Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 132/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: I Kžm 2/2021-6

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: I Kžm 2/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj R. H. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-58/2020-19 (Km-1/2020-102) od 11. siječnja 2021., u sjednici održanoj 4. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba maloljetne R. H. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu na temelju članka 90. stavka 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj  84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), maloljetna R. H. je upućena na izvršavanje odgojne mjere upućivanjem u odgojni zavod izrečene rješenjem tog suda od 11. siječnja 2020. broj Kvm-58/2020-18 (Km-1/2020) prije pravomoćnosti tog rješenja. Nadalje, navedeno je da žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje istog.

 

Protiv tog rješenja podnijela je žalbu maloljetna R. H. po branitelju, odvjetniku M. Š., navodeći da se „žali iz svih zakonom dopuštenih razloga“, a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ga je vratilo bez pisanog očitovanja.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaliteljica navodi da je sud, iako je zakonom propisano da maloljetnik može biti upućen na izvršavanje zavodske mjere i prije njezine pravomoćnosti, za takvu odluku dužan navesti razloge, prigovarajući da je to u obrazloženju pobijanog rješenja izostalo. Evidentno je da time žaliteljica smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., no takva povreda nije ostvarena. Naime, razloge za upućivanje maloljetnice na izvršavanje zavodske mjere prije pravomoćnosti sud prvog stupnja naveo je u petom odlomku odozgo na stranici 2 pobijanog rješenja, a druga je stvar što žaliteljica nije njima zadovoljna, čime u suštini pobija ispravnost utvrđenja na osnovu kojih je donesena odluka prvostupanjskog suda.

 

U nastavku žalbe iznosi se argumentacija kojom žaliteljica u osnovi osporava ispravnost odluke o upućivanju maloljetnice u odgojni zavod, a iznoseći pritom prigovore koje je već navela u žalbi podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu kojim je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu zamijenjena upućivanjem u odgojni zavod od 11. siječnja 2020. broj Kvm-58/2021-18, a koji prigovori ne utječu na ispravnost i opravdanost odluke o upućivanju na izvršenje zavodske odgojne mjere prije pravomoćnosti.

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, nalazi da je u potpunosti ispravan stav prvostupanjskog suda iznesen u pobijanom rješenju. Neovisno o tome što u odredbi članka 90. stavak 4. ZSM nisu propisane pretpostavke, odnosno uvjeti pod kojima je sud ovlašten donijeti odluku o izvršavanju zavodske odgojne mjere prije njezine pravomoćnosti, prvostupanjski je sud pravilno, imajući na umu cilj i svrhu izricanja zavodskih odgojnih mjera, a posebice konkretne, odnosno upućivanja u odgojni zavod, istaknuo kako je ta odluka u interesu same maloljetnice jer je upravljena na njezinu zaštitu, ističući da u odgojnoj ustanovi, gdje se maloljetnica nalazila u trenutku donošenja pobijanog rješenja, ne postoje mehanizmi kojima se može ograničiti kretanje maloljetnice i dostatno odgojno utjecati na nju, pa  tako je ni zaštititi od utjecaja koji mogu biti pogubni za njezinu sigurnost. Takva argumentacija smisleno odgovara i razlozima zbog kojih je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 11. siječnja 2021. broj Kvm-58/2021-18 mjera upućivanja u odgojnu ustanovu zamijenjena mjerom upućivanja u odgojni zavod, pa je i logično i dosljedno da se radi ostvarivanja cilja izricanja odgojnih mjera iste počnu provoditi što ranije. Zbog toga je odluka prvostupanjskog suda ispravna i adekvatna pa je u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Budući da prednja utvrđenja žalbom maloljetnice nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj sud, u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. veljače 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu