- 1 -              Poslovni broj: I Kžm 1/2021-6

Poslovni broj: I Kžm 1/2021-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj R. H. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-58/2020-18 (Km-1/2020-102) od 11. siječnja 2021., u sjednici održanoj 4. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba mlt. R. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, pod toč. I. na temelju čl. 99. st. 1. u vezi čl. 18. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), mlt. R. H. je zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. i 2. KZ/11 odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, izrečena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 9. studenog 2020. broj Km-1/2020, zamijenjena težom odgojnom mjerom i to mjerom upućivanja u odgojni zavod. Pod toč. II. tog rješenja je na temelju čl. 65. st. 5. ZSM vrijeme provedeno na privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi od 28. siječnja 2020. i vrijeme provedeno u odgojnoj ustanovi maloljetnici uzeto kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

Protiv tog rješenja podnijela je žalbu mlt. R. H. po branitelju, odvjetniku M. Š., navodeći da se „žali iz svih zakonom dopuštenih razloga“, a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13.,

145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je vratilo bez pisanog očitovanja.

Žalba nije osnovana.

U žalbi se kritizira ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o potrebi zamjene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu mjerom upućivanja u odgojni zavod, čime se iznose argumenti za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako žaliteljica smatra da nije prihvatljiva teza kako odgojna ustanova u Z. sa svim svojim stručnim službama ne može dostatno utjecati na maloljetnicu, koja tamo boravi već gotovo godinu dana, ima li se na umu da je u istu ustanovu bila smještena izrečenom privremenom mjerom. Nadalje, žaliteljica smatra da se njezino ponašanje koje je opisano u pobijanom rješenju treba razmatrati u kontekstu revolta maloljetnice koji je ona pokazala i za vrijeme dugotrajnog privremenog smještaja, a izazvanog nemogućnošću napuštanja te ustanove i uskraćivanjem bilo kakvih izlazaka. Također drži da sud nije imao na umu podatak kako maloljetnica ima poteškoće u intelektualnom razvoju i da je prije odluke o zamjeni odgojne mjere bilo neophodno provesti vještačenje maloljetnice. Najzad, prigovara da prije donošenja odluke prvostupanjski sud nije ispitao majku maloljetnice, iako je to bio dužan učiniti.

Prije svega, u pogledu ispitivanja roditelja maloljetnika, treba naglasiti da je postupak suda prilikom odlučivanja o potrebi obustave ili zamjene odgojne mjere reguliran odredbom čl. 99. ZSM, koja u st. 3. propisuje da će prije donošenja odluke prvostupanjski sud ispitati maloljetnika, roditelja ili skrbnika maloljetnika ili druge osobe, da će pročitati pribavljena izvješća od ustanove u kojoj maloljetnik izvršava zavodsku mjeru, od centra za socijalnu skrb ili drugih tijela ili ustanova. Uvidom u spis utvrđeno je da se majka maloljetnice V. O. nije odazvala na ranije određenu sjednicu maloljetničkog vijeća, zbog čega je prvostupanjski sud, a respektirajući i podatke pribavljene tijekom postupka iz kojih je bilo razvidno da majka maloljetnice ne podiže pošiljke, da nema roditeljskih kapaciteta za brigu o djeci, a s obzirom na to da se radi o hitnom postupku, od Centra za socijalnu skrb zatražio da se maloljetnici imenuje skrbnik za poseban slučaj, što je Centar za socijalnu skrb i učinio rješenjem od 11. siječnja 2021. Klasa: UP/I-552-02/21-07/1 Urbroj: 2109-14-03/9-21-2 i mlt R. H. imenovao posebnim skrbnikom J. Č., dipl. socijalnu pedagoginju, djelatnicu Centra za socijalnu skrb posebnim skrbnikom, koja je potom na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2021. i ispitana umjesto roditelja, a čime je u cijelosti ostvarena svrha određena odredbom čl. 99. st. 3. ZSM.

U pogledu, pak, ispravnosti odluke prvostupanjskog suda o zamjeni izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu mjerom upućivanja u odgojni zavod, treba naglasiti da je prvostupanjski sud vrlo detaljno iznio razloge za takvu svoju odluku, a te razloge koji nisu uspješno dovedeni u sumnju žalbom maloljetnice kao ispravne prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Naime, odluka prvostupanjskog suda utemeljena je na podacima pribavljenim od stručnih službi, a posebno izvanrednom izvješću o provođenju odgojne mjere centra od 2. prosinca 2020. (l. 213 do 215 spisa), i dopuni tog izvanrednog izvješća od 22. prosinca 2020. (l. 244) i iskazu predstavnice Centra za socijalnu skrb .

Iz navedenih dokaza proizlazi da su tijekom provođenja odgojne mjere uočene poteškoće u funkcioniranju maloljetnice. Ovo je konkretizirano navodima kako maloljetnica svakodnevno bez dozvole napušta Centar, kamo se vraća povremeno, a ponekad i uz pratnju policije. 5. studenog 2020. vraćena je u alkoholiziranom stanju, a po policiji je bila zatečena u večernjim

satima na mjestu poznatom kao okupljalište osoba neprihvatljivog ponašanja, ovisnika o alkoholu, drogama i osobama koje se bave prostitucijom. Centar je maloljetnica napustila 12. studenog 2020., a vratila se 21. studenog 2020., da bi istog dana ponovno nedozvoljeno otišla i vratila se idući dan. Policijska postaja obavijestila je Centar da su maloljetnicu u pratnji nekoliko stranih državljana na području D. zatekli tijekom noći u okolnostima koje upućuju na pokušaj nedozvoljenog prelaska preko granice Republike Hrvatske. Maloljetnica je u Centar preko prihvatne stanice u R. vraćena 25. studenog 2020., nakon čega se ponovno nedozvoljeno udaljila, vratila se idući dan na nekoliko sati, a od tada pa do pisanja izvješća 2. prosinca 2020. bila je dvanaest dana kontinuirano u bijegu. Od tada maloljetnica gotovo uopće nije bila u ustanovi, nego je konstantno u bijegu. Pojavila se samoinicijativno dana 17. prosinca 2020. s izjavom da smatra da je trudna, a kućni test na trudnoću bio je negativan.

Sve navedeno nesumnjivo ukazuje na to da je mjera upućivanja u odgojnu ustanovu nesvrsishodna i da ne postiže željene rezultate, pa se ne može očekivati niti da će odgojna mjera izrečena u ovom kaznenom postupku ubuduće moći biti uspješno provedena. Stoga imenovane stručne osobe, kao i viša stručna savjetnica na Županijskom sudu u Varaždinu Jasminka Husić Supančić, smatraju da je odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu potrebno zamijeniti odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod, koji primjenjuje pojačane mjere odgoja, što je potrebno kada je riječ o maloljetnoj osobi s izraženim poremećajima u ponašanju i nedovoljnoj spremnosti da prihvati odgojne utjecaje.

Vještačenje maloljetnice nije bilo predlagano tijekom postupka, niti je za provođenje tog dokaza bilo ikakvih indikacija u držanju i ponašanju maloljetnice. S druge strane bilo je poznato da je pokazivala sklonost uporabi alkohola i droga, ali na eksperimentalnom nivou. Zbog toga prvostupanjski sud opravdano nije naložio provođenje vještačenja.

Slijedom navedenih okolnosti, imajući u vidu da maloljetnica ne prihvaća uredno izvršavanje odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu i da učestalo krši pravila ponašanja u toj ustanovi, kao i izostanak pozitivnog pomaka u korekciji njezinog ponašanja i jasnu intenciju da nastavi s neprihvatljivim ponašanjem, drugostupanjski sud prihvaća razloge iz pobijanog rješenja, kao i donesenu odluku o zamjeni odgojne mjere. Maloljetnica je očito teže dostupna pedagoškom vođenju i usmjeravanju te manifestira ozbiljnije i dugotrajnije poremećaje u ponašanju, koje nesumnjivo uključuje ne samo neprihvaćanje discipline i pravila ponašanja u odgojnoj ustanovi, nego i ignoriranje autoriteta, sklonost konzumaciji alkohola i druženju s osobama koje ne predstavljaju pozitivan uzor. Stoga i ovaj sud zaključuje da je maloljetnicu potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi te uz pomoć odgajatelja i drugih stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njezinu ličnost, razvoj i odgoj, što će se moći postići samo u čvršće strukturiranim uvjetima, tj. u odgojnom zavodu.

Budući da prednja utvrđenja žalbom maloljetnice nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. veljače 2021.