Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice,
predsjednice vijeća, Mirjane Macure, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Blanke Pervan,
članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika B. K., OIB: …, glavnog urednika programa HRT - HTV1,
HRT - HTV2, HRT - HTV3, HRT - HTV4 iz Z., zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku
iz Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude
Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj Pn-1133/2019 od 4. prosinca 2020., u
sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice M. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda
Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj Pn-1133/2019 od 4. prosinca 2020.

Odbija se zahtjev tuženika B. K. za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Tuženik B. K., glavni urednik programa HRT - HTV1, HRT - HTV2,
HRT - HTV3, HRT - HTV4 i Z., , dužan je u prvom, ako stigne prekasno u drugom slijedećem D. 2,
po primitku ove presude, na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili na istovrijedni način na
koji je objavljen članak "Uvjetne kazne u aferi GUP", objaviti ispravak slijedećeg sadržaja:

"Poštovani gospodine Ravnatelju Poslovne jedinice Program, Poštovani gospodine Glavni uredniče, Poštovana gospođo Urednice,

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2 2

Obraćam vam se u zastupanju moje stranke gospođe mr. sc. M. B., dipl. ing.
građ. stalnog sudskog vještaka građevinske struke, te vas molim da sukladno vašoj obvezi iz
čl. 41. Zakona o medijima OBJAVITE ISPRAVAK INFORMACIJA objavljenih u vašem 2.
Dnevniku na programu HRT1 dana 22. veljače 2019. u 19,29 sati pod naslovom "Uvjetne
kazne u aferi GUP".

Prvenstveno navodim kako je posve neistinita i difamirajuća tvrdnja kako je
"…zanimljivo da je vještačkinja M. B. u istrazi izračunala da je Z. oštećen za
oko 68 milijuna kuna da bi na suđenju rekla da je pogriješila. Štetu je umanjila za čak 200
puta i to na 380.000,00 kn." Naime, u naprijed navedenom članku iznesene su tvrdnje
zanemarujući lako javno dostupne podatke o sadržaju i tijeku predmetnog postupka, a napose
činjenicu da su tijekom predmetnog sudskog postupka kao i istrage koja mu je prethodila
provedena različita vještačenja u svrhu utvrđivanja različitih činjenica i po nalogu različitih
tijela.

Pa je tako prvi nalaz i mišljenje sačinjen po nalogu USKOK-a kao tijela progona u fazi
istrage, prema zadatku (cilju vještačenja) koji je mojoj stranci određen pisanim nalogom od 7.
travnja 2014. po zamjenici ravnatelja USKOK-a K. K., i to radi utvrđenja
PRETPOSTAVKI relevantnih za podizanje optužnice.

Suprotno tome, drugi nalaz i mišljenje citiran u predmetnom članku, sačinjen je u
sudskom postupku, prema zadatku koji je mojoj stranci odredio predsjednik vijeća
Županijskog suda u Zagrebu, pisanim nalogom od 9. srpnja 2018., te joj kao vještakinji
građevinske struke naložio izraditi nalaz i dati mišljenje o BITNO RAZLIČITIM
ČINJENICAMA u odnosu na činjenice koje su bile predmet prvobitno prvospomenutog
vještačenja po nalogu USKOK-a u predsudskom postupku.

Slijedi kako se radi o dva nalaza koji su neovisno o identitetu osobe vještaka sačinjeni
u različite svrhe i temeljem različitih zadataka koje određuju isključivo državno tijelo,
odnosno sud koji vodi postupak kako bi utvrdio činjenice relevantne za primjenu prava, pa
vještak u odnosu na predmet svojeg vještačenja ne samo da ne može, nego niti ne smiju
utjecati.

Drugim riječima, posve očito kako gđa mr. sc. M. B., dipl. ing. građ., kao
stalni sudski vještak građevinske struke nije sama sebi odredila zadatak vještačenja koji
izravno utječe i na njegov rezultat, već je isključivo u okvirima istog savjesno i prema
pravilima građevinske struke postupila, sve uz napomenu da vještak prilikom izrade nalaza
nema izravnih saznanja, a niti utjecaja na predmet istrage odnosno kasnije optužbe.

Stoga nije teško izvesti zaključak da gđa mr. sc. M. B., dipl. ing. građ., kao
stalni sudski vještak građevinske struke nije promijenila svoj nalaz i mišljenje, kako to posve
tendenciozno, neistinito i površno navedeno u naprijed iznesenom članku, već je sačinila
posve dva različita nalaza i mišljenja, sve u skladu s nalazima izdanima od strane USKOK-a i
Županijskog suda u Zagrebu tijekom postupka.

Naprijed iznesene činjenice i tvrdnje moje stranke vrlo su jednostavno provjerljive u
predmetnom sudskom spisu Županijskog suda u Zagrebu kao i kod predsjednice vijeća pred
kojim je vođen predmetni kazneni postupak.

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2 3

Slijedom gore navedenog, jasno je da je naprijed navedenim, neetičnim postupanjem,
mojoj stranci nanesena neprocjenjiva šteta, te joj prouzročen čitav niz neugodnosti u
poslovnom i privatnom životu.

Pri navedenom smatram potrebnim naglasiti kako tijekom 32 (slovima: tridesetdvije)
godine profesionalnog iskustva stalnog sudskog vještaka i procjenitelja stručnost i etičnost
moje stranke nikada nije bila dovedena u pitanje, a njezino znanje potvrđuje i odluka Centra
za rješavanje investicijskih sporova u W. (ICSID), kojom je 2016. temeljem
njezinog nalaza na zahtjev hrvatskih zastupnika u arbitražnom sporu američko-belgijskog
investitora obitelji V.R. protiv Republike Hrvatske u cijelosti odbijen zahtjev naknadu štete u
iznosu od 32 milijuna USD.

Radi prethodno iznesenog, pridržavajući pravo pokrenuti odgovarajuće sudske
postupke radi zaštite prava i interesa moje stranke, ovime od vas zahtijevam da sukladno čl.

41. i 42. Zakona o medijima, u prvom slijedećem 2. D. objavite ovaj ispravak, uz
ispriku mojoj stranci na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedni način na koji je
objavljen predmetni članak. M. B., zastupana po punomoćniku, odvjetniku J.
M..

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.”

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn, u roku od 15 dana.«

Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obvezivanje tuženika na
nadoknadu parničnog troška uključujući i trošak žalbe.

U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio osnovnost žalbenih navoda tužiteljice te
predložio da se žalba odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi uz nadoknadu
troška odgovora na žalbu tuženiku.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, treba kazati da je zamjenica punomoćnice tužiteljice Antea Štambuk,
odvjetnička vježbenica, pristupila na ročište za objavu presude od 4. prosinca 2020. te da joj
je istog dana uručena presuda s poukom o pravnom lijeku u kojoj stoji da nezadovoljna
stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka presude.

Međutim, navedena pravna pouka je pogrešna jer sukladno odredbi čl. 52. st. 1.
Zakona o medijima („Narodne novine”, broj 59/2004., 84/2011., 81/2013., dalje ZM) protiv
presude prvostupanjskog suda donesene u sporu radi objave ispravka objavljene informacije
stranke mogu u roku od 3 dana od primitka presude podnijeti žalbu nadležnom županijskom
sudu.

Sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci
U-III-1733/2000 od 24. studenoga 2004., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj
drugostupanjski sud, pogrešna uputa prvostupanjskog suda o pravnom lijeku protiv pobijane

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2 4

presude ne smije ići na štetu stranke koja se držala takve upute, i koja je sukladno uputi suda žalbu podnijela prvostupanjskom sudu u roku označenom u uputi o pravnom lijeku.

U konkretnom slučaju tužiteljica je žalbu podnijela elektronskim putem dana 21.
prosinca 2020. Posljednji dan roka od 15 dana je bio u subotu, 19. prosinca 2020. (neradni
dan suda) slijedom čega je rok od 15 dana isticao protekom prvog idućeg radnog dana - 21.
prosinca 2020. sukladno odredbi čl. 112. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine”, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.,
84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014. –
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju
primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama odredbe Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/2019.).

Stoga se žalba tužiteljice protiv prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari ima smatrati pravovremenom.

Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu
u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu
primjenu materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u postupku
pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude
razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima obrazloženja, u presudi su navedeni razlozi o
odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji
proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika
o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega se ista može
ispitati. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja nije povrijedio
pravo tužiteljice na obrazloženu sudsku odluku, a time ni njezino pravo na pristup sudu.

Prvostupanjski sud, nadalje nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da tuženik, kao glavni urednik, objavi ispravak
informacije objavljene 22. veljače 2019. u D.na programu HRT1 u prilogu pod
naslovom „Uvjetne kazne u aferi GUP”.

U postupku pred sudom prvog stupnja su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza
(čl. 8. ZPP) utvrđene činjenice koje su na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za
donošenje zakonite i pravilne odluke.

Naime, tužiteljica smatra da su 22. veljače 2019. u D. na programu HRT1 u
prilogu pod naslovom „Uvjetne kazne u aferi GUP” objavljene neistinite informacije koje se
na nju odnose. Nije sporno da je zbog navedenog tužiteljica u zakonskom roku uputila
tuženiku zahtjev za ispravak informacije, koji zahtjev tuženik nije objavio.

Odredbom čl. 40. st. 1. ZM propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika
zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2 5

njegova prava ili interesi, a ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen
zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika
kako je to propisano odredbom čl. 46. st. 1. ZM.

Nadalje, odredbom čl. 48. st. 1. ZM propisano je da je rasprava o tužbi za objavu
ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti
objave ispravka, a tuženiku pripada pravo dokazivati točnost činjenica iz objavljene
informacije, kao razlog neobjavljivanja ispravka, time da će sud odbiti tužbeni zahtjev ako
utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakav druga
okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka (st. 3. istog članka).

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, na temelju preslušane CD snimke emisije
Dnevnik 2 od 22. 2. 2019., utvrdio je da je u D.na HRT1 objavljen prilog pod
naslovom „Uvjetne kazne u aferi GUP”, u trajanju od 1,12 min. Radilo se o izvještaju sa
Županijskog suda u Zagrebu u vezi objavljene kaznene presude u „Aferi GUP”. U ovom
kratkom prilogu objavljeno je: „Zanimljivo da je vještakinja M. B. u istrazi
izračunala da je Z.oštećen za oko 68 milijuna kuna da bi na suđenju rekla da je
pogriješila. Štetu je umanjila za čak 200 puta.”

Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila, a što ponavlja u žalbi, da su objavljene
neistinite informacije jer da se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji da bi ona
promijenila svoj nalaz i mišljenje, kako je to tendenciozno, neistinito i površno navedeno u
objavljenom prilogu, već da je sačinila dva različita nalaza i mišljenja, sve u skladu s
nalozima izdanim od strane USKOK-a i Županijskog suda u Zagrebu tijekom postupka.

Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je sud u kaznenom
postupku proveo građevinsko vještačenje po vještaku M. B. (tužiteljici) - osnovni
nalaz vještaka od 31. ožujka 2015. i dopuna vještačenja od 11. rujna 2018. po istom vještaku.
Nadalje, utvrđeno je da se spornom informacijom tužiteljicu ne proziva za bilo kakvu nečasnu
radnju, nesavjesno ili nečasno postupanje ili pogodovanje okrivljenicima, a niti se
objektivnom ocjenom spornog priloga u D. takvo što o tužiteljici može zaključiti pa
da se stoga ne može smatrati da bi istom bila povrijeđena prava ili interesi tužiteljice. Također
je utvrđeno da je i sam zahtjev za ispravak dužine od čak 51 redak, da je isti dakle
nerazmjerno duži od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, a ne radi se o
klevetničkim ili uvrjedljivim navodima, što prelazi svrhu ispravke informacije u smislu
odredbe čl. 40. st. 1. ZM.

Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da u
konkretnom slučaju ne postoji dužnost glavnog urednika za objavom ispravka u smislu
odredbe čl. 48. st. 3. u vezi čl. 42. st. 4. alineja 5. ZM pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

Navedena činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, iz obrazloženja presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-US-28/16 od 22.
veljače 2019. jasno proizlazi da u kaznenom postupku nisu provedena dva građevinska
vještačenja, kako to neosnovano tužiteljica prigovara u žalbi, već je provedeno samo jedno
vještačenje sa dopunom.

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud uvidom u raspravni zapisnik iz kaznenog postupka od 8. veljače 2019. utvrdio da je tužiteljica, nakon

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2 6

brojnih pitanja ovlaštenog tužitelj, izjavila: „Očito se radilo o mojoj grešci kod pisanja
osnovnog nalaza, koju sam dopunom nalaza ispravila.“

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda spornom informacijom tužiteljicu se ne
proziva za bilo kakvu nečasnu radnju, nesavjesno ili nečasno postupanje ili pak pogodovanje
okrivljenicima, a niti se objektivnom ocjenom spornog kratkog priloga u Dnevniku 2 u
trajanju od 1,12 min takvo što o tužiteljici može zaključiti pa se stoga ne može smatrati da bi
istom bila povrijeđena prava ili interesi tužiteljice.

Pri tome se ističe da se iz sadržaja objavljenog priloga nedvojbeno zaključuje da je u
kaznenom postupku prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka M. B. (tužiteljice), što
jasno ukazuje na činjenicu da njezin nalaz nije smatran danim protivno pravilima znanosti i
struke te pristranim. (Da nalaz nije tako ocijenjen, zasigurno bi bilo određeno provođenje
vještačenje po drugom vještaku građevinske struke, no to u kaznenom postupku nije
učinjeno.).

Tužiteljica u žalbi također navodi kako je prvostupanjski sud, ukoliko je smatrao da je
zahtjev za ispravak nerazmjerno duži od objavljene informacije, zanemario mogućnost da tom
zahtjevu udovolji djelomično, pri čemu se ista poziva na pravno shvaćanje zauzeto na petoj
sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Su-IV-166/16 od 28. 11.

2016., prema kojem shvaćanju kad sud ocijeni da je osnovan dio tužbenog zahtjeva za objavu
ispravka informacije sud će naložiti glavnom uredniku da objavi samo taj određeni prihvaćeni
dio zatraženog ispravka informacije.

U vezi s tim valja kazati da je u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno da u
konkretnom slučaju objavljenom informacijom ne bi bila povrijeđena prava ili interesi
tužiteljice pa stoga na temelju odredbe čl. 48. st. 3. ZM nema mjesta ni djelomičnom
udovoljenju tužbenog zahtjeva.

Nadalje se u žalbi ukazuje da novinar HRT nije postupao prema pravilima struke.
Protivno ovim žalbenim navodima, novinar se sukladno Kodeksu časti hrvatskih novinara,
zauzeo i omogućio slobodan protok informacija te je kritički prosudio izvor objavljene
informacije, pri čemu se ističe da se radilo o informaciji utemeljenoj na izvješću s rasprave
tijela sudbene vlasti (novinar je suđenje pratio nekoliko mjeseci) te izjavi zamjenice
ravnateljice Uskoka.

Također ni ostali žalbeni navodi tužiteljice u kojima daje svoju subjektivnu ocjenu u
postupku provedenih dokaza nisu doveli u sumnju iznesena utvrđenja i zaključke suda prvog
stupnja u pravcu da objavljenom informacijom nisu povrijeđena prava i interesi tužiteljice, pa
stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Kako je dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, prvostupanjski sud je valjano
odlučio kada je isti u cijelosti odbio.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenjeno materijalno pravo (čl. 154. st. 1. i čl. 155.
ZP) kada je naložio tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn.

Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Poslovni broj: 7 Gž-116/2021-2 7

Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troška odgovora na žalbu jer ta procesna
radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zadar, 4. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v. r.