- 1 -              II Kž 26/2021-4

Broj: II Kž 26/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća,  uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Lj. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 14. prosinca 2020. broj Kov-22/2020., o produljenju primjene mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog Lj. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Lj. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenika je produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08., zabrane približavanja oštećeniku I. G., kojem se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara.

Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da naložena mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

Okrivljenik je, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ista zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Lj. J. po branitelju, odvjetniku J. T., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te odbiti prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku za produljenjem mjere opreza.

              Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Lj. J.. Za svoju odluku sud je izložio jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je potom pravilno zaključio da se ta mjera i nadalje može svrhovito zamijeniti mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

Nasuprot žalbenim prigovorima o nepotrebnosti primijenjene mjere opreza, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani okrivljenika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti na strani okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu dugotrajnost narušenih međusobnih odnosa okrivljenika i oštećenika te učestalost njihovih svađa koje su prethodile inkriminiranom događaju, kao i alkoholiziranost okrivljenika prilikom događaja, te strah koji je oštećenik iskazao od budućeg postupanja okrivljenika. Sve te okolnosti upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani.

Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je, očito, imao u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Pritom je prvostupanjski sud vodio računa o prijašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, njegovoj poodmakloj životnoj dobi i o okrivljenikovom dosadašnjem pridržavanju naložene mjere opreza te je pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika. Upravo će se primijenjenom mjerom onemogućiti neposredan kontakt između okrivljenika i oštećenika, a tako i spriječiti okrivljenika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi da okrivljenik nema nikakvu namjeru obračunavati se s oštećenikom, s kojim se nije vidio od predmetnog događaja, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, okolnost da je okrivljenik naloženu mjeru opreza do sada poštivao, potvrđuje da ona ostvaruju svoju svrhu.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.