- 1 -              II Kž 30/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 30/2021-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i okrivljenog N. S. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2020. broj Kov-Us-Iz-62/20 (Kov-Us-66/20), o produljenju istražnog zatvora te ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe USKOK-a i okrivljenog N. S. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. S. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato dosadašnje lišenje slobode od 27. studenog 2019. pa nadalje. Također je istim rješenjem na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ukinut istražni zatvor protiv okrivljene B. S. te joj je na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08., u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., određena primjena mjere opreza – obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku ... policijske postaje Z. svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, počevši od 7. prosinca 2020. Okrivljenica je ujedno upozorena da će u slučaju nepridržavanja mjere opreza, ista biti zamijenjena istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja, u dijelu u kojem je okrivljenoj B. S. ukinut istražni zatvor i određena primjena mjere opreza, žalbu je podnio USKOK, s prijedlogom "da vijeće Vrhovnog suda usvoji…žalbu u pravcu žalbenih navoda".

 

Protiv istog rješenja, u dijelu u kojem mu je produljen istražni zatvor, žali se i okrivljeni N. S. po branitelju, odvjetniku M. G., s prijedlogom da "izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, odnosno da istome ukine istražni zatvor i zamijeni nekom od mjera iz čl. 98. ZKP-a."

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio sve okolnosti koje su od utjecaja za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u odnosu na okrivljenog N. S. i okrivljenu B. S. i to, kako postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također su, u odnosu na okrivljenu B. S. dani jasni i dostatni razlozi koji opravdavaju njezino puštanje na slobodu i primjenu izrečene mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Okrivljeni N. S. žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti na svojoj strani, navodeći da je njegova kaznenopravna odgovornost kao poticatelja znatno blaža od one koja postoji kod službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP RH) kao počinitelja kaznenih djela, a koji se nalaze na slobodi. Ujedno smatra da njegovo pogoršano zdravstveno stanje opravdava puštanje na slobodu uz eventualno određivanje mjera opreza.

 

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio postojanje opasnosti od ponavljanja djela koja postoji kod okrivljenika, a koja proizlazi prvenstveno iz dugotrajnosti i načina njegova postupanja, brojnosti i vrste kaznenih djela stavljenih mu na teret. Naime, prema činjeničnim navodima optužnice i prikupljenim dokazima na kojima se optužnica temelji, ovaj okrivljenik je oformio dobro organizirano i strukturirano zločinačko udruženje s jasno podijeljenim ulogama i čitavom mrežom sudionika, koji su, svaki prema svom zaduženju, sudjelovali u izradi krivotvorenih osobnih dokumenata Republike Hrvatske, namijenjenih prvenstveno članovima kriminalnih skupina s prostora susjednih država – Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Republike Slovenije i Republike Crne Gore. Zločinačko udruženje je djelovalo od 2017. do kraja studenog 2019., kada je nad njegovim pripadnicima dovršeno kriminalističko istraživanje i podnesene kaznene prijave, a dokazi koji su pri tome pronađeni, upućivali su na jasnu namjeru okrivljenika za nastavkom svih dotadašnjih aktivnosti i pronalazak novih osoba za izradu krivotvorenih dokumenata Republike Hrvatske.

 

Opisane okolnosti, uz činjenicu lukrativnog motiva takvog postupanja i visoku nepripadnu imovinsku korist od 1.289.848,00 kuna koju su, prema terećenju iz optužnice, članovi zločinačkog udruženja stekli, u ukupnosti ukazuju na visok stupanj kriminalne volje okrivljenika, zbog čega postoji realna bojazan da će on na slobodi ponovno činiti ista ili istovrsna kaznena djela. Stoga je prvostupanjski sud okrivljenom N. S., unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, opravdano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer su za to bile ispunjene sve zakonske pretpostavke.

 

Dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru, niti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda za sada, nije povrijeđeno načelo razmjernosti, o čemu se jasno očitovao i prvostupanjski sud, dajući valjane razloge za svoj zaključak. Također, s obzirom na kriminalnu količinu koja se okrivljeniku stavlja na teret i izrazitu upornost u činjenju djela za koja je osnovano sumnjiv, svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u konkretnom se slučaju može postići jedino okrivljenikovim lišavanjem slobode pa za sada ne dolazi u obzir primjena blažih mjera koje predlaže.

 

Niti žalbenim navodima o svojim zdravstvenim problemima, okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja, budući da činjenica postojanja dijagnoza kod nekog zatvorenika, sama za sebe, ne ukazuje na nužnost njegovog puštanja na slobodu, a osim toga, istome je zdravstvena skrb osigurana unutar zatvorskog sustava, što je osnovano istaknuo i prvostupanjski sud.

 

Okrivljena B. S., prema činjeničnim navodima optužnice, djelovala je u okviru plana zločinačkog udruženja koje je organizirao i vodio njezin otac N. S. i u skladu s njegovim uputama. Tako je njezino zaduženje bilo pribavljanje neoriginalnih vozačkih dozvola Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske od nepoznatih osoba iz Republike Srbije, odlazak po krivotvorene osobne isprave Republike Srbije i poduzimanje aktivnosti za pronalazak novih osoba unutar sustava MUP-a RH preko kojih bi se izrađivale osobne isprave Republike Hrvatske, pri čemu je ista sudjelovala u izradi 15 kompleta krivotvorenih osobnih isprava Republike Hrvatske.

 

Opisane okolnosti jesu one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenica ponoviti ista ili slična kaznena djela, zbog čega joj je moguće odrediti istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, s obzirom na njezinu životnu dob (1996. godište), dosadašnju neosuđivanost, boravak u istražnom zatvoru od godinu dana, kriminalnu količinu daleko ispod one stavljene na teret njezinom ocu N. S. te činjenicu da je opisane aktivnosti poduzimala isključivo pod njegovim nadzorom i uputama, za otklanjanje iteracijske opasnosti na njezinoj strani dostatno je primijeniti mjeru opreza koju joj je izrekao prvostupanjski sud, a žalbeni navodi USKOK-a koji nastoje osporiti takvo utvrđenje nisu osnovani.

 

Budući da žalbenim navodima USKOK-a i okrivljenog N. S. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 4. veljače 2021.