Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4855/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. B. iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3943/18-9 od 20. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.
- Žalba se odbija
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3943/18-9 od 20. listopada 2020.
Obrazloženje
Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/18-02/82, URBROJ: 511-01-158-18-4 od 28. rujna 2018.
Tim je rješenjem odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/I-114-04/18-02/98, URBROJ: 511-01-158-18-5 od 26. travnja 2018. kojim je tužitelj proglašen odgovornim što je 2., 5. i 6. ožujka 2018. uzastopno, namjerno i neopravdano izostao s posla, iako je rješenjem Ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/17-02/46, URBROJ: 511-01-157-18-1 od 20. veljače 2018. s danom 1. ožujka 2018. raspoređen u Službu za zakonitost postupanja, Ured načelnika, Policijsku upravu z. na radno mjesto policijski službenik za zakonitost postupanja te je odbio postupiti po tom rješenju, kao i po usmenoj zapovjedi neposredno nadređenog rukovoditelja, čime je počinio teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točkama 4. i 8. Zakona o policiji kao „odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi“ i „neopravdani izostanak s posla dva do četiri dana uzastopno“ te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazana, i to novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu za vrijeme od tri mjeseca.
U žalbi tužitelj ne osporava da nije dolazio na posao i da je odbio zapovijed da radi. Ponavlja da njegovo ponašanje nije vezano „uz savjesno i stručno obavljanje poslova“, već uz ostvarivanje legitimnih prava po članku 120. stavku 1. točki 5. Zakona o policiji, a to je prestanak službe po sili zakona. Drži da je ovaj postupak posljedica nezakonitih i pogrešnih odluka nadležnih službi u MUP-u u postupku rasporeda na radno mjesto i njegove odluke da ih više neće poštivati, radi ostvarenja svojih legitimnih prava i interesa. U žalbi se poziva na odredbe Ustava Republike Hrvatske, Zakona o policiji i navodi kronologiju događaja koja su prethodila njegovom protesnom ponašanju.
Zaključno navodi da prisiljavanje policijskog službenika da dolazi na posao i radi, a koji je stekao uvjete za mirovinu prije pet godina, koji više ne želi raditi jer ga šikaniraju, a mirovina mu je oko 10% manja od plaće, a kad to odbije disciplinski se kažnjava, predstavlja kršenje ustavnih prava na koja se u žalbi poziva.
Predlaže sudu da usvoji žalbu, poništi presudu i sam riješi ovu upravnu stvar.
Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda. Predlaže sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članku 73. stavku 1. Zakona o upravim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog sudu uz žalbu tužitelj je rješenjem, KLASA: UP/I-112-02/17-02/46, URBROJ. 511-01-157-18-1 od 20. veljače 2018., koje je primio 1. ožujka 2018. raspoređen s 1. ožujka 2018., u Službu za zakonitost postupanja, Ured načelnika, Policijsku upravu z. na radno mjesto policijski službenik za zakonitost postupanja. Nije sporno u ovoj upravnoj stvari da tužitelj nije postupio po tom rješenju, niti po usmenoj zapovijedi nadređenog i nije dolazio na radno mjesto na koje je raspoređen o čemu su sačinjene službene zabilješke. Niti tužitelj sam ne osporava ove činjenice dapače potvrđuje ih i u tužbi i u žalbi, pa je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak u kojem mu je izrečena disciplinska mjera – novčana kazna zbog teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točkama 4. i 8. Zakona o policiji („Narodne novine“, 34/11. - 121/16.).
Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja kojim je odbijena tužiteljeva žalba sud je održao usmenu raspravu, čime je sukladno članku 6. ZUS-a dao mogućnost svim stranama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su važna za rješavanje ove upravne stvari, te je na temelju uvida u dokumentaciju u spisu tuženika i u sudskom spisu ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a za svoju odluku je dao valjano i razložno obrazloženje.
Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju koje tužitelj svojim tužbenim, a niti žalbenim razlozima nije doveo u sumnju, te na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, a nisu nađene niti povrede postupka.
Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.
