Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

             

Poslovni broj -37/2021-4

 

 

 

               

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7,  51000 RIJEKA

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj : -37/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Sršena kao predsjednika vijeća, Srebrenke Šantić kao izvjestitelja i Saše Cvijetića kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković, u kaznenom predmetu protiv 1-okrivljenika I. K. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 326 stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“  broj 125/11, 144/12,  56/15,  61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama 1-okr. I. K. i 2-okr. S. K. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-565/2020 od 30. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.,                       

 

r i j e š i o   j e

             

              Žalbe 1-okr. I. K. i 2-okr. S. K. odbijaju se kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci je po optužnom vijeću u točki 1. rješenja odbijen kao neosnovan prijedlog za izdvajanje dokaza i to izvješća MUP-a Ravnateljstvo policije - Uprava kriminalističke policije (list 3 spisa).

 

Pod točkom 2. djelomično su usvojeni prijedlozi 1. okrivljenika I. K. , odvjetnice I. B. , te branitelja 2. okrivljenika S. K., odvjetnika G. M.,  te se iz zapisnika o saslušanju stranaka izdvaja dio teksta: iz Zapisnika o ispitivanju S. A. na listu 17 spisa ( Zapisnik o saslušanju stranaka broj: ... od 23. srpnja 2020. sastavljenog u prostorijama Policijska postaja V., u postupku vođenom prema stranom državljaninu S. A. na listu 17 spisa) dio teksta koji započinje i glasi „Nakon što je upozoren ...", te završava riječima „Zapisnik mi je pročitan i na njega nemam primjedbi, te ga vlastoručno potpisujem". Izdvojeni dijelovi iz naprijed citiranog zapisnika, nakon pravomoćnosti ovog rješenja imaju se učiniti nedostupnim daljnjem uvidu odnosno ne mogu se razgledavati niti se njima može služiti u postupku.

 

              Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio 1-okr. I. K. po braniteljici I. B., a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje oni navedeni pod točkom 1. a u odnosu na dokaz pod točkom 5. optužnice da se isti izdvoji u cijelosti ili podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalbu je podnio i 2-okr. S. K. po branitelju G. M., odvjetniku iz R. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje oni navedeni pod točkom 1. a u odnosu na dokaz pod točkom 5. optužnice da se isti izdvoji u cijelosti ili podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19  - dalje u tekstu: ZKP) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

 

              Žalbe 1-okr. I. K. i 2-okr. S. K. nisu osnovane.

 

              Žalbe 1-okr. I. K. i 2-okr. S. K. su po sadržaju istovjetne te se u njima kao temeljno tvrdi da izvješće MUP-a Ravnateljstva policije, Uprave krim. policije (list 3 spisa) predstavlja posebne dokazne radnje tajnog praćenja u smislu članka 332. ZKP/08 za koje je bio potreban nalog suca istrage, a spisu ne prileži niti zapovijed o provođenju prikrivenih policijskih radnji. U tom dijelu smatraju i da je obrazloženje odluke manjkavo jer se samo navodi kako se radi o opažanjima službenih osoba tijekom redovnog postupanja, odnosno izvidima iz članka 207. ZKP/08, koji, kako smatraju žalitelji, nemaju dokaznu snagu. 

 

No ovaj sud drugog stupnja navodi kao posebna dokazna radnja tajnog praćenja iz čl. 332. st. 1. ZKP/08 predstavlja nadziranje kretanja i kontakta određene osobe u smislu fizičkog slijeđenja osobe, ali na jedan način koji predstavlja trajniju opservaciju praćenja osobe uz određenu organiziranu suradnju policijskih djelatnika koji ju vrše na način da su isti u što je moguće većoj mjeri prikriveni, kako se to svakako vrši i u prikrivenoj policijskoj radnji pratnje ili promatranja.

 

Međutim, kada djelatnici policije, kao u konkretnom slučaju, slučajno uoče određeno teretno vozilo u prometu te se upute za tim vozilom zbog određenih sumnji o opterećenosti vozila i krenu ga zaustavljati svjetlosnim signalima, a zatim uoče i određeno osobno vozilo u prolasku cestom, onda se ne radi o policijskim radnjama koje se mogu podvesti pod prikrivene policijske radnje iz članka 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, a u provedbenom smislu nemaju niti značajke  posebnih dokaznih radnji. U temeljne poslove policije propisane u članku 3. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, između ostalog, spadaju i traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progone po službenoj dužnosti, nadzor i upravljanje cestovnim prometom te nadzor državne granice, koji se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti. U tom pogledu se navodi da policija ima ovlast kada su ispunjene zakonske pretpostavke  po čl. 30. navedenog zakona utvrđivati identitet osoba, kao i po članku 75. navedenog zakona pregledavati prometna sredstva, a što svakako u sebi uključuje potrebu da se vozila u prometu zaustave. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da podaci koji su navedeni u predmetnom izvješću, a koji sadrže po djelatnicima policije opisano ono što su osobno uočili i vlastito postupanje  kada su u prometu zatekli određena vozila, ne predstavlja posebne dokazne radnje niti prikrivene policijske radnje promatranja ili pratnji pa da bi se stoga  radilo o nezakonitim dokazima u kaznenom postupku.

 

Time se u konkretnom izvješću ne radi o nezakonitom dokazu, a niti o spoznajnim podacima koji bi trebalo izdvojiti po članku 86. stavak 3. ZKP/08, s time da sud tijekom postupka ima mogućnost odlučiti vezano za valjanost činjeničnih utvrđenja je li odgovarajuće da se isti temelje na podacima službene bilješke o izvidnoj radnji ili je potrebno kroz dokaznu radnju ispitati djelatnike policije o tome što im je poznato o kaznenom djelu i počinitelju, svakako sve osim u odnosu na sadržaj eventualnih obavijesti dobivenih u smislu članka 208. ZKP/08.

 

U odnosu na konkretan zapisnik o saslušanju stranke sačinjene u Policijskoj postaji V. (list 17 spisa) iz točke 2. izreke pobijane odluke radi se o postupcima upravne naravi u kojima su u skladu sa  svojim ovlastima postupali djelatnici policije prema navedenoj osobi-stranom državljaninu kojeg su ispitali u tom postupku. Podatak da je proveden postupak upravne naravi u odnosu na konkretnu osobu, ne predstavlja prikupljanje obavijesti od građana od strane policije, a žalbene tvrdnje da se niti  drugi podaci o tome ne mogu koristiti u postupku nisu prihvatljive. Naime, obzirom da sadržaj zapisnika u dijelu stranačkog iskaza iznesenog policiji istovjetan onom što bi proisteklo iz policijskog prikupljanju obavijesti od građana koji imaju saznanja o kaznenom djelu i počinitelju kaznenog djela te u oba postupka kao nadležno tijelo postupa policija, stoga u kaznenom postupku sadržaj iskaza iz saslušanja osobe kao stranke u upravnom postupku po svojoj suštini i smislu predstavlja obavijesti koje su djelatnici policije dobili u svezi kaznenog djela i počinitelja pa je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno izdvojio samo ove dijelove zapisnika.  Ovi dijelovi spisa se odnose na one podatke koji se od strane državnog odvjetnika ne dostavljaju sudu kada se radi o postupcima za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina te koji se kada su dostavljeni izdvajaju nakon primitka optužnice i u tom dijelu vraćaju državnom odvjetniku.

 

Obzirom da navodima svoje žalbe 1-okr. I. K. i 2-okr. S. K. nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost pobijane odluke i nakon što je pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti u opsegu članka 494. stavka 4. ZKP/08 te nisu utvrđene povrede zakona iz tog članka, to je žalbu valjalo odbiti i na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Rijeka,  3. veljače 2021.

 

 

 

 

 

 

Predsjednik  vijeća

 

Zoran Sršen

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OPĆINSKOM   SUDU

 

U   R I J E C I  

 

 

 

Vraća se spis poslovnog broja Kov-565/2020  s 5 (pet) primjeraka drugostupanjskog rješenja   ovog suda, time da je jedan primjerak neposredno dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu