- 1 -              Kžm 49/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 49/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. J.1 i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. D. J.1, opt. D. J.2 i mlt. L. J. podnesenima protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 30. lipnja 2020. broj Kmp-1/2020-46, u sjednici održanoj 4. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaćaju se žalbe opt. D. J.1, opt. D. J.2 i mlt. L. J., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku, opt. D. J.1, opt. D. J.2 i mlt. L. J. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11. Za to kazneno djelo opt. D. J.1 i opt. D. J.2 su na temelju čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. i čl. 36. st. 2. KZ/11. osuđeni na kaznu zatvora od tri godine svaki, dok je mlt. L. J., na temelju čl. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora čije trajanje ne može biti kraće od šest mjeseci niti dulje od dvije godine.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i ono provedeno u istražnom zatvoru, opt. D. J.1 od 9. srpnja 2019. do 30. lipnja 2020., a opt. D. J.2 od 9. srpnja 2019. do 1. listopada 2019.

 

Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. u vezi s čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) opt. D. J.1 obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu 3.056,00 kuna i to 2.056,00 kuna na ime medicinskog vještačenja i 1.000,00 kuna sudskog paušala, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08., opt. D. J.2 oslobođen je od plaćanja troškova kaznenog postupka, dok je u odnosu na mlt. L. J. prema čl. 89. ZSM odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Protiv te je presude žalbu podnio opt. D. J.1 po braniteljici S. P. K., odvjetnici iz V., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, podredno, da se ista preinači.

 

Protiv iste presude žalbu je podnio i opt. D. J.2 po braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio i mlt. L. J. po branitelju S. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Državni odvjetnik je odgovorio na žalbe opt. D. J.1, opt. D. J.2 i mlt. L. J., predlažući da se podnesene žalbe odbiju kao neosnovane.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe su osnovane.

 

Osnovano svi žalitelji ističu da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer prvostupanjska presuda sadrži takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

Ocjenjujući dokaze na kojima je utemeljio zaključak da su optuženici i maloljetnik počinili terećeno kazneno djelo, prvostupanjski je sud naveo da u cijelosti prihvaća iskaze ošt. D. A. te svjedoka M. A. i M. P., smatrajući da su ti iskazi istiniti i logični te podudarni u bitnim dijelovima jer su navedeni svjedoci iskazivali na temelju onoga što su vidjeli i to iz neposredne blizine. Reproducirajući potom iskaze svjedoka M. A. i M. P. u odnosu na spornu činjenicu tko je zadao ozljedu oštećeniku, navedeno je kako je svjedokinja M. A. iskazala da je mlt. L. J. udario sjekirom njenog supruga po glavi, dok je svjedok M. P. tvrdio da je taj udarac sjekirom oštećeniku zadao opt. D. J.2. Zaključak je prvostupanjskog suda da je iskaz svjedoka M. P. u tom dijelu najuvjerljiviji jer je on prilikom iskazao da je sve dobro vidio, a događaj je opisao jasno i nedvosmisleno.

 

Obrazloženje prvostupanjskog suda u ovom je dijelu u znatnom proturječju, što osnovano ističu žalitelji. Navod da se iskazi svjedoka M. A. i M. P. prihvaćaju u cijelosti jer su podudarni u bitnim dijelovima, u kontradikciji je s daljnjim navodom da se u odnosu na spornu okolnost tko je zadao udarac sjekirom oštećeniku prihvaća iskaz svjedoka M. P., budući da ta okolnost predstavlja odlučnu činjenicu koju je trebalo razjasniti u postupku pa prema tome ne stoji da su njihovi iskazi u bitnome podudarni.

 

U odnosu na iskaz svjedoka M. P., čiji je iskaz prihvaćen kao vjerodostojan i na kojem se temelje činjenični navodi optužnice, odnosno izreke pobijane presude, prvostupanjski je sud, kako je već rečeno, naveo da je njegov iskaz jasan, precizan, uvjerljiv i identičan s iskazima ostalih svjedoka u svim bitnim detaljima. Iz ovakvih navoda proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenjivao i imao u vidu samo iskaz tog svjedoka s rasprave te da je u potpunosti zanemario da je svjedok M. P., kako to prema navodima žalitelja i iz stanja spisa proizlazi, u prethodnom postupku u odnosu na odlučnu okolnost tko je zadao udarac sjekirom oštećeniku, naveo da je taj udarac zadao mlt. L. J. Međutim, prvostupanjski se sud nigdje u obrazloženju nije odredio prema tom prvom, u bitnome drukčijem iskazu svjedoka M. P., kao da taj njegov prvi iskaz ne postoji pa su stoga izostali razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na proturječne dokaze.

 

Pored toga, prvostupanjski sud uopće ne navodi razloge zbog čega ne prihvaća iskaz svjedokinje M. A. koja tijekom cijelog postupka, kako u istrazi, tako i na raspravi, identično i dosljedno iskazuje, a što se iz obrazloženja presude ne može razaznati. S time u svezi, razlozi za prihvaćanje ili neprihvaćanje iskaza pojedinih svjedoka su i potpuno nejasni tim više što presuda i ne sadrži bitne dijelove iskaza svjedoka pa je presudu u tom dijelu nemoguće ispitati.

 

Nadalje, i sama izreka prvostupanjske presude i rješenja je u proturječju sama sa sobom te neskladu sa zakonskim odredbama budući da je prvostupanjski sud maloljetnog L. J. proglasio krivim, a potom mu izrekao odgojnu mjeru. Naime, prema čl. 88. st. 3. ZSM, kada se maloljetniku izriče odgojna mjera donosi se rješenje, s time da se maloljetnik ne oglašava krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, dok se prema čl. 88. st. 4. ZSM presuda donosi u situaciji kada se maloljetniku izriče kazna ili pridržava izricanje kazne te se jedino tada maloljetnika oglašava krivim.

 

Prema izreci presude, optuženici i maloljetnik su proglašeni krivima za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. i čl. 36. st. 2. KZ/11., dakle da su predmetno kazneno djelo počinili u svojstvu supočinitelja, ali je izostalo obrazloženje o utvrđenju uloge u odnosu na svakog sudionika, osobito imajući na umu dinamiku događaja i konkretne radnje koje svako od sudionika poduzima.

 

Povrh toga, činjenični opis izreke presude sadrži navod da je život ošt. D. A. spašen pravovremenom liječničkom intervencijom, no nije jasno na temelju kojeg je dokaza ovu činjenicu utvrdio. Naime, prema stanju spisa i izvedenim dokazima, ošt. D. A. je nakon dobivenog udarca u glavu sam pozvao hitnu pomoć i policiju, vještačenjem je utvrđeno da se radi o (običnoj) teškoj tjelesnoj ozljedi pri čemu se vještak nije izjasnio je li život oštećenika spašen pravovremenom liječničkom intervencijom kako je tvrdila optužba.

 

Konačno, optuženicima je prvostupanjski sud odmjerio kazne zatvora ispod zakonskog minimuma bez da je u izreci pobijane presude naznačio temeljem kojih zakonskih odredaba o ublažavanju kazne odnosno zakonskog osnova su kazne tako odmjerene, niti je o istome dao razloge pri obrazlaganju kazne.

 

S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski je sud u donošenju pobijane presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. zbog koje tu odluku nije moguće ispitati pa ju je prihvaćanjem žalbi opt. D. J.1, opt. D. J.2 i mlt. L. J. trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud iznova provesti raspravu i sve dokaze koje će savjesno i detaljno ocijeniti, potom će donijeti novu zakonitu i pravilnu presudu, koju treba obrazložiti u skladu s čl. 459. st. 5. ZKP/08. sve kako je upućen ovom odlukom. Poglavito će voditi računa o temeljitoj analizi proturječnih dokaza, napose podrobnoj ocjeni iskaza M. P. samog za sebe danog u prethodnom postupku i na raspravi te povezano s iskazom M. A. i ostalim dokazima. Pored toga prvostupanjski sud će voditi računa da se radi o spojenom kaznenom postupku prema maloljetniku s kaznenim postupkom protiv punoljetnih osoba pri čemu maloljetnik (pogrešno u presudi nazivan i okrivljenikom) ima to procesno svojstvo sve do navršene dvadeset treće godine života (čl. 48. st. 1. i 2. ZSM) što ima odraza i na primjenu procesnih odredaba maloljetničkog prava predviđenih u čl. 61. st. 3. ZSM (npr. tajnost postupka glede maloljetnika).

 

S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.