne podmiriti stranke (§ 30), koje su uredovanje po tom zakonu pokrenule. Jednaku odredbu sadrži pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku prema kojem, ukoliko tim zakonom nije što drugo naređeno, u vanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak poveden. U skladu s navedenim, u izvanparničnom postupku u kojem se odlučuje o osnivanju nužnog prolaza, predlagatelj, premda je njegovom prijedlogu udovoljeno, snosi trošak postupka neovisno o uspjehu u postupku. Stoga je valjalo odluku o troškovima postupka kojom su protustranke obvezane isplatiti predlagatelju iznos od 2.950 kuna odnosno 1.475,00 kuna svaka, preinačiti te odbiti taj zahtjev prema čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 373. toč. 3. ZPP-a te pravnim pravilima Zakona o nužnim prolazima.

 

Bjelovar, 4. veljače 2021.